Ambicije, sve brojnijih stranačkih kolega koji ‘pucaju’ na
njegovu poziciju, pa i svog prethodnika Tomislava Karamarka,
predsjednika HDZ-a i premijer Andrej Plenković, barem prema van,
naziva – igrom.
“Tko god se želi igrati demokracije, izbora, programa, neka se
igra. Ja nemam nikakav problem s time, nit’ sam ikad imao, to svi
znaju”, poručio je Plenković.
No sportski ili ne, ne propušta priliku spustiti mogućem
protukandidatu Karamarku: “Čovjek je vodio stranku prije više od
tri godine, sami su srušili svoju Vladu, neuspjeli se
rekonfigurirati s parlamentarnom većinom, napustio je svoju
dužnost”.
Nakon toga naslijedio ga je upravo Plenković koji je pobijedio
bez ikakve konkurencije jer je bio jedini kandidat. Iako bi se
unutarstranački izbori trebali održati sredinom iduće godine baš
na proslavi Oluje Karamarko je otkrio: “O kandidaturi za
predsjednika Hrvatske demokratske zajednice apsolutno ozbiljno
razmišljam”, a na pitanje ima li šanse protiv Plenkovića,
uvjereno je odgovorio: “Mislim da ću pobijediti ako se
kandidiram!”
No, Karamarko nije jedini koji je javno rekao da želi na čelo
HDZ-a.
“Ono što je sada potrebno je ujediniti stranku i ujediniti
biračko tijelo. Ja ću na tome raditi i ja ću to i napraviti!”,
poručio je zadnjeg dana svibnja bivši Plenkovićev kolega Davor
Ivo Stier, a dan nakon njega indirektno je to učinio još jedan
bivši ministar vanjskih poslova, Miro Kovač: “Što se mene osobno
tiče, tu je sve jasno, ja imam ambiciju pomoći HDZ-u i ja ću biti
spreman sebe ponuditi”.
Karamarko je na unutarstranačkim izborima pobijedio preostalih
četvero kandidata. U drugom krugu Milana Kujundžića koji kaže da
ponovna kandidatura zasad nije opcija.
Dok Plenković za Karamarka kaže da je “on imao svoju prigodu,
sigurno je dao i doprinos, ali stvari idu naprijed”, kadrovski bi
stvari mogle ići i – unazad. I to prvi put jer je Karamarko
jedini bivši predsjednik koji je i dalje u HDZ-u. Ivo Sanader
izbacio je Ivića Pašalića, Kosor Sanadera, a Karamarko Jadranku
Kosor.