Koliko košta znanje? I to ono visoko? U Hrvatskoj i nije
najvrijednije jer ekipa Potrage snimila je kupovinu seminarskog
rada po cijeni po kojoj biste platili pola janjeta. Na
oglasnicima se prodaje sve što želite. Seminari, diplomski
radovi, čak i doktorske disertacije.
Pišući diplomski neki su posijedili, neki oćelavili, neki se
udebljali, a neki su ga jednostavno kupili. Pun je oglasnik tih
takozvanih ostalih intelektualnih usluga. Pod krinkom pomoći nudi
se sve – seminarski, završni, diplomski pa čak i doktorski
radovi.
“Čak i u Facebook grupama vezane za fakultet u kojima su studenti
za obvezne ili izborne kolegije otvoreno se pišu oglasi bivših
studenata ili osoba koje imaju diplomu iz književnosti
kroatistike i koje su kvalificirane za izradu seminarskih
radova”, govori studentica Lucija Markić.
“Znam za slučaj poznanice koja je stvarno platila za svoj završni
rad. Ona će završni rad izlagati, to jest, praktički će
naučiti sve što je netko drugi sastavio i dobit će diplomu na
osnovu završnog rada koji je netko drugi napisao”, govori
studentica Lucija Batarelo.
I to gotovo za kikiriki.
“Nisam sigurna, ali mislim da je platila oko 800 kuna. Mogu
provjeriti koliko je točno platila, ali u tom okvirnom rasponu se
kreću cijene, ovisi koja je količina teksta i koliko vremena
zahtjeva”, govori Batarelo.
“Uobičajena praksa”
“Bilo je slučajeva gdje bi par mojih kolega pristali na spomenute
oglase koje bi platili od 500 do tisuću kuna, oviseći o
ozbiljnosti rada te na kraju dobili plagijat što bi fakultet
prepoznao. Znali su radi toga završavati na disciplinskim dok bi
drugima profesori prigovorili i naložili da naprave novi rad.
Naravno, bili bi u nemogućnosti ikad naći ljude koji su im uzeli
novce i dali lažne završne radove”, govori Markić.
Ovim dvjema Lucijama, studenticama diplomskog studija
novinarstva, bilo je čudno zašto se mi uopće čudimo i zašto o
kupovini radova radimo priču. To je, tvrde nam, uobičajena
praksa. Profesori su, što se čuđenja tiče, negdje između nas i
njih.
“Pitala sam studente što misle o tome i oni su rekli u smislu da
to nije ništa strašno i zašto profesori drame oko toga kada se
studenti snalaze. Meni osobno je to strašno”,
govori prof. dr. sc. Gordana Vilović,
prodekanica Fakulteta političkih znanosti.
“Uvijek objašnjavam da je to kao da odete dolje u dućan ispred
fakulteta i ukradete čokoladicu. Je li to strašno? Je, pa tko to
radi. Radite vi koji kradete ili preuzimate bez valjanog
citiranja riječi neke druge osobe”, nastavlja Vilović.
Često prijeđu granicu gluposti