Kada je prije nekog vremena don Stanko
Jerčić iz Jelse u župnom listu kritizirao ponašanje
na vjenčanjima postao je nacionalna tema.
“Obred vjenčanja u mnogim slučajevima postaje kao jedno zatišje
ili pauza između dvaju tulumarenja”, rekao je don
Stanko Jerčić.
”Unutrašnjost crkve ukrašava se kao da dolazi Djed Mraz,
fotografi i snimatelji bacaju se po podu, ulazi se s bocama
rakije, mobiteli zvone, garderoba je neukusna, nakon poljupca
navija se kao da je pao gol. Bože pomozi”, pisao je don Stanko.
Od bacanja riže mu je muka jer je riža hrana, a hrana se ne
baca.
“Da ne govorim o tome posipanju riže, a nitko ne počisti za
sobom. To nije bila tradicija od starine.
Don Stanko rođen je prije 70 godina kao osmo dijete u bračkoj
obitelji. Otkako je zaređen 46 godina, štošta se promijenilo u
životu pastve. Ni brak, kaže, više nije moderan.
“Pitao sam jednu djevojku, znam da joj je već vrijeme, a ona mi
je odgovorila kako nije u điru udavati se. Kako, molim te?
Kako nije?”, rekao je don Stanko.
Nije više “u điru” ni odlazak u svećenike. Sve manje ih čuje
poziv. Trend je to koji je vidljiv najviše u Sjedinjenim Državama
i Zapadnoj Europi, a nagriza i Katoličku crkvu u Hrvatskoj.
“Mi u biskupiji nemamo nego dva bogoslova, dakle dva kandidata.
To znači za sljedećih 5-6 godina možemo imati, u najboljem
slučaju, ako ustraju obojica, dva nova svećenika”, rekao je don
Stanko.
Don Stanko djeluje u Hvarskoj biskupiji čiji je
biskup Petar Palić nedavno odlučio
dopustiti slavljenje nedjeljnih svetih misa – u subotu. Uzrok
takvoj odluci krije se u nedostatku svećenika, no biskup Palić ne
misli da je stanje alarmantno.
“Nije to bio jedini razlog. Mislim da ne treba oko toga stvarati
veliku priču, to je jednostavno situacija, mogućnost i
praksa koja postoji”, rekao je biskup
Palić.
Na tri otoka – Braču, Hvaru i Visu – brigu o 46 župa vode
23 svećenika. Svaki od njih skrbi u prosjeku o dvije
zajednice. Broj otočnih dušobrižnika bi zbog životne dobi vrlo
brzo mogao biti i manji.
“Tako da, ako se uzme omjer onih koji će otići u mirovinu i onih
koji će nam za nekoliko godina doći, onda to nije neki
najsretniji omjer, ali na ovim prostorima je uvijek bilo duhovnih
zvanja”, rekao je biskup Palić.
No ukidanje župa nije na dnevnom redu.
Bila župa manja ili veća, prema Vatikanskim ugovorima država za
svaku iz proračuna izdvaja dvije prosječne bruto plaće, na
godišnjoj razini – oko 200.000 kuna.
Ako bi se broj župa sveo na broj svećenika, biskupija bi godišnje
izgubila nekoliko milijuna.
Kada se najmlađi biskup u Hrvatskoj zaredio u proljeće prošle
godine, njegov predšasnik, biskup Slobodan
Štambuk poželio mu je mirno more i savjetovao: “U
miru baci mrežu i na desnu i na lijevu stranu”.
No biskupa Palića nije dočekalo mirno more, nego skandal već u
prvim danima. Zbog sumnje u kazneno djelo bludne radnje i
spolnu zloporabu djeteta mlađeg od 15 godina, policija je uhitila
jednog od hvarskih župnika. Biskup je kleriku izrekao sve mjere
predviđene crkvenim zakonodavstvom, izrazio duboko žaljenje i
suosjećanje s osobom koja je doživjela zlostavljanje.
“Učinio sam ono što sam bio kao biskup dužan učiniti, a ne samo
radi slike Crkve nego i radi zaštite žrtve, i radi pravde, i radi
istine, i mislim ako svatko od nas tako djeluje, mislim da onda
možemo vratiti to povjerenje u Crkvu koje je u nekim krajevima
poljuljano!”, rekao je biskup Palić.
Ništa nije, čini se, poljuljano u Velom Grablju. Puna je
bila crkva na proslavi blagdana svetih Kuzme i Damjana u
Donjem Grablju iako prema posljednjem popisu stanovništva u
selu živi sedam duša, većinom starijih.
Selo je opustjelo još sredinom 20. stoljeća kada se većina
stanovnika spustila prema Hvaru i Splitu, a uzgoj lavande i
maslina zamijenili turizmom i industrijom.
Nova biskupova odluka o misama subotom nije ih posebno
uznemirila.
“Ne fale svećenici, mi ćemo se prilagoditi, doći i u ponoć ako
treba”, rekao je stanovnik Velog Grablja Matko
Mudrović.
“Novi biskup uvodi nova pravila, i tako i to dođe”, rekao je
stanovnik Velog Grablja Jure Zaninović
Vida.
“Svećenika ima, samo nema ono da svećenik stoji u selo kao prije
dok su sela bila puna. Imamo i krštenja, vjenčanja i
sprovoda i uvijek ima mladih svećenika. Rado primamo svećenike i
svi su nam dobri”, rekla je stanovnica Velog
Grablja Marija Jurić.
A što je razlog sve manjem odzivu u svećenička zvanja, naši
sugovornici kažu da o tome mogu samo nagađati.
“Mnogi govore: kad ne bi bilo celibata, bilo bi više svećenika.
Nisam baš siguran da bi jer u pravoslavnim crkvama imaju isti
problem”, rekao je don Stanko.
Biskup Palić kaže da na odluku utječe puno toga.
“Ali ne smijemo zaboraviti na još jedan važan faktor u našem
društvu – to je faktor obitelji jer sva naša znanja dolaze
iz obitelji i naravno da je tu, u tom smislu, veoma važna podrška
obitelji na koju ti mladi ljudi na žalost često ne nailaze”,
rekao je biskup Palić.
“Teško je reći zašto. Mogu samo promišljati poput mnogih: možda
zato što je u obitelji malo djece pa je to jedini sin ili jedina
kći, možda i samo razumijevanje tog svećeničkog poziva, a možda i
nedostatak spremnosti da evo nešto darujemo Gospodinu”, nadodao
je biskup Palić.
“Da jedan od važnih razloga, možda najutjecajniji je to što
u obiteljima ima manje djece pa onda i tamo gdje se pojavi želja
biti svećenik, ako je on jedinac, to je onda puno teže”, rekao je
don Stanko.
Novi je biskup odnedavno dopustio da dvije župe vodi svećenik iz
Poljske.
“To je dobro i za nas, htjeli mi ili ne, psihologija je takva da
smo na otocima uvijek malo zatvoreniji. Ali evo, to će
možda učiniti da se malo otvorimo, ne samo trendovima nego da
počnemo malo drugačije razmišljati i, na kraju krajeva, taj
katolicitet te crkve”, rekao je biskup Palić.
Vrisnik je selo u kojem djeluje poljski
svećenik don Robert. Za njim tijekom
ljeta dolaze i poljski turisti vjernici.
Mladenka je u malo hvarsko selo stigla
devedesetih iz Bosne. Prva joj je
susjeda Monika iz Slovačke koja se
udala za Hrvata. Nijemci i Austrijanci su malo niže, a dvije
Belgijke preko puta.
“Krštena sam, ali u Belgiji. Ne idem u crkvu. No, ovdje
idemo jer je lijepo, i na taj se način integriramo u ovu
zajednicu”, rekla je Belgijka Kitty.
Slična je situacija, kazuje nam don Anđelko
Kaćunko, i u njegovu Kompolju.
“Nema samo manje svećenika već i manje pilota, liječnika,
građevinara…”, rekao je don Anđelko.
Don Anđelko Kaćunko drži tri župe u Gackom polju, a misli da će
svećenici iz inozemstva postati redovita pojava.
“Ja isto kažem ovim svojim župljanima: nemojte se ništa
iznenaditi – imat ćete vi crnca za župnika jednoga dana”, rekao
je don Anđelko.
“Kako će izgledati stanje u crkvi u budućnosti, to ne znamo. U
Hrvatskoj ima već svećenika iz inozemstva posebno iz Južne
Amerike, Afrike… “, rekao je don Anđelko.
Kaćunko također dijeli mišljenje da je manje odziva u svećenstvo
jer je i manje djece.
“Svi govore o tome da treba obiteljima omogućiti stanove, da
treba u cjelini dići standard, a Njemačka koja je pojam
zemlje visokog standarda izumire jednako. Dakle, nije u tome
glavni problem”, rekao je don Anđelko.
Pa je smislio formulu.
“Formula za budućnost: ‘Moli, radi, rodi’. Jedino tako, to je
redizajnirano pravilo sv. Benedikta: Ora et labora”, rekao je don
Anđelko.
Seksizam uobličen u ovoj formuli nije slučajni incident. Po njoj
bi, kad se sve zbroji, za manjak liječnika, kontrolora leta,
keramičara i vodoinstalatera, i na koncu svećenika
bile krive – žene.
Tko nije vjernik, dodaje, ne može shvatiti poziv.
“Zvanje je svećeničko čudo. Što ja ne razumijem zašto sam ja
svećenik. Zašto je Bog pozvao mene? Zašto je Isus pozvao mene –
ne znam. Nekad kad sam zabrinut, recimo i u brigama, onda
kažem ‘Isuse, pa baš ti se čudim da si pozvao mene’”, rekao je
don Anđelko.
I dok svećenici na terenu govore o manjku kadra, iz Zagrebačke
nadbiskupije poručuju da su ove godine imali 8 zaređenih, najviše
u posljednje četiri godine. Iz Hrvatske biskupske konferencije
nas također uvjeravaju da negativnog trenda zasad nema.
Tvrde, demografski problemi odrazit će se i na Crkvu, no
najnoviji podaci, oni od prije dvije godine, pokazuju da u
Hrvatskoj djeluje 2400 svećenika i redovnika, 40 više nego prije
15 godina.