Umirovljeni vatrogasni časnik iz Podstrane Jakov
Lišnić (69) dulje je vrijeme imao tegobe s desnim
okom, uslijed kojih bi se pojavilo crvenilo i osjećaj kao da mu
je u oko nešto upalo.
Ovaj neugodan problem riješio bi injekcijama na hitnom prijemu
splitskog KBC-a ili u svojoj lokalnoj ambulanti, no kako se ista
situacija ponavljala svakih nekoliko tjedana, u svibnju ove
godine liječnici su mu predložili da ode na bolničko liječenje
kako bi napravio dodatne pretrage, piše Slobodna
Dalmacija.
Lišnić je deset dana proveo na Klinici za očne bolesti na
splitskim Firulama tijekom kojih mu je ustanovljena upala desnog
oka, ukinuto uzimanje kapi te propisano korištenje posebnoga gela
i umjetnih suza.
Iako je stanjem u bolnici i više nego zadovoljan, prvenstveno
misleći na čistoću, higijenu, ljubaznost i brižnost osoblja, od
čistačice pa sve do sestara i
liječnika, jednu stvar, kaže, ni u snu nije očekivao. Naime,
boraveći tih deset dana u bolničkoj sobi, nijednom za ručak ili
večeru nije dobio kompletan pribor za jelo (a i ono što bi dobio
u većini slučajeva bilo je plastično).
“Pribor za jelo u bolnici puno je veći problem od same hrane. Tko
hoće pojede, tko neće vrati. Ali kako nešto i pojesti kad nemate
s čime jesti? Dobijete recimo juhu bez žlice. Komad mesa bez
noža. Što se meni redovito događalo. To je zaista strašno, morate
uzeti meso u ruke i gristi ga. Bilo nas je četvero u sobi i nitko nikad nije dobio
kompletan beštek. Sad zamislite vi odjel starih ljudi, nemoćnih,
jednome zatvoreno jedno oko, drugome oba, kako će oni
jesti? Srećom, imao sam jedno oko
zdravo, pa sam nešto i vidio. Čak smo jedni drugima prali žlice
da bi ih poslije mogli opet koristiti jer smo znali da ćemo ih
teško dobiti. Taman kad se malo smiriš i misliš bit će bolje,
sutra opet ista stvar”, govori Lišnić.
Jednom je sestri koja mu je donijela jelo iz
protesta sve vratio, kazavši
kako se radi o nehumanim, neljudskim uvjetima. Ona mu je na to odgovorila da je nekoliko puta
ukazala na ovaj problem osoblju kuhinje, no da ih tamo “nitko ne
obadava”.
“Jednostavno nije mogla ništa. Unatoč njezinim žalbama sve je
ostalo isto. Liječnici su u vrijeme ručka u ambulantama ili na
operacijama pa i ne vide što se događa. Čak sam čuo priče kako
netko u kuhinji misli da mi pacijenti krademo perune i noževe i
da ih zato nema. Jadno se osjećate tada. Mislim, kome treba perun
star 35 godina i s neravnim vilicama? Pa tko bi to nosio kući…?
Zadnje što bi netko napravio. Stvarno nema nikakvog smisla. Ovo
čak nije sramota za splitsku bolnicu, ovo je jadno. Ne može biti
sramota, nego beznađe. Kako bolesnik može jesti, kad nema s čime?
Razočaran sam što su me dočekali ovakvi uvjeti”, kaže ovaj
umirovljenik, apelirajući na to da se napravi humanitarna akcija
u kojoj bi se bolnici donirao pribor za jelo.
Iz KBC Split bez službenog stava
Za komentar smo iz Slobodne Dalmacije zamolili pomoćnika
ravnatelja KBC Split, dr. Antona Marovića, koji je odgovorio da
nema namjeru pričati o priboru za jelo u splitskoj bolnici i
uputio list da pošaljemo službeni e-mail odnosima s javnošću.
Od njihodgovor i službeni stav
bolnice nisu dobili.