Točan uzrok smrti mladog vatrogasca Ivana Galekovića još nije
utvrđen, ali očevidom su utvrđene sve okolnosti u kojima se
tragedija dogodila.
Vatra je izbila na balkonu stana na kojem su
vlasnici ostavili neku lako zapaljivu tekućinu i otišli na
godišnji odmor. Prema mišljenju vještaka iz forenzičkog centra
Ivan Vučetić, došlo je do kemijske reakcije tih tekućina koja je
rezultirala požarom.
Galeković je poginuo kada je sam požar već bio ugašen, a u
gašenju je navodno potrošio tri boce s kisikom pa je skinuo masku
i po svemu sudeći udahnuo neki otrovni dim ili plin, od čega mu
je pozlilo tako da je samo stigao zazvati upomoć i odmah se
srušio. Preminuo je u bolnici, a obdukcija će pokazati o kakvom
se točno uzroku smrti radi.
Smrt mladog vatrogasca u potpunom je šoku ostavila njegove kolege
iz Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica koji su ovih
dana primili psihološku pomoć, a na ispomoći su im kolege
iz Zagreba. Pogreb Ivana Galekovića je u utorak, a Velika Gorica
je tim povodom proglasila Dan žalosti.
Goran Franković, predsjednik Udruge profesionalnih vatrogasaca
Hrvatske, izrazio je sućut Ivanovoj obitelji i pripadnicima JVP
Velika Gorica.
Kazao je kako su već imali situacija da su vatrogasci stradali od
različitih posljedica nakon gašenja požara. Franković je opisao s
kojim se opasnostima i rizicima susreću kad dođu na intervenciju:
“Moramo ući u prostor koji ne poznajemo, očekujemo ljudsko biće
za koje ne znamo u kakvom je stanju, u tim stanovima budu i
životinje, tu su i različite opasnosti na koje nailazimo poput
plinskih instalacija, sprejeva…Ništa ne možete prepostaviti.
Ulazite s najvećom opreznošću u požar koji ima prosječnu
temperaturu od 800 stupnjeva, to je veliki rizik”, kazao je
Franković gostujući u RTL Direktu.
Franković naglašava kako se nakon
takvih stresnih situacija nerijetko
javljaju posljedice.
”Od toplinskog udara do dehidracije.. Moramo to pruhvatiti, to
je rizičan posao.”
Vatrogasac na prosječnoj intervenciji nosi opremu koja teži od 25
do 30 kilograma. Tu se nalazi zaštitna oprema koju vatrogasac
mora nositi. Voditelj intervencije odlučuje kada je smije
skinuti. Da bi vatrogasac mogao sigurno ući u nesiguran prostor
mora sa sobom imati i dodatnu opremu za zaštitu dišnih organa,
opremu za gašenje vatre, uže, razvalni alat…
“Mi u svom školovanju znamo koja nas opasnost očekuje, kao i naše
obitelji. Često kad idemo na neku intervenciju, razmišljamo da
idemo zadnji put.”
Vatrogascu boca za kisik može trajati oko 15 do 25 minuta, ovisno
o njegovoj spretnosti i brzini. U njoj se nalazi stlačeni
zrak. Kada ga potroši, vatrogasac mora izaći iz objekta i
zamijeniti bocu.
Upitan je li zadovoljan opremom koju imaju hrvatski vatrogasci,
Franković kaže: “Mi sa sigurnoću nikada ne smijemo biti
zadovoljni. Navalna grupa, javne postrojbe, koje obavljaju
najveći dio posla moraju imati najbolju opremu. Radimo na tome da
se operativni vatrogasci na svim razinama opreme s identičnom
opremom.”
Što se tiče plaća, Franković kaže da je minimalni vatrogasni
standard zagarantiran kolektivnim ugovorom državnih službenika i
namještenika, no ističe da se jedinice lokalne i područne
samouprave moraju potruditi da izjednače te plaće.
Franković je građanima, koji napuštaju dom radi godišnjih odmora,
dao savjet što ne smiju ostavljati blizu izvora topline.
“Ne smiju ostavljati boce pod visokim tlakom – plinske boce,
sprejeve, dezodorane ili bilo kakvo sredstvo za čišćenje, u
blizini nikako ne ostavljati tekstil. Balkoni bi trebali biti
prazni, električna energija isključena. Važno je poštivati
zaštitu od požara na svim razinama. Ništa ne odlagati na
evakuacijske puteve u zgradama, što se u praksi jako slabo
poštuje.”
U ovom velikogoričkom slučaju do vatre je došlo uslijed
zapaljenja nekih tekućina koje su bile ostavljene an terasi, o
čemu tu može biti riječ?
-Što dakle ljudi nikako sad u ovo doba godišnjih odmora ne bi
trebali u stanu ostavljati izloženo suncu ili nekom izvoru
topline?
-Može li se u ovom tragičnom slučaju utvrditi i prekršajna ili
kazena krivnja odgovornost vlasnika stana?
-Svaki put kad se na obali rasplamsa neki veliki požar onda su
kritike kako nam je vatrogatsvo loše opremljeno, loše
organizirano, kako nemamo preventivu, s druge strane rijetko kad
bilježimo da je takav požar nekome progutao kuću ili da je bilo
ljudskih žrtava a istodobno gledamo ove vatrene stihije po
Portugalu i Grčkoj tu ima i stradalih i golemih opožarenih
površina, koja je prava slika o nama?