Štrajk u školstvu ide dalje, ali idu i pregovori. Vlada
zasad ne odustaje od ponude da sredinom iduće godine poveća
koeficijente za 2 posto, a sindikati zasad ne odustaju
od zahtjeva za povećanjem od 6,11 posto sada i odmah. Ipak,
izjave su nešto manje ratoborne nego na početku štrajka, naravno
ako ne računamo uvijek ratobornog gospodina Ribića.
E sad, zašto je problem povećati plaće učiteljima i nastavnicima
i svima ostalima u javnom sektoru? Nekoliko smo puta već
spominjali, ali s obzirom na to da se i sindikati i Vlada prave
da ih se taj problem ne tiče, ponovit ćemo još jednom.
Prije svega, i državna uprava i javni sektor su pregolemi i
zapošljavaju previše ljudi. Od toga da, s obzirom na broj
učenika imamo previše nastavnika, i da na broj građana imamo
previše liječnika, preko toga da na broj stanovnika imamo previše
zaposlenih u ministarstvima, općinama, gradovima i županijama, pa
sve do toga da s obzirom na broj birača imamo previše saborskih
zastupnika. Istodobno cijelu tu armiju u državnom i javnom
sektoru hrani sve manje i manje onih u privatnom sektoru.
Iz državne uprave iselila su se dva činovnika
Tako je, recimo, zanimljiv podatak objavio Večernji list koji
kaže da se iz Hrvatske u zadnje tri godine iselilo 170.000 ljudi,
a od tog broja u inozemstvo je pouzdano otišlo tek 3000 ljudi
koji su bili zaposleni u javnom sektoru, najviše medicinskih
sestara. A iz državne uprave su se u inozemstvo odselila slovom i
brojkom samo – dva činovnika. Budući da nitko ne ide odakle mu je
dobro, matematika jasno govori da je u Hrvatskoj najbolje biti
zaposlen u državnoj upravi.
Jednako je dobro, ako ne i bolje, imati radno mjesto
u lokalnoj upravi gdje su plaće često i veće nego u državnoj
upravi pa valjda zato ne postoji zabilježen ni jedan jedini
općinski ili gradski službenik koji se odselio u inozemstvo.
Dakle, Hrvatska je zemlja skrojena po mjeri činovnika.
E sad, kako plaće u državnoj upravi stvarno nisu bogzna što
atraktivne, što je u njoj tako magično privlačno da se ljudi tako
teško odluče iz nje otići, pitali smo
profesora Vedrana Đulabića.
“Činjenica je da je javni sektor u Hrvatskoj dobar poslodavac jer
ima stabilna primanja. Dakle, tu nema problema s isplatama
plaća, kolike su da su. Radna prava zaposlenika su relativno
dobra, znači, ljudi ne dobivaju otkaze. To je očito pokazatelj da
u tom javnom sektoru se ljudi zadržavaju. Ali to je pokazatelj da
u privatnom sektoru stanje nije dobro jer zaposlenici
u privatnom sektoru očito nemaju ni minimum neki koji bi ih
zadržao tu u Hrvatskoj. Nemaju te neke, to nisu povlastice, dakle
ovo što postoji u javnom sektoru, to je normalno radno-pravni
status”, rekao nam je izvanredni profesor na Katedri za
upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, prof. dr. sc. Vedran Đulabić.
”Krkačenje” po općinama
Kako rekosmo, radno mjesto u općini ili gradu često može biti
bolje nego recimo radno mjesto ministra. Jer tu, daleko od očiju
medija i politike čovjek se bar može do sita najesti. Tako
je u oštroj konkurenciji ”krkačenja” općinskih službenika na
račun poreznih obveznika na samo čelo zasjeo načelnik
Općine Seget Vinko Zulim.
Portal Index otkrio je kako je gospodin Zulim, lani na hranu i
piće potrošio ukupno 171 tisuću kuna! Naravno, na račun
općine, neće valjda na svoj?! Najviše je ”stukao” 13.
ožujka i to u dva lokalna restorana – potrošio je 6952 kune!
Prvo je navratio ”Kod Frenkija”, to je valjda bio doručak i
ondje potrošio 2273 kune, a onda je, za ručak ili večeru ne
znamo, otišao ”Kod Barba Bore” i pojeo i popio još 4679 kuna.
Ožujak je i inače segetskim restoranima u kojima se hrani
gospodin Zulim bio najbolji mjesec. Samo šest dana
poslije, u trećem segetskom restoranu ”Angerona”, gospodin
Zulim je potrošio 5309 kuna. A 22. ožujka dvaput je u jednom
danu navratio u isti restoran, ”Kod Barba Bore”, i oba
puta bio široke ruke. Jednom je potrošio 3187 kuna, a drugi put
2845 kuna. Sve skupa – 6032 kune.
Ipak u najveći ”afan” gospodin Zulim je pao netom poslije
nove godine kad je 4. siječnja ”Kod Frenkija” nabio najveći
pojedinačni račun od 5973 kune.
Želeći čestitati ovom šampionu lokalnog ugostiteljstva, ali i
šire, gospodina Zulima smo pokušali kontaktirati na
telefon, ali na centrali Općine su nam rekli da, naravno, nije na
poslu.
Premašili i Split
Seget je inače relativno mala općina s 4000 stanovnika, ali evo
njezini građani imaju razloga biti ponosni. Naime zahvaljujući
gospodinu Zulimu i članovima Općinskog vijeća koji su na
reprezentaciju potrošili još 124.000 kuna, gruba računica
pokazuje da su po tome uveliko premašili i Grad Split.
Naime splitska Gradska uprava je po stanovniku na
reprezentaciju potrošila mizernih 2,7 kuna, dok je svaki
građanin Segeta za hranu i piće gospodina Zulima i ostalih
općinara dao čak 61 kunu, izračunali su na Indexu.
To se vidi naravno i na figurama
njihovih čelnika, Andro Krstulović
Opara doista djeluje kao gost kojeg ne bi htio
nijedan restoran, a