Prije osam godina Zadranin Lorenco
Zalović od jedne je tvrtke za 60.000 eura
kupio stan u Zadru. I to, tek kad se uvjerio da su papiri čisti i
da nema tereta. Potom je u taj stan uložio još oko 15.000 eura, a
nekoliko mjeseci kasnije na vrata mu je pokucala gospođa koja mu
je objasnila da je stan zapravo – njezin.
Pokrenula je dva sudska postupka i nakon osam godina izbacila
Lorenca iz njegova stana – iz jedinog doma. Sudu je tvrdila da je
bez stana ostala nakon što su je prevarili lihvari. Njima
je velikom akcijom 2012. na kraj stao USKOK. Stan joj je
vraćen, a Lorenco je završio na cesti. Kasnije je doznao razmjere
kriminalne mreže u koju je, bez svog znanja, bio upleten.
“Ne osjećam se baš dobro kad gledam svoj stan. Osjećam se nikako,
zato što, nije čak stvar ni u novcima, već je to mjesto gdje sam
ja živio i gdje mi je dolazila kći, to je ono što se zove jedini
dom. To je sve što imam. Moje su stvari još u tom stanu”,
kazao nam je oštećeni Lorenco Zalović s kojim smo otišli do
zgrade u kojoj se nalazi stan bez kojeg je ostao – iako ga
je kupio.
Sve počinje 2011. godine
Početkom 2011. Zalović u dogovoru s roditeljima prodaje
veliki obiteljski stan u središtu Zadra i odlučuje kupiti manji.
Preostali novac ostavili su za liječenje majke oboljele od
karcinoma. Nakon pregledanih 50-ak stanova po Zadru odlučili
su se za stan iz oglasnika.
“Nazvao sam oglas. Javio mi se čovjek koji se predstavio kao
Igor, poslije Igor Matošić i
dogovorili smo se, pošto on nije iz Zadra, da će doći za
dan-dva i da ću tada moći pogledati stan”, prisjeća se Lorenco.
Za dva dana Matošić je stigao. Našli su se ispred zgrade, otišli
na osmi kat, otključao mu je stan koji je bio, prisjeća se
Zalović, u derutnom stanju, zaudarao je kao da u njemu dugo
nitko nije živio, a nije bilo ni struje. Zaloviću je stan
odgovarao, no u zemljišno-knjižnom izvatku postojale su
zabilježbe jedne banke iz Austrije za kredit od 30.000 eura,
otkup stana od Ministarstva obrane od gotovo pedeset tisuća
kuna i još jedan manji iznos neke tvrtke. Obratio se svom
odvjetniku za savjet.
“Ja sam mu rekao da ću mu taj ugovor napisati, no da je njemu u
interesu da očisti sve te plombe i da se plombe brišu i onda
temeljem povjerenja u zemljišne knjige da ću mu ja napisati
ugovor. I to je potrajalo mjesec, dva, tri i on mi je to tada
donio i rekao sam mu da je sada dobro. Napisao sam
mu ugovor”, prisjeća se odvjetnik Ivan
Šalina.
Stan kupio od tvrtke iz Vukovara
Stan je kupio od tvrtke OMH Razvitak iz
Vukovara. Platio ga je 60.000 eura, a u njega
je uložio još 15-ak tisuća eura. No uzbuđenje nije dugo trajalo.
Sljedećeg dana počeo je s preuređivanjem stana jer mu je
supruga uskoro trebala roditi. Nedugo zatim uslijedio je
prvi šok.
“Negdje sredinom rujna pokucala mi je na vrata gospođa koju sam
tada prvi put vidio i koja se predstavila kao vlasnica
stana. Rekao sam da nemam pojma o čemu priča i da sam ja
stan kupio legalno i da imam kupoprodajni ugovor”, kazao je
Lorenco.
Gospođa koa se predstavila kao vlasnica stana podigla
je tužbu protiv tvrtke od koje je Zalović kupio stan.
Optužuje ih da su je zapravo prevarili, odnosno, da kada je
uzimala kredit, nije znala što je potpisivala. Unatoč tome što je
stan prodala tvrtki gotovo godinu dana prije nego što ga je on
kupio, tražila je poništenje tog pravnog posla.
Prevaranti se razbježali po svijetu
Ubrzo nakon toga, u svibnju godine 2012. godine, u uskočkoj
akciji koordiniranoj sa slovenskom policijom uhićeno je 19 osoba
na području Hrvatske. Teretili su se da su u samo četiri
godine na području Hrvatske zaradili nevjerojatnih 91
milijun kuna davanjem kredita uz lihvarsku kamatu i
otimanjem imovine dužnika.
