Američki predsjednik Donald
Trump potpisao je u prosincu 2017. direktivu kojom
je nacionalnoj svemirskoj agenciji naredio pripremu povratka
astronauta na Mjesec, a zatim i ljudske misije na Mars.
NASA je potom odredila datume – 2024. za
Mjesec i 2033. za Mars, no stručnjaci smatraju da je ispunjenje
roka za Crveni Planet gotovo nemoguće.
“Mjesec je temelj misije na Mars. Mjesec je naš put da dođemo do
Marsa najbrže i najsigurnije što možemo”, rekao je nedavno
ravnatelj NASA-e Jim Bridenstine.
Po voditelju laboratorija u Johnsonovu svemirskom centru u
Houstonu koji razvija opcije za buduća svemirska prebivališta
Robertu Howardu, prepreke nisu toliko tehničke i znanstvene
koliko proračunske i političke prirode.
“Mnogi od nas bi željeli onaj ‘Apollo trenutak’,
kad predsjednik ustane, kao Kennedy nekada, kaže da moramo
‘gore’ i okupi cijelu naciju iza toga”, kaže Howard. Ali
Trump nije Kennedy, čega je i Howard svjestan.
“Mislim da se to neće dogoditi. Postojećim pristupom, bit ćemo
sretni ako do Marsa dospijemo 2037.”, rekao je.
Ako želimo biti pesimisti i usput predvidimo i političke
probleme, nastavio je, “moglo bi to biti i 2060.”.
Za odlazak na Mars potrebno je mnogo pripremnih radova. Od
dizajniranja, proizvodnje i testiranja raketa i svemirskih
brodova do saznanja kako je ondje najbolje uzgojiti salatu.
Samo putovanje trajalo bi šest mjeseci. Za usporedbu, do Mjeseca
trebaju tri dana.
Cijela bi misija mogla trajati i dvije godine, pošto su Mars i
Zemlja najbliži jedno drugome svakih 26 mjeseci, a to je
vremenski okvir koji se mora iskoristiti.
Među ključnim zadaćama je i način na koji kako astronaute od
dugog izlaganja solarnoj i kozmičkoj radijaciji, kaže
znanstvenica NASA-e Julie Robinson.
NASA trenutačno razvija novi svemirski kombinezon, prvi nakon 40
godina, ali on neće biti spreman za testiranje na
Međunarodnoj svemirskoj postaji još nekoliko godina.
Drugi veliki problem je uzgoj biljaka za prehranu. Treći su hitni
medicinski problemi jer će se astronauti u slučaju nezgode morati
liječiti sami.
Na Marsu će prašina biti mnogo veći problem nego na Mjesecu.
Astronauti su se iz misija Apollo vraćali s golemom količinom
lunarne prašine u svojim modulima. Zadržavanje prašine izvan
prebivališta na Marsu bit će ključno za uspjeh naseljavanja.
Tehnike za eksploataciju resursa na Marsu za dobivanje vode,
kisika i goriva nužnog da ljudi ondje žive još ne postoje, a
ionako ih se mora prvo ispitati na Mjesecu.
Potrebno je razviti i umjetnu inteligenciju koja će pomagati i
voditi astronaute.
I konačno, najosnovnije pitanje: Kako će se skupina ljudi nositi
s psihološkim stresom potpune dvogodišnje izolacije?
Znanstvenica koju je NASA zadužila za proučavanje vjerojatnosti
slijetanja na Mars do 2033. zaključila je kako je to dotad
“neizvedivo”.
“Nije to samo pitanje proračuna”, kazala je Bhavya Lal iz
američkog znanstveno-tehnološkog insitituta. “To je opseg cijele
operacije, odnosno koliko stvari NASA može razvijati istodobno”.