Presuda Ivi Sanaderu u slučaju Planinska vrlo vjerojatno ne bi
bila moguća bez mogućnosti Državnoga odvjetništva da direktno
sklapa nagodbe s okrivljenicima, ističe Jutarnji list.
Slučaj bivšega ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga
gospodarstva Petra Čobankovića, koji je u zamjenu za “guljenje
krumpira” dao jedan od ključnih iskaza u slučaju Planinska, često
se nalazio pod udarom javnosti zbog minorne kazne, no javnost je
često zanemarivala činjenicu da se ozbiljni slučajevi protiv
organiziranoga kriminala i korupcije svugdje u svijetu vrlo teško
rješavaju bez insajdera, odnosno pokajnika, navodi Jutarnji.
zmjene Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine prvi put su
Državnom odvjetništvu dale mogućnost da se direktno nagađa s
okrivljenicima, odnosno ograničile sud samo na potvrđivanje već
ranije dogovorene sankcije. Uz uvođenje instrumenta parcijalnoga
imuniteta, tzv. oprosnice, novi ZKP donio je i dogovaranje
nagodbi možda najvažniji alat kojim je Državno odvjetništvo,
barem jedno vrijeme, vrlo uspješno otvaralo velike
antikorupcijske slučajeve, podsjeća Jutarnji.
U međuvremenu su, dodaju, oba istrumenta u izmjenama zakona
doživjela svoja ograničenja. Npr. nagodba za određena kaznena
djela, ona protiv života i tijela, dakle silovanje, ubojstvo i
slično, više se nije mogla sklopiti između tužitelja i
okrivljenika bez pristanka žrtve, odnosno njezine obitelji.
No, premda su takve izmjene u korist žrtava bile dobrodošle, u
zadnje vrijeme se sve otvorenije govori o tome da bi se iz zakona
u najnovijim izmjenama institut nagodbe mogao potpuno izbaciti.
Time bi Državno odvjetništvo izgubilo važan, ako ne i ključan,
alat u bilo kakvom velikom antikorupcijskom slučaju.
Podsjećaju da je posljednji veliki sudar koncepcija koje
podržavaju nagodbu i onih koje joj se suprotstavljaju dogodio na
pripremnom ročištu u slučaju protiv bivše sisačko-moslovačka
županice Marine Lovrić-Merzel. Tada je sudac Ivan Turudić dva
puta otvoreno prkosio nagodbi koju je Uskok sklopio s tajkunom
Željkom Žužićem tvrdeći da mu je Uskok dao preblagu kaznu.
Turudić je također tumačio da sudac ima pravo intervenirati u
visinu kazne ako smatra da je ona neprikladna. Uskok je
svoju poziciju dva puta branio i obranio smatrajući da je Žužićev
iskaz ključan za dokazivanje da je Lovrić-Merzel primila mito, a
Vrhovni sud je Uskoku dao za pravo.
Osnovni problem s nagodbama i lažni dojam koji se stvara u
javnosti jeste da one predstavljaju oprost od kazne za
okrivljenike te da drušvo nema nikakvih benefita od njih,
zaključuje Jutarnji list.