“Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”. Riječi
predsjednika Europskog parlamenta i dalje odzvanjaju Hrvatskom –
uzbunila se i vlast i oporba i predsjednica i talijanska manjina
i europarlamentarci – ali Antonija
Tajanija, barem se tako čini – nije previše briga.
Još uvijek se nije ispričao, rekao je tek da mu je žao ako je
nekog uvrijedio, da je krivo protumačen i da nije riječ o
povijesnom revizionizmu. S naše strane svi su i dalje uvrijeđeni
pa i predsjednica Republike koja isto očekuje ispriku koju on
očito neće dati.
Malo je nejasno zašto se toliko zgražamo nad izjavom Antonija
Tajanija jer valja podsjetiti da je Dalmaciju i Istru Italiji
svojedobno poklonio prvi Ustaša u Hrvata Ante
Pavelić, kojemu Katolička Crkva redovito posvećuje mise
zadušnice, a Pavelićev ustaški pozdrav “Za dom spremni” je
proglašen starim hrvatskim pozdravom, proglasila ga je takvim čak
i predsjednica Republike. Koja je pri tome iz svog Ureda izbacila
bistu Josipa Broza Tita koji je upravo
Istru i Dalmaciju vratio Hrvatskoj. Da su Dalmacija i Istra
ostale u Italiji, valjda bi onda i Tito ostao na Pantovčaku.
Ali lako za Tita, po našim školama djeca s ponosom ispisuju
ustaške slogane ukrašene sa svetim križom Majke Crkve, vidi se da
toliki sati vjeronauka nisu uzalud bačeni i od poreznih obveznika
plaćeni. A ako se u nekoj školi djeca žigošu s upaljačem u obliku
slova U, ravnatelj škole reći će da je to samo obična dječja
igra, a neki povjesničar će još dodati da
je Jasenovac bio ustaško zabavište.
Sve to naravno vide, i s druge strane Jadrana i nije čudo ako im
se kroz morsku izmaglicu učini da ovdje ponovo vladaju njihova
braća iz 41. s kojom će opet bratski dijelit Hrvatsku. I zašto bi
se onda pokraj svih naših ustašluka ispričavali radi jednog svog.
