Krajem prošle godine Hina i Thomson Reuters Foundation donijeli
su izvještaj o nasilju koje je pretrpjelo 50-ak radnika spašenih
s farme đumbira u južnoj Indiji,a to je potaknulo pozive vlastima
širom zemlje da pojačaju napore u 2019. i okončaju moderno
ropstvo.
Postoje različite terminologije da bi se opisali moderni oblici
ropstva – one uključuju i klasično značenje ropstva, ali i novije
koncepte, kao što su trgovina ljudima, prisilni rad, robovanje
dugovima, prisilni i servilni brakovi, kao i prodaja i
iskorištavanja djece.
Termin modernog ropstva najviše se odnosi na pojavu kad jedna
osoba posjeduje i upravlja drugom tako da je značajno liši njenih
individualnih sloboda, s namjerom eksploatacije te osobe
iskorištavanjem, upravljanjem, profitom, transferom ili
uklanjanjem.
U Hrvatskoj 17 tisuća robova
Moderno ropstvo nije prisutno samo u Indiji. Indeks globalnog
ropstva (Global Slavery Index) jedinstveni je izvještaj Walk Free
fondacije, organizacije za zaštitu ljudskih prava koja donosi
pregled zastupljenosti modernog ropstva u 167 zemalja svijeta,
piše Novi
list.
Deset zemalja s najvećim postotkom stanovništva u modernom
ropstvu su Mauritanija, Uzbekistan, Haiti, Katar, Indija,
Pakistan, Demokratska Republika Kongo, Sudan, Sirija i
Centralnoafrička Republika. Najbolje rangirane, odnosno zemlje u
kojima je moderno ropstvo najmanje zastupljeno, su Island, Irska,
Luksemburg, Novi Zeland i Norveška. Zemlje Balkana su negdje u
sredini.
Podaci fondacije Walk Free govore da je u Hrvatskoj bilo 17.100
robova, što čini 0,4 posto hrvatskog stanovništva. U tu brojku
hrvatskih modernih robova spadaju uglavnom maloljetnici koje se
prisiljava na prostituciju, krađu ili razne druge kriminalne
radnje u korist odraslih te neplaćeni rad. Uz navedene kategorije
u moderno ropstvo spadaju i rad zbog otplate dugova, prisilni i
maloljetnički brakovi, pretvaranje djece u vojnike te dječji rad,
piše Novi
list.