“Sve je postalo nekako podređeno turistima i ti apartmani i
zapravo cijeli centar je zapravo jedan restoran i pizza cut sve
je namijenjeno za turiste, a ne stanovnike Splita”,
govori podstanarka iz Splita Nika
Meštrović.
Nika je Zadranka sa splitskom adresom. Tu adresu u samo godinu
dana promijenila je čak 3 puta.
“Prvi stan u koji sam došla su bili jako loši uvjeti i nisam
mogla ostati tamo, onda sam preko prijateljice, njezin otac mi je
našao stan na Trsteniku i tamo mi je bilo super i vlasnica mi je
bila super i uvjeti su bili odlični, međutim odmah me upoznala s
činjenicom da ću morati otići 15.6.”, rekla je Nika.
Jer stiže sezona. A za Niku i mnoge splitske podstanare – u
apartmanima nema mjesta. “To je više manje svima sada postalo
normalno, iako to jednostavno nije u redu, ali svi su svjesni,
pogotovo u Splitu, da će morati tražiti nove stanove zbog
sezone “, rekla je Nika.
“Moram iseliti 15. srpnja pa se mogu vratiti kada počne faks”
Scenarij je to poznat Osječanki Luciji
Anton. U 3 godine koliko je u Splitu – svaki put je
morala iseliti prije sezone. Ove godine smije ostati do polovine
srpnja, što se ovdje smatra privilegijom.
“Sa sadašnjim vlasnikom imam potpisan ugovor koji me obvezuje da
moram ostati do 1.7., a dalje je prema dogovoru. Zato smo
dogovorili ove godine do 15.7., ali to je krajnji rok, moram
otići iz stana sa svim svojim stvarima da bi taj stan dao
turistima i onda se mogu vratiti kada mi počne ponovno faks”,
rekla je Osječanka Lucija Anton koja je podstanarka
u Splitu.
U Splitu živi 19 tisuća studenata, a lani, samo u srpnju, stiglo
je 177 tisuća turista. Računica je jednostavna. U samo nekoliko
dana vlasnici apartmana zarade više nego što bi zaradili od
podstanara i mjesečne rente.
“U to vrijeme mi budu i ispitni rokovi, onda uz što mislim o
rokovima, moram i gledati gdje ću biti još ta 2, 3 tjedna što
duže moram ostati. Pa je poprilično stresno uz rokove gledati
kako ću iseliti iz stana”, rekla je Lucija.
Cijene su počele ludovati
U 3 godine broj apartmana koji se iznajmljuju kratkoročno,
udvostručio se, s 3 i pol na 7 tisuća. Bez ikakvog urbanističkog
plana ili kontrole – objašnjava arhitekt Jere
Kuzmanić.
“Ono što se desilo u Splitu je stihijski. Krajnji rezultat je da
su cijene počele ludovati, i da se sve veći broj ljudi pronašao u
situacije ne da ne mogu pronaći stabilan stan nego traže na razno
razne načine, na par mjeseci, pa sele kod roditelja, pa se parovi
razdvajaju da bi jedan živio kod jednog roditelja, znači taj
prostorni resurs je toliko sužen da su ljudi prisiljeni na dosta
ekstremne načine prilagodbe”, rekao je arhitekt Kuzmanić.
No, uz to što stanova nema ili su preskupi – ova posvećenost
turizmu mijenja grad.
“Drugi efekt je taj što se skupa s Airbnb-om povlače sekundarni
efekti, a to su npr. turistifikacija, tj. promjena cijele ponude
koja se pomakne s ponude za lokalno stanovništvo na ponude za
turiste”, rekao je Kuzmanić.
I Zagreb udvostručio broj apartmana
No ovakve promjene nisu rezervirane samo za obalne gradove. I
Zagreb, baš kao i Split, u protekle 3 godine udvostručio je broj
apartmana. S 2 na 4 tisuće.
Cijene dugoročnog najma stanova u godinu dana porasle su za više
od 10 posto. Odlučili smo i sami provjeriti koliko u Zagrebu
stoji garsonjera.
Na uglu Vlaške i Smičiklasove za 30 kvadrata traže 500 eura –
vlasnici stanova svjesni su pozicije u kojoj se nalaze. Ni izvan
centra – stvari nisu puno bolje, ako želite živjeti na Trešnjevci
morat ćete izdvojiti 450 eura.
Da cijene nisu OK – misli i Stella
Tudović. 19-godišnja Zagrepčanka koja je u potrazi za
stanom. “Previsoku cijenu stave za rupu. Neću ja živjeti tj.
plaćati 2 tisuće i nešto kuna ako mi stan ne odgovara. Ja ne
znam, prije su stanovi bili toliko jeftini, ne znam što se
događa”, rekla je podstanarka u Zagrebu Stella
Tudović.
Baš ovih dana Stellu je vlasnik zamolio da napusti stan u kojem
živi s još 3 cimerice. U toj, zapravo, obiteljskoj kući
iznajmljen je svaki kvadrat viška. “Stanodavac cijelu kuću
iznajmljuje po stanovima. Gore smo cure, u sredini je on, dolje,
u podrumu su dečki”, rekla je Stella.
S plaćom od 5 tisuća kuna, danas si u Zagrebu teško može
priuštiti stan.
“Treba mi samo mir i kada mogu, da mogu biti svoja u stanu. I da
bude neka pristupačna cijena, ja imam samo 19 godina”, rekla je
Stella.
U europskim gradovima sve je manje stanova za građane
Ovo što se događa u Hrvatskoj – već se odavno dogodilo vani. U
europskim gradovima sve je manje stanova za građane.
Prosvjed u Berlinu bio je prije 3 mjeseca. A na razini Europe
pokrenuta je građanska inicijativa – Housing for All. Zalažu se
za regulaciju stranica poput Airbnb-a i gradnju više javnih
stanova. I Hrvatska je dio toga.
“Ono što se dešava u Europi u zadnjih 30 godina jest da se
agresivno guraju politike koje privatiziraju javne stambene
fondove i koje guraju stanovanje sve više na tržište.
Opterećenost stambenim troškovima stvara cijelu vojsku ljudi koji
su u riziku od siromaštva”, rekla je Iva Marčetić iz
građanske inicijative Housing for All.
Zato je 10 europskih gradova zatražilo pomoć od Europske unije u
borbi protiv Airbnb-a, a Pariz i Berlin uvode gornje granice za
cijene najma stanova. Isti proces koji se događa u Europi,
postoji i tu, samo ga ovdje nitko ne prepoznaje, niti se s njim
suočava – objašnjava Marčetić.
“Ljudi više ne mogu izdržati situaciju u kojoj žive. Mi, ako
uzmemo grad u kojem jesmo, Zagreb ima situaciju u kojoj godišnja
renta raste za oko 11 posto, renta u dugoročnom najmu, gdje imamo
problem da je stambena ponuda jako loša, da su stanovi koji su u
najmu nekvalitetni, a da nam cijene stanova za kupnju užasno
rastu i nadilaze mogućnosti našeg dohotka”, rekla je Marčetić.
“Mogu se propisivati dijelovi grada u kojima je to zabranjeno”
Da se moramo uhvatiti u koštac s ovakvom situacijom na tržištu –
misli i bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak
Taritaš.
“Vi u startu morate definirati pravila igre. Jedno od pravila
igre, možete zaista propisati dijelove grada gdje vi zabranjujete
te stvari, to vam je isto kao što imate dijelove grade gdje je
zabranjen promet. Tada tamo ne idete prometom. To su stvari o
kojima morate voditi računa. U protivnom imate problem, dijelovi
grada vam postanu mrtvi. Tko čini grad? Njegovi stanovnici”,
rekla je bivša ministrica gospodarstva Anka Mrak Taritaš.
Iz Ministarstva graditeljstva objašnjavaju da vode računa o
stambenom zbrinjavanju kroz POS stanove i subvencioniranje
kredita.
“Evo sada idemo u nove izmjene Zakona, da pomognemo onim
obiteljima koje već imaju malodobnu djecu, da im se prizna po
jedna godina za svako takvo dijete dodatno za sufinanciranje
odnosno bespovratno financiranju Hrvatske države, rekao
je državni tajnik Ministarstva graditeljstva Željko
Uhlir.
“Država na neki način pomaže tržištu da poveća cijene”
S druge strane – objašnjava Marčetić – upravo je ta mjera
napravila još veći kaos na tržištu. “Država na neki način pomaže
tržištu da poveća cijene. Oni koji prodaju stanove čekaju da dođe
vrijeme kada će država pustiti taj program subvencija i onda se
oni puste na tržište po većoj cijeni, ljudi ih pograbe jer je to
jedini način da mogu proći bolje”, rekla je Marčetić.
Najveći problem je što se Airbnb i slične stranice vode kao
pružatelji digitalnih usluga, a ne kao, sad već 31 milijardu
dolara vrijedan biznis s nekretninama.
“Ako danas gledamo da se danas oko 2 milijuna noćenja se dnevno
dešava u Airbnb-u i sličnim platformama, onda govorimo o 2
milijuna stanova koji su dnevno izuzeti iz ponude stanovanja”,
rekao je arhitekt Kuzmanić.
I tako smo se našli u situaciji da gotovo cijeli život
otplaćujemo stan od 50 kvadrata na rubu grada ili živimo u
garsonjeri za 500 eura na mjesec. To se može i treba regulirati –
poručuje Kuzmanić.
“Mislim da je sigurno moguće postići, ne to da se Airbnb kao
platforma izbriše iz našeg životnog prostora i ekonomije, već da
se stvori balans između toga da ljudi mogu zaraditi dodatne novce
na temelju svog privatnog vlasništva na kraju dana, ali da to ne
smanjuje mogućnost normalnog i priuštljivog stanovanja pogotovo
za mlade ljude”, rekao je Kuzmanić.
Europa je prepoznala ovaj problem – hoćemo li i mi?