Nakon što su Zdravko i Višnja
Pevec prošlog tjedna od hrvatskih građana zatražili
da im pomognu uplatom jedne kune da plate izrečenu milijunsku
sudsku kaznu sada su pokrenuli online peticiju. Traže potporu
kako ne bi završili u zatvoru zbog gospodarskog
kriminala. Koliko god visoko poletjeli hrvatski tajkuni,
gotovo kao po formuli, svi su se sapleli i s visine pali na
dno. Koliko je duboko dno, znaju samo oni koji su bili
i na vrhu.
“Sve svoje što sam imao uložio sam u ovu firmu. Što danas imam?
Niti kuću, niti stan. I bicikl da imam i to bi mi uzeli
i samnom u zatvor”, požalio se Zdravko Pevec prošlog
tjedna novinarima.
Tipična hrvatska priča o megalomanskom poslovnom carstvu gotovo
uvijek zvuči isto. U jeku rata, s nosom za biznis, uz blagoslov
prijatelja na pravim funkcijama, njihovi su poslovi procvjetali
kao magnolija u proljeće. Međutim, gotovo uvijek zvuče isto.
Zlatno doba Pevecovih
Od prodaje kosilica i male obiteljske trgovine do slogana
‘Kupujte s osmjehom’ koji se zelenio ispred trgovačkih centara u
svim velikim gradovima u Hrvatskoj prošlo je 10
godina. U svom najboljem razdoblju Pevec je zapošljavao
četiri tisuće ljudi, imali su 18 trgovačkih centara te
ostvarivali tri i pol milijarde kuna prometa na godinu.
“I Zdravko i Višnja imaju razvijen osjećaj da je uz ulazak
stranih trgovačkih lanaca bila odluka tadašnje vlasti da oni tu
nestanu”, kazao je odvjetnik obitelji Pevec Veljko
Miljević.
Međutim, bili su bez političkog zaleđa. Neki čak kažu da su znali
posao, ali nisu kužili ‘biznis’, pa je firma doslovno prerasla
njihove kapacitete. Zdravko je dobio 11 mjeseci
zatvora, a Višnja 722 sata dobrotvornog rada. Uz to, državi
moraju vratiti 4 milijuna kuna.
Najbolje godine za obitelj Todorić
U zlatno doba, dok je svirala harmonika, privatnim helikopterom
na druženja su stizali i Todorići. Za razliku od Pevecovih,
Todorići su iznad Zagreba živjeli poput plemstva iz bajke. Bila
je to jedna drugačija slika uspona i pada carstva.
Iako je počeo s ocem Antom prodavati cvijeće, njegov je Konzum
vrlo brzo postao sinonim za trgovinu. Todorić je od
‘najdražeg prijatelja’ za vlastodršce, vlasnika 143 kompanije,
poslodavca za 60 tisuća radnika i kičme cjelokupnog
gospodarstva postao persona non grata pa je pobjegao u
London.
Za prvi je kredit navodno morao založiti bakinu kuću, a za
zadnji, onaj za Merkator založio je Kulmerove dvore. I
on se poskliznuo na ambiciju kad je kucao na vrata koja su za
njega do tada bila širom otvorena.
Todorići su uvijek imali perspektivu gazdi. Imali su svoj
otok na koji su stizali vlastitom jahtom, a kartica Agrokora
uvijek je radila. Iva Balent, kćer
Ivice Todorića, tako ima zavidnu kolekciju torbi u vrijednosti od
280 tisuća kuna.
Ipak, dogodio se slom Agrokora. Posao je preuzela država koja je
poslala izvanrednog povjerenika da spasi stvar. Stanje na
računu koje je zatekao izvanredni povjerenik iznosilo je 6 kuna,
a stanje duga nešto više od 40,4 milijarde kuna.
Iako i dalje prilično dobro pliva i Kerumovo se, Splitsko
carstvo – raspalo. Godinama je zavlačio, no stečaj ga je
sustigao. Vjerovnici prijavljuju tražbine. A osim tvrtke
ostao je bez nekretnina po otocima, u Splitu, Zagrebu,
Dubrovniku…
Baš se uz njegov početak često šuškalo, ali nikad dokazalo, da je
prodavao humanitarnu pomoć. Toliko mu se omililo ići uz dlaku s
politikom, da je i sam u nju ušao – postao je gradonačelnik.
Međutim, i njega je preveliki zalogaj (hotel Marjan) povukao
prema dnu. Od carstva su ostale samo žute Kerum vrećice za
koje se nekoć govorilo da su nepoderive.
Od skromnog ugostitelja iz Sloboštine preko vlasnika
176 tvrtki
Još jedna ruina u tom gradu, Koteks, povezuje Keruma
s kraljem tajkunske privatizacije
90-ih, Miroslavom Kutlom. Od skromnog
ugostitelja iz Sloboštine preko vlasnika 176 tvrtki,
i to nekih rudnika zlata poput Tiska, do lica s
tjeralice. Kutle je uspio urušiti sve što mu je
politika prepustila u ruke.
Kako pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne bi pali u
zaborav, promijenjen je i zakon u vrijeme Jadranke
Kosor, ali očito bez
uspjeha. Josip Gucić je u Beogradu, a
Kutle u Bosni i Hercegovini. Oslobođeni su optužbi.
Vrhunac moći Ive Sanadera
Etiketa ratnog profitera ozbiljno je visila nad
glavom Ivi Sanaderu.
“Možda nisam najzaslužniji za Hrvatsku samostalnost i njenu
afirmaciju, ali bogami nisam ni ratni profiter”, govorio je tako
Ivo Sanader na sudu no nije upalilo. Sud ga je proglasio krivim
za ratno profiterstvo uz zatvorsku kaznu od svije i pol godine.
Sanader je sa sobom povukao još jednog moćnog tajkuna,
zaštićenog političkim krilom Roberta
Ježića. Bivši vlasnik Diokija i ključni svjedok
protiv bivšeg premijera u slučaju primanja mita od mađarskog
MOL-a, trebao je, no nikad nije, državi uplatiti 5 milijuna eura.
Ivan Radošević, nekad poznati vlasnik Tvornice
Autobusa Zagreb, u Njemačkoj je dočekao oslobađajuću presudu
za ratno profiterstvo. A lista tajkuna iz vremena
privatizacije ovdje, naravno, ne staje.
Većina procesa još traje, neka lica su i na tjeralicama.