Prelijevanje novca iz Rijeke u Pulu počelo je 2017. i to nije
bila neka tajna operacija nego u poslovnim knjigama prilično
čisto i bistro zavedena. Ali iz nekog
razloga to tada nije nikome smetalo, plaće su stizale i u Pulu i
u Rijeku, brodovi su se gradili i ovdje i ondje, SDP u Rijeci je
bio sretan da ima nekog svog direktora, IDS u Puli je bio sretan
da ima nekog svog direktora, HDZ je bio sretan da ima cijelu
Hrvatsku.
Doduše, vidjeli smo, Zdravko Marić i Martina Dalić su krajem te
godine upozorili i Vladu i Državno odvjetništvo
o nenamjenskom trošenju državnih
sredstava. Ali oni su neki bezvezni financijaši koji gledaju samo
brojke, a brojke tad još nisu bile važne ni policiji ni Državnom
odvjetništvu, dok im netko nije rekao da su važne. A nisu se baš
nešto bunili ni sindikati u Puli. Zašto? Zato jer su plaćice i
dalje stizale i nitko nije htio kvariti tu zabavu.
Zabavi je sad kraj, s maksimalno 60 dana istražnog pritvora račun
će podmiriti par ovih privedenih janjaca, a koliki je to sve
teatar apsurda najbolje pokazuje reakcija sindikalnih čelnika u
Puli. Strastveno
su pljeskali uhićenju njihovih
menadžera koji su prelijevanjem novaca iz Rijeke u Pulu produžili
direktorski život sebi, ali i sindikalni život njima. Jer da toga
nije bilo u Puli još prije dvije godine, ne bi bilo ni sindikata
ni škvera.
I to je zapravo najveći kriminal koji su počinila ova
dvanaestorica. Potopili su 3.maj koji je imao šanse
opstati da bi preživio Uljanik koji ne može
opstati. Pa su potonula oba.
Pa će se sad u Banskim dvorima sastati liječnički konzilij koji
treba ili potvrditi kliničku smrt utopljenika ili
u tog zombija uložiti još barem osam
milijardi naših kuna. Većina liječnika u Vladi smatra da
zdravstveni sustav ne može podnijeti takav trošak jer će se od
njega razboljeti cijela Hrvatska, ali ima i onih koji se sjećaju
sjajnog uspjeha svog kolege dr. Frankensteina.
Kažu, kad je on oživio svoje
čudovište što ne bi mogli i mi svoje.