Anto već 19 godina pali svijeću na grobu svoje majke na Markovu
polju. Barem je tako mislio.
“Kad sam predao zahtjev za ekshumaciju, poslije sat vremena, sat
i pol, telefon zvoni. Oni kažu da moja mama nije ukopana u tom
grobu”, kaže nam Anto Zečević.
Iz gradskih groblja su mu javili da je njegova majka Ruža
pokopana u susjednom grobu, na kojem stoji drugi spomenik i tuđe
ime.
“Jednostavno sam im rekao: Vi niste normalni. Ja na taj grob
dolazim 19 godina.”
Želio je svojoj majci ispuniti posljednju želju i pokopati je u
obiteljskoj grobnici u rodnoj Bosni i Hercegovini pa je
zatražio ekshumaciju. A onda se našao usred horora.
“Jer sam ja u tolikoj preši da ja sad ne znam tko je moja mama. I
da iskopam ovaj grob, po čemu mogu znati nakon 20 godina da je to
ona”, pita se sin pokojnice.
Nije mu jasno kako nitko nije vidio da je došlo do zamjene kada
su radili susjedni spomenik. Iz Gradskih groblja kažu kako su
upravljanje Markovim poljem preuzeli tek 2001. godine.
“O klesarskom zahvatu grobnog mjesta nema podataka u evidenciji
koju smo preuzeli od TD “Prigorac” iz Sesveta, te ne znamo tko je
i na čiji zahtjev uredio grobno mjesto”, kažu iz podružnice
Gradska groblja, Zagrebački holding.
Ista tvrtka, TD Prigorac, koja je pokopala Antinu majku, a četiri
dana poslije i pokojnicu u susjedni grob, prema sudskom registru
više ne postoji.
Ogorčen i ljut, Anto želi da gradska groblja ekshumiraju oba
groba i kažu mu u kojem počiva njegova majka, a ne da to učini
on, kako su mu, kaže, rekli.
“Ja želim samo jedno, da dođem ovdje sa tim ljudima koji mi voze
mamu iz Odžaka, da mi dovezu moju mamu u groblje kod brata i
oca”, kaže Anto. Nakon dva desetljeća želi samo znati da je
doista zapalio svijeću svojoj majci.