Gordan Maras jedan je od
SDP-ovaca koji je potpisao inicijativu za referendum protiv
odlaska u starosnu mirovinu sa 67 godina iako je 2014. u
Vladi Zorana Milanovića bio ministar
obrta i poduzetništva.
I
ministar Marko Pavić je kao
gost na RTL-u natuknuo da bi se predsjednik stranke Davor
Bernardić mogao s vremenom odreći svega što je Milanovićeva vlada
činila, aludirajući na njegovu ispriku zbog činjenice da je
podržao odlazak u mirovinu sa 67 krajem 2013. godine. Maras je po
tim pitanjima jasan, nije se dao zbuniti Pavićevom provokacijom.
“On je tad slabo pratio domaću politiku jer je bio asistent
gospodina Plenkovića u Bruxellesu. I Milanovićeva vlada radila je
bolja od ove, pa nema potrebe za odricanjima. Ne
znam što je
sporno da se kroz referendum odlučuje o ovom
pitanju. Zakonom se treba omogućiti onima koji mogu neka rade,
ali ne treba ljude tjerati da moraju raditi. Ustavom se jasno
propisuje koje stvari nisu podložne referendumu, ali ova nije
među njima”, kazao je Gordan Maras.
Samo, problematična je u cijeloj priči – matematika! Ni HDZ, a ni
SDP prije njega, nije pokrenuo
reformu iz obijesti već potrebe, prvenstveno zato
što je jasno da Hrvatska ima sve manje zaposlenih i sve više
umirovljenika, koji bi voljeli da im se omogući veće mirovine.
“Ne razumijem zašto je HDZ dodatno ubrzao proces. Oni su to uveli
jer se to očekivalo od strane Europske komisije i Središnje
banke. Slušaju što im se kaže i zato su ubrzali proces pa uz
ostale odluke koje su donijeli
jednostavno isprovocirali revolt.
Primjerice, za vrijeme moje vlade beneficirani radni staž nije
imalo kabinsko osoblje, a piloti su imali i kad sam to čuo, odmah
sam predložio da se to ispravi. Dosta stvari se s odmakom
prepozna kao krivo, to je normalno”, pojasnio je Maras pa se
osvrnuo i na upozorenja ministra Pavića o 17
milijardi kuna potrebnih svake godine za isplatu
mirovina i zaduživanje od čak 45 milijardi
kuna u narednih dvadeset godina, kao i prijedloge
iz Bruxellesa:
“Vidjeli su oni mnogo toga i u Grčkoj ili Portugalu pa te zemlje
nisu riješile svoje probleme. Ne možemo biti na daljinski iz
Bruxellesa.”
Naravno, treba ponoviti i ono što ministar Pavić konstantno
ponavlja, a to je da većina onih koji ne
rade teške fizičke
poslove zapravo želi što duže odstati u radnom
odnosu i nikome se ne ide u mirovinu koja je upola manja od
plaće. Također, u Vladi ističu i da svi koji imaju 41 godinu
staža mogu u mirovinu kao i dosad ili ranije, dakle tko je počeo
raditi sa 20 godina u mirovinu može sa 62 i to se ne čini kao
problem. Ili?
“Nisu svi počeli s 20 godina. Pogledajte učitelje ili učiteljice,
mislite da je lako raditi s djecom u osnovnoj školi u dobi od 63
ili više? Što s onima koji su završili studij s 28 i postao
učitelj, hoće li raditi do 67. godine”, istaknuo je Maras pa
napomenuo:
“U procesu
smo mirovinske reforme i
vjerujemo da će se podići izdvajanja za drugi stup. Radili dvije
godine duže ili kraće, neće biti razlike, zato se treba baviti
kako ljudima omogućiti imati veće mirovine.”
To djeluje kao da se propagira više rada uz manje mirovine.
“Ne, ne, više izdvajanja za mirovine i manje opterećenja što se
tiče same države. Dakle, treba pametnije
raspolagati unutar države. Kako je premijer mogao
povećati za deset posto dužnosničke mirovine, kako mu to nije bio
problem? To su izdvajanja od stotina milijuna kuna iz proračuna.
Idemo pametno napraviti što možemo pa da ljudi koji ne mogu
raditi do 67. godine to ni ne moraju, ali da u konačnici imaju
dostojanstvene mirovine”, istaknuo je na kraju Maras.