"Vrijedila je 3,6 milijuna eura, a za cjelovitu obnovu bi nam po procjenama trebalo između šest i osam milijuna – čekamo natječaje", kaže 35-godišnji iguman manastira Gorica u Donjem Budačkom
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Naum Milković je iguman
manastira Gorica u Donjem Budačkom, no za ovaj intervju iz
ciklusa ZOOM POLITIKON nam je bitan kao najinformiranija osoba o
tijeku obnove zgrade Parohije karlovačke, odnosno Eparhije
gornjokarlovačke u Radićevoj ulici jer se Zvijezda obnavlja, a
teško da bi mogla “povratiti stari sjaj” bez da se obnovi to
zdanje ukupne površine veće od dvije i pol tisuće četvornih
metara minirano tijekom Domovinskog rata, dok ćemo razgovor s
ovim 35-godišnjim doktorandom o episkopu gornjokarlovačkom Savi
Trlajiću, o kojemu je napisao knjigu, a kojega su ubile ustaše u
Jadovnom, ostaviti za drugu priliku.
U kojoj je fazi obnova vladičanskog dvora u Radićevoj
ulici?
– Obnova zgrade parohije i eparhije u Radićevoj ulici je težak,
mukotrpan i zamršen posao. Šteta urađena tamo u ratu je bila
velika i novac kojega je odobrilo Ministarstvo kulture i medija
Republike Hrvatske za obnovu je bio nedostatan. Trebalo je više
od 20 godina da zgrada dobije čitav krov, i sa strane Radićeve
ulice, i sa strane Mažuranićeve. U međuvremenu se dogodio potres
na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije
koji je dodatno uništio tu zgradu i otežao situaciju, ali i
olakšao financiranje, mada do europskog novca ipak nismo došli
lako – Ministarstvo kulture i medija kao provedbeno tijelo je
prvo odbilo projekt, pa smo uložili prigovor Ministarstvu
prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ostali smo
zakinuti jer je proces po tom prigovoru trajao više od četiri
mjeseca. Nakon što je naš prigovor uvažen s obzirom na to da je
Ministarstvo kulture i medija pogrešno citiralo neke zakone,
trebalo je provesti javne nabave za izradu projektne
dokumentacije te odabir izvođača radova i nadzora. S takvim
postupcima smo se po prvi puta susreli. Bez obzira na prepreke,
uspjeli smo završiti konstrukcijsku obnovu. Objekt u kojemu se
moglo gledati s tavana u podrum smo doveli do toga da su urađene
međukatne konstrukcije i ploče, da su temelji učvršćeni i
izolirani i tako dalje. Fond solidarnosti Europske unije je za
nas, a i ostale u Hrvatskoj bio velika nepoznanica i učili smo u
hodu. Bilo je i pogrešnih procjena novčane vrijednosti radova, pa
smo čak dobivali dodatna financijska sredstva – tek kad smo
počeli raditi smo dobili uvid u pravo stanje zdanja. Iz Fonda
solidarnosti smo za izradu projektne dokumentacije, radove i
nadzor dobili 3,6 milijuna eura, u što je uključen i porez na
dodanu vrijednost. Stanje objekta je sada statički i građevinski
bolje i podignuta je razina protupotresne sigurnosti. Čekamo
natječaje za financiranje nastavka radova jer smo dobili obećanje
od države da će se završiti sve započeto. Svima nam je želja da
se objekt vrati u funkciju. Time se rješavaju razna pitanja – ono
smještaja budućeg muzeja, biblioteke, arhiva Eparhije
gornjokarlovačke koji se čuva sada u Zagrebu… Svećenici u
Karlovcu više od 30 godina nakon rata nisu riješili stanarsko
pitanje. Sve su to moguće buduće namjene te zgrade parohije i
eparhije.
Što je parohija, a što eparhija?
– Eparhija bi bilo ono što je u Katoličkoj crkvi biskupija, a
parohija ono što bi bila župa, po prilici. Sjedište naše eparhije
je godinama bilo vezano za Plaški. Tamo je bilo sjedište episkopa
gornjokarlovačkih. Episkopi kao što su Lukijan Mušicki ili
Evgenije Jovanović, koji su i sahranjeni ovdje, su se bili
preselili u Karlovac, mada je nominalno sjedište eparhije ostalo
u Plaškom. Za Drugog svjetskog rata je u Plaškome uništena
episkopska rezidencija i oduzeta imovina, pa stoga od tada
episkop stoluje u Karlovcu.
Dakle, ova zgrada u Radićevoj je sjedište i parohije i
eparhije.
– Tako je. U krilu u Mažuranićevoj je živio vladika Simeon
Zloković, a u krilu u Radićevoj su živjeli svećenici. Mnoge
Karlovčane i dalje vežu uspomene za one koji su tamo živjeli. Ta
je zgrada sada bez namjene, a koja će biti vidjet ćemo.
Vas su zadužili da vodite projekt obnove.
– Jesu. Prije šest ili sedam godina sam preuzeo upravu nad
Crkvenom općinom Karlovac, a ona podrazumijeva vid financijskog i
materijalnog poslovanja. Dobio sam na tom položaju zadatak voditi
obnovu objekata.
Kada je započeta obnova zgrade eparhije i
parohije?
– Prvi koraci su učinjeni dolaskom episkopa Gerasima 2004.
godine, a prioritet je bila obnova hrama svetog Nikole, što je
završeno 2007., da bi se potom započelo izrađivati projektnu
dokumentaciju za obnovu zdanja u Radićevoj. Obnova je i započeta,
a kroz nekoliko godina je došla “u moje ruke”. Nadam se da ćemo
uspjeti u potpunosti obnoviti tu zgradu jer se time rješavaju
pitanja. Naša pokretna kulturna baština se nalazi na raznim
lokacijama u Hrvatskoj u neadekvatnim uvjetima već desetljećima,
a treba je koncentrirati na jednom mjestu koje je prikladno
opremljeno. To nije blago samo Srpske pravoslavne crkve, nego
cijele zajednice.
Najveći dio obnove učinjen je novcem iz Fonda
solidarnosti?
– Jest. Već uništena zgrada je potresom dodatno uništena. Riječ
je o nesrazmjernim štetama. Trebalo je pristupiti sveobuhvatnom
zahvatu, a ne mogu se “preskakati stepenice”. Struka je to
uradila temeljito i kvalitetno.
Tko je bio izvođač radova?
– Tvrtka Valakon iz Zagreba.
Kada je završila konstrukcijska obnova?
– Prošle godine u ovo doba, u roku. Sad se obavljaju sitni
radovi. Ove godine smo dobili od države neki novac za tu zgradu.
Prvotno smo htjeli uložiti za obnovu pročelja, no kako je ipak
riječ o preskupom ulaganju, zatražili smo da se novac
prenamijeni, što nam je i odobreno, pa sređujemo podrum.
Stalno viđam neke radnike kad prođem onuda.
– Mimo projekta konstrukcijske obnove su rađeni dodatni manji
servisni poslovi, popravci.
Jesu li za izvođenja radova u Zvijezdi u sklopu projekta
“Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Karlovac
– Duga Resa” oštećeni objekti SPC-a?
– Jesu. Naša upravna zgrada je oštećena, što smo prijavili po
uputama. Ne mogu Vam reći u kojem je to statusu, ali pratimo što
se događa s tim radovima u gradu. Vjerojatno će biti raznih
opcija da se šteta nadoknadi, odnosno sanira. Kako je došlo do
oštećenja, ne znam. Nešto moramo pretrpjeti radi ljepšeg ruha
grada, izgleda. Elementarna obveza je da se sanira oštećeno.
Jeste li procijenili novčanu vrijednost štete?
– Mislim da jesmo, ali ne raspolažem tim informacijama. Znam da
je štete bilo i da tražimo odštetu.
Ima li na području Eparhije gornjokarlovačke kritičnih
zahvata i ulaganja koje morate provesti?
– Eparhija obuhvaća krajeve stradale u potresu. Odrađeni su
zahvati. Radovi i dalje traju. To je u nekoj svojoj regularnoj
proceduri. To nisu mrtvi zidovi i hramovi, nego nešto što je
potrebno zajednici. Dosta je napravljeno i u Glini i u Petrinji.
Ima obnova koji se vrše iz osobnih izvora, odnosno državnih
fondova. Ministarstvo kulture i medija raspisuje natječaje za
pokretnu i nepokretnu kulturnu baštinu i u principu svi koji se
prijave dobiju financijska sredstva, mada nedostatna. Dok dođu
druga financijska sredstva, pojave se novi kvarovi, no ima onih
iz dijaspore koji su voljni pomoći i u mogućnosti su.
Koliko treba uložit novca za cjelovitu obnovu zgrade
eparhije i parohije u Karlovcu?
– Ne bih se poigravao brojkama, a i vidimo da su velika
poskupljenja. Procjenjujemo da bi nam za to trebalo između šest i
osam milijuna eura.
Na koje izvore financiranja računate?
– Ništa nije poznato. Očekujemo da će Ministarstvo kulture i
medija objavit neki natječaj za to. Postoje mogućnosti i za
financiranje iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost te drugih europskih fondova. Moramo pratiti
natječaje, a najteže ih je prilagoditi – jedan se otvori u prvom
mjesecu, drugi u trećem, svaki određuje rokove, ne smije biti
dvostrukog financiranja… Teško je raditi završni sloj fasade,
ako nismo uradili nekakav termoizolacijski zahvat na zgradi.
Usklađenje izvora financiranja je težak posao ispred nas.
Prvenstveno smo teolozi i nije to nešto što je naš teren, ali
čovjek se uči dok je živ i svačemu se nauči. Tako sam i sam uspio
ući u sve te tokove. Postoje oni koji se time bave i koji će na
tom polju raditi za nas, da se sve to prije privede svrsi. Na
zgradi stoji natpis “Obnovi! Sramota!” On para oči. Da se radilo
ranije, zgrada bi bila obnovljena i ranije te vjerojatno
jeftinije, no nisu brojke bitne, nego izgled i namjena objekta,
odnosno ljudi.
Koje biste godine očekivali da se zgrada parohije,
odnosno eparhije privede svrsi?
– Vlastitim novcem ne možemo napraviti ništa. Konstrukcijska
obnova je povijesni zahvat. Zahvalan sam svima za to, svakom
poreskom obvezniku. Kad bi bilo novca, sve bi se moglo završiti u
roku godine ili godine i pol. Sve ovisi o izvorima financiranja.
Tražili smo da Grad Karlovac stavi cjelovitu obnovu te zgrade kao
prioritet za financiranje posredstvom mehanizma integriranih
teritorijalnih ulaganja, no to nije prihvaćeno. Bili smo spremni
zgradu staviti i u funkciju Grada i Karlovca uopće. Vjerujem da
će objekt u dogledno vrijeme biti u funkciji – ono što time
dobivamo je neprocjenjivo.