E sad ne znam jeste li u svim ovim aferama i afericama oko
imovinskih kartica primjetili jednu sitnicu. Naime, u tim
milijunskim nekretninama i pokretninama je jedini problem što
neki ministar ili ministrica svoju kuću, Mercedes, vilu,
vikendicu ili pečenjaru nije pravodobno i kvadraturom precizno
upisao u imovinsku karticu.
Ako je nekretnina registrirana na sina ili kćer tim bolje.
Logično je da si djeca od 20 godina mogu priuštiti hotel, kuću,
vilu ili apartman pa se to ne mora upisivati u karticu.
Pa se onda dakle oko tog upisano/nije upisano uzmuvaju mediji pa
se onda uzmuva oporba pa se onda uzmuva i Povjerenstvo za
sprečavanje sukoba interesa koje onda krene sa svojom dubinskom
istragom: danima uspoređuju zemljišno knjižne izvatke i imovinske
kartice, računaju bruto i neto kvadraturu kuće i kvadraturu
kruga, ako treba i ako nađu neki feler onda svečano objave kako
će taj i taj dužnosnik zbog neuredno ispunjene imovinske kartice
biti kažnjen s 4 tisuće kuna, na 6 rata naravno.
Nitko ne pita otkud ti tih par milijuna kuna?
Isto vrijedi i ako recimo Povjerenstvo otkrije da je ministru
kuću sagradila firma kojoj je dodjeljivao javne natječaje, a ne
može priložiti ni račun za šteker, a kamoli za cijelu kuću. 4
tisuće kuna na 6 rata, i to je ok.
Pri tome baš nitko ni mediji, ni oporba ni Povjerenstvo ne pita –
ej Lovro, ej Gorane, Zorane, Tomislave, Gabrijela, Antonela,
otkud ti tih par milijuna kuna za dvije kuće, vilu, vikendicu,
apartman pečenjaru i Merecedes?
Jest da ti plaća nije mala i možeš si priuštiti kredit, ali
vidi, nema ni kredita, ni tereta, sve čisto i bez duga bez
lošeg druga. Možda te usrećila smrt rođaka iz Toronta, možda te
usrećila Hrvatska lutrija, al daj da vidimo taj listić sreće…
Ali ne brini Lovro, nitko te to pitati neće. 4 tisuće kuna na 6
rata, dva Očenaša i Zdravo Marijo. Bok.