Glavni organizatori bili su mladi ljudi bez kriminalne
prošlosti, nisu bili dostupni pravosuđu.
Danijel Kociper iz Celja danas je
državljanin SAD-a pod imenom Daniel Cool
Star. Njegov prijatelj i poslovni
partner Alek Gradišnik sada se
zove Alex Loxley. Šefovi organizacije za
Hrvatsku, Marko Romanič iz Celja i
njegova djevojka, Zagrepčanka Andreja
Škalić, danas bezbrižno žive u Meksiku. Jedna od
više od 600 njihovih žrtava obuhvaćenih presudom bila je
i gospođa Marinović, stvarna vlasnica
stana koji je Lorenzo kupio.
“Ono što je pokušavala, a u čemu je i uspjela, sebe prikazati kao
žrtvu. Rekla je da je kod lihvara došla iz nužde, da joj je
trebao novac”, smatra Lorenzo, a s njim se slaže i njegov
odvjetnik Šalina koji sve naziva prevarom.
No je li uistinu bilo tako?
I zaista, gospođa Marinović ima dva stana. Jedan u Zagrebu i
jedan u Zadru. Uz to, tu je još jedan stan na zadarskom poluotoku
u kojem je bila prijavljena proteklih godina i primala poštu.
Neobično. Kao i činjenica da su lihvari gospođi Marinović
otplatili sva zaduženja na stanu u Zadru, kao i na onom
zagrebačkom.
Ona je tijekom sudskog postupka tvrdila da je dobila samo
35.000 kuna, no zapravo je dobila 306.000 kuna kroz
otplaćene kredite. Samo za stan u Zadru. U međuvremenu kriminalna
skupina je osuđena. Glavi organizatori su na slobodi, a svi
ostali su dobili kazne rada za opće dobro. Malena kazna za
prijevaru više od 600 građana i udruživanje u zločinačku
organizaciju. Gospođa Marinović potom podiže drugu tužbu. Ovaj
put za poništenje ugovora o kupoprodaji između Zalovića i već
spomenute tvrtke. I tu presudu dobiva u svoju korist.
Procijenio je tako sudac zadarskog Općinskog suda, a potvrdio
Županijski sud u Zadru. Zalović sumnja da je zbog presude
lihvarskoj organizaciji, sud dobio upute kako da postupa u
predmetima koje pokreću oštećenici.
“Vjerojatno je postojala neka odluka u sustavu pravosuđa da se to
riješi upravo ovim presudama o ništetnosti gdje se sve vraća na
početak. Dakle, ljudi koji su prevareni za nekakve nekretnine,
zemljišta, kuće, stanove, dakle sud je to vratio na početak.
Znači, ja sam samo neka kolateralna žrtva”, smatra Lorenco.
Potražili smo gospođu Marinović
Iz ovog predmeta je vidljivo da čisto zemljišno-knjižno stanje
nije garancija da ćete ostati upisani kao vlasnik stana koji ste
kupili, napominje odvjetnik Albin
Hotić te dodaje kako bi sudovi trebali početi
razmišljati na način da, bez obzira na nepravde koje su dovele do
toga da se određeno trgovačko društvo upiše kao vlasnik, moraju
sprječavati daljnje nepravde.
Otišli smo potražiti gospođu Marinović. Najprije u stanu iz kojeg
je Zalović deložiran. On nam je dao šifru za ulazak u zgradu, no
tamo je nismo zatekli. Otišli smo do drugog stana u Zadru kojem
je, također, vlasnica. Upravo je na toj adresi gospođa
Marinović tijekom svih godina postupaka bila prijavljena, primala
poštu i pozive na sud.
Nismo je ni tamo pronašli. No pronašli smo njezin poštanski
sandučić, prepun pošte. Na jednoj je omotnici pisalo da je pošta
iz Centra za socijalnu skrb datirana na 11. srpnja. Dakle više od
mjesec dana gospođe Marinović nije bilo u ovom stanu.
Vratili smo se u Zagreb te gospođu Marinović potražili na adresi
njezina drugog stana. Napokon smo začuli glas na interfonu –
ženski glas. Pitao nas je tko je? Nakon što sam se
predstavio više nije bilo odgovora. Ni na pitanje stanuje li
ovdje gospođa Marinović, kao ni na ono gdje je možemo pronaći.
Zanimljiv razgovor s predstavnikom stanara
Prišao mi je gospodin zanimajući se koga tražimo. Kazao je da se
zove Rudolf Horvat i da je predstavnik
stanara. On nam je otkrio i neke nove detalje.
“Mene zove ženska iz Zadra i veli mi: “Ona je meni toliko
dužna da bi stan u Zagrebu trebao biti moj”. A kome je to gospođa
Marinović dužna? Tko je to? Ne znam. Rekla mi je
da joj je neka kolegica iz Zadra”, otkrio nam je gospodin
Horvat.
Uvidom u zemljišne knjige doznajemo da je zaista nedavno na
stan u Zagrebu upisana gospođa M.Č. iz Zadra za iznos
posudbe od 68.000 eura. Doznali smo i da gospođa Marinović
živi sa sinom koji je nekoliko puta prijavljivan za
zlostavljanje, da često dolazi hitna pomoć koja gospođu
Marinović odvodi u bolnicu, a sina u policiju. Stari je on,
neslužbeno doznajemo, znanac policije.
Vratili smo se za nekoliko dana
Na zagrebačku adresu gospođe Marinović vratili smo se za nekoliko
dana. Stali smo pred zgradu i čekali. Iz daljine nam je prilazio
njezin sin sa psom. Čim nas je vidio, okrenuo se i otišao u
drugom smjeru. Vratio se nakon dva sata. Sada smo mu prišli, no
nije nam želio ništa reći. Ponovno smo otišli do stana i
pozvonili. Lajao je pas, no nitko nam nije otvarao vrata.
Provjerili smo sve informacije koje smo doznali u nekoliko dana
rada na terenu. Sin koji putuje svijetom, to nam je otkrio
gospodin Horvat, uistinu nigdje ne radi, gospođa
Marinović prima mirovinu, a oboje se vode kao socijalni
slučajevi i korisnici su svih povlastica koje iz toga proizlaze.
Usprkos dvjema veoma vrijednim nekretninama u posjedu.
Doznali smo da sin odlazi i u neke egzotične zemlje. Čak i one u
kojima su se sklonili organizatori lihvarske zločinačke
organizacije. Ako uzmemo u obzir ovo zadnje navedeno i da je
kriminalna organizacija platila sve kredite gospođe
Marinović i oslobodila joj nekretnine, postavlja se pitanje
je li ona samo žrtva ili je s vremenom postala i suradnik?
“Mi smo znali da se vodi neki uskočki predmet i da postoji spis u
Zagrebu. Taj spis ima nekoliko tisuća stranica, a Lorenco je
kasnije vadio ono što nama treba. Ona se tamo spominje u mnogo
slučajeva, na mnogo stranica. Ona se tamo spominje s onom
ekipom. Kao sudionik i tamo imate raznih plaćanja u njenu
korist, njezinih plaćanja, tako da je to po meni dobro mutno”,
kazao nam je odvjetnik gospodina Zalovića, Ivan Šalina.
Stvarna uloga gospođe Marinović
Istraživanjem smo došli u posjed punomoći koju je gospođa
Marinović dala tvrtki OMH Razvitak da u njezino ime otplati dug
za otkup stana Ministarstvu obrane. Slična je punomoć postojala i
za zatvaranje bankovnog kredita, a postoje i uplatnice. Sve to
budi sumnju u stvarnu ulogu gospođe Marinović u ovoj priči.
Posebno jer je više puta lagala na sudu. No bilo kako bilo, da su
sudovi sudili striktno držeći se zakona i poštujući institut
povjerenja u zemljišne knjige, mi ovu reportažu ne bismo danas
niti radili, a Zalović bi bio u svom stanu.
Zalović nije imao razloga sumnjati u zemljišno-knjižni izvadak.
Za gospođu Marinović je čuo tek kada mu je došla na vrata
nekoliko mjeseci nakon kupnje stana. Prošao je sve sudove u
Hrvatskoj i izgubio. Čak i na Ustavnom, a Vrhovni je donio
dvosmislenu odluku koju ni odvjetnici ne znaju kako protumačiti.
Nerazjašnjeno je u ovom slučaju još puno toga. Koja je uloga
gospođe Marinović i njezina sina? Zašto je sud u Zadru donio
presude kakve je donio? Kako to da je gospođa Marinović znala
detalje USKOK-ove istrage i uspjela prevariti sud? Kako to da su
joj lihvari vratili sve osobne kredite kojima je opteretila oba
stana? Kako to da i s njima danas neki kreditni uredi još uvijek
rade i jesu li oni u vezi s odbjeglim organizatorima ove
lihvarsko–zločinačke organizacije? Kako to da glavni organizatori
više nisu na crvenoj interpolovoj tjeralici? Tko je misteriozna
gospođa M.Č. koja je gospođi Ladi Marinović posudila
68.000 eura?