Prije nekoliko mjeseci Transparency
International je objavio da je Hrvatska među 5
najkorumpiranijih zemalja u Europskoj Uniji.
Da, bolji smo od Rumunjske, Bugarske Grčke i Mađarske, ali smo i
dalje gori od doslovno svih ostalih. I to nakon što se u
Hrvatskoj, kada je u pitanju korupcija, dogodila velika
promjena.
Sjetite se vremena kada se pod normalno nudilo mito policajcu,
kada su se boce viskija i kuverte nosile profesorima na
fakultete.
Par stotina kuna policajcu, kuverta za doktora, nekoliko tisuća
za ispit na fakultetu. Sve je to u Hrvatskoj prije bilo, ne
normalno, ali prilično uobičajeno.
O tome što se u pitanju korupcije, ne samo u svakodnevnom životu,
već i najvišim sferama društva promijenilo,
govore Zorislav Antun Petrović i Dalija
Orešković.
“Gradonačelnik jednog grada je donio propis koji je obvezivao
potencijalne korisnike kredita od Grada da baš u tvrtki njegova
sina moraju kupiti dokumentaciju, odnosno proći edukaciju… To
su eklatantni sukobi interesa koji su sad praktički nemogući”,
kazao je Zorislav Antun Petrović,
predsjednik Transpareny Internationala Hrvatska (2002.-2010.).
Jer puno se toga promijeno. A pomogla je i tehnologija.
Danas svatko može snimiti policajca koji prima mito ili na
Facebooku raskrinkati liječnika koji prima novac.
Državni dužnosnici moraju ispunjavati imovinske
kartice. Fakulteti zbog digitalizacije imaju transparentniji
sustav prijave ispita i bodovanja. Stigle su i nove vozačke u
obliku kartice, pa je malo teže u njih umetnuti novac. A
vjerojatno su malo pomogle i institucije kad su počele doista
raditi.
Da prodavanje ispita nije normalno mnogi su shvatili tek nakon
akcije Index kada su po fakultetima krenula uhićenja
profesora i studenata.
Država se počela pretresati na svim razinama. Zbog sumnji u
namnještanje poslova i zarade od četiri milijuna kuna, optužena
je Nevenka Tuđman, kći prvog hrvatskog
predsjednika. No, onaj doista prijeloman događaj u suvremenoj
hrvatskoj povijesti dogodio se 10. prosinca 2010. kada je
u Austriji uhićen bivši premijer.
“Uopće činjenica da je netko dao ostavku na mjesto premijera, a
onda kasnije da je pokrenut postupak protiv njega, bilo je kao s
nekog drugog svijeta”, dodaje Zorislav Antun Petrović.
To je bio velik uspjeh za Republiku Hrvatsku za koji
je Tamara Laptoš dobila međunarodno priznanje kao
najbolji državni tužitelj godine.
U prvoj pravomoćnoj presudi, deset godina nakon uhićenja, Ivo
Sanader je dobio četiri i pol godine zatvora zbog toga što je
pomogao da se, po prenapuhanoj cijeni, proda zgrada u Planinskoj
ulici ministarstvu Petra Čobankovića, pri
čemu je zarado 17 milijuna kuna.
“Ostajem pri onome da je riječ o politički motiviranom progonu,
koji traje na žalost devet godina i ja ću se svim sredstvima
boriti da dokažem svoju nevinost”, poručio je bivši premijer Ivo
Sanader, 4. travnja 2019.
Padali i ministri
Počeli su padati i ministri. Berislav
Rončević optužen je da je pogodovao finskoj tvrtki
u nabavci vojnih kamiona i MORH oštetio za 10 milijuna
kuna. Damir Polančec da je iz
proračuna platio pola milijuna kuna za nepotrebnu studiju i dobio
godinu i tri mjeseca zatvora.
Na progone nisu bili imuni ni SDP-ovci. Marina
Lovrić Merzel, optužena je da je Sisačko –
moslavačku županiju oštetila za milijune kuna, primala mito i
županijski novac trošila na svoja putovanja.
“Vjerujete dok dišem, borit ću se za istinu i dokazati da sam
radila u skladu sa zakonima”, poručila je Lovrić Merzel
novinarima.
2013. uhićen je Nadan Vidošević pod
sumnjom da je sa suradnicima iz Gospodarske komore izvukao 35
milijuna kuna. U pretresu njegove ogromne imovine pronađene su
umjetnine vrjednije od 14 milijuna kuna, kao i kolekcija trofeja
rijetkih životinja.
2014. uhićen je Milan Bandić pod
optužbom da je Grad u malverzacijama i pogodovanjima tvrtkama
oštetio za više od 20 milijuna kuna. Sumnja se i da je
zapošljavao po rođačkim vezama.
Uhićeni poduzetnici
Krajem 2015. uhićen je još jedan kapitalac – Zdravko
Mamić, pod optužbom da je sa suradnicima iz Dinama
izvukao 80 milijuna kuna. Petar
Čobanković je osuđen jer je državnim novcem
preplatio zgradu u Planinskoj za što je dobio godinu dana zatvora
koja je kasnije preinačena u guljenje krumpira.
“Mislim da je to bila preblaga sanckija, ali tada se mislilo da
će njegov status pripomoći tome da se otkriju i druga kaznena
djela”, smatra Dalija
Orešković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanju
o sukobu interesa (2013.-2018.).
I Ljubo Ćesić Rojs je zbog toga što je
državni proračun oštetio za tri milijuna kuna, dobio društveno
koristan rad.
Nevenka Tuđman 2008. oslobođena je zbog
zastare. Berislav Rončević je nakon
šest i pol godina oslobođen optužbi. Mamić je dan prije
nepravomoćne presude od šest i pol godina zatvora pobjegao u
Hercegovinu.
“Bog zna zašto me poslao ovdje. Ja to shvaćam da sam ja na
zadatku koji mi je on namijenio”, poručio je Mamić u listopadu
prošle godine.
Neki oslobođeni, neki u bijegu
Bandić je u jednom slučaju oslobođen, u drugom suđenje još traje,
a u međuvremenu je osvojio još jedan mandat. Ivo Sanader
zasad ima samo jednu pravomoćnu presudu i tri procesa teška
desetke milijuna kuna, koji se godinama, bez razrješenja, mrcvare
po sudovima.
“Svi procesi koji su se dogodili u poteklih 15 godina protiv
zaista visokopozicioniranih dužnosnika su se uglavnom razvodnili
i pokazali da institucije u Hrvatskoj ili ne znaju ili ne žele
ili ne mogu raditi svoj posao”, kaže Zorislav Antun
Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska od
(2002.-2010.).
“Mogu reći da Hrvatska svjedoči jednom izgubljenom desetljeću u
borbi protiv korupcije”, dodaje Dalija Orešković.
No, slažu se svi, stvari su ipak bolje nego prije 15 godina.
Svejedno, dalek je još put pred nama. Bolje je utoliko što se
prije mnogo toga radilo otvoreno, a danas se barem mora
dogovarati finije, ispod stola.