U Saboru se zakuhala rasprava između Hrvoja
Zekanovića i Milorada
Pupovca, tema, naravno Hrvati, Srbi, četnici, ustaše,
navijači, torcidaši…
Povod su, naravno, događaji na Supetru, kada je nekoliko pijanih
Torcidinih huligana nasrnulo na dvojicu mladića iz Vukovara i
jednu djevojku iz Varaždina samo zato što im se učinilo da su
Srbi. Njih je pokušao zaštititi
supetarski vatrogasac Tomo
Dumančić koji je zadobio teške tjelesne ozljede.
Poštedjet ćemo vas rasprave Zekanović-Pupovac jer je možda
najbolju definiciju događaja dao Ranko
Ostojić:
“… u kojoj bi trebalo biti sasvim normalno da možeš mirno
hodati, da možeš raditi i, za razliku od onih lezilebovića koji
su cipelarili ljude, to su ljudi koji su došli
raditi. Bez obzira na to koje su nacije, došli su
raditi. Hoćemo li napokon prestati sa situacijom da to
toleriramo? Hoće li država napokon krenuti u situaciju da ne
bude mjera 150 metara udaljeni od Tome, nego da se napokon stvar
riješi onako kako je to potrebno?” , kazao je Ostojić u Saboru.
Lezilebovići i vucibatine
I to je zapravo možda i prava podjela koja vlada u Hrvatskoj –
podjela na lezileboviće i vucibatine koji žive na tuđoj sisi
i od tuđeg rada i na ljude koji žive od svog rada ili žele
živjeti od svog rada. Ako ne mogu u Vukovaru ili u Slavoniji,
pokušat će u Dalmaciji. Ako ne mogu ni tamo, pokušat će u Irskoj
ili Njemačkoj.
Vucibatine i lezilebovići, naravno, neće nikamo otići jer njih
nitko ne treba, a nemaju ni razloga otići jer nigdje se ne bi
osjećali tako poštovano i slavljeno kao u Hrvatskoj. Jer da
budemo pošteni, vucibatina i lezilebovića možda i najmanje ima u
udrugama navijača, ondje se nalaze samo najprimitivniji i
najuočljiviji izdanci te vrste poput ove skupine sa Supetra
ili one sa splitske Rive ili, pak, one Udruge navijača iz
braniteljskog šatora.
Ali hrvatske vucibatine su dobro raspoređene i po gradskim,
općinskim, državnim institucijama, ministarstvima, zavodima
i javnim poduzećima, Vladi i Saboru. Njima smetaju svi koji nešto
rade, čak bismo rekli da na tim višim razinama vucibatine i
lezilebovići ne prave vjerske i nacionalne razlike, Srbin
koji zajedno s njima “svira frulicu” je skroz dobar Srbin.
Kad vucibatine istjeraju sve, shvatit će da više
nema te sise koja će ih hraniti
Ali kad vucibatine iz ove zemlje konačno istjeraju sve Hrvate i
Srbe koji žele raditi, shvatit će da više nema te sise koja će ih
hraniti. Kome će tada “u frulicu svirati” ne znamo, ali znamo da
će to biti – krasna melodija.
I kako se život zna narugati, prvi bi u tu frulicu mogli
zasvirati upravo ovi torcidaši kojima smetaju sezonci s ekavicom.
Jer Dalmacija, kao i cijeli Jadran, i još 20 posto Hrvatske
uglavnom živi od turizma, a turizam – od sezonskih radnika.
I teško ćemo ih zadržati batinom, što su možda zapravo i htjeli
ovi plemeniti dečki na Supetru, ali ih nitko nije shvatio osim
njihove Torcide.
Jer eto, Njemačka je neki dan širom otvorila vrata svim radnicima
izvan Europske unije, svih kvalifikacija, čak se više ne moraju
ni prijaviti na Zavod za zapošljavanje. A i bez njemačke plaće i
hrvatskih batina, situacija sa sezonskim radnicima ionako je
već teška.
Vlada je početkom godine broj radnih dozvola za sezonske radnike
u turizmu podigla na rekordnih 15.600, ali to neće biti dovoljno
pa su poslodavci neki dan zatražili još četiri i pol tisuće
radnih dozvola. Samo u turizmu, u građevini i još nekim drugim
djelatnostima situacija nije ništa bolja.
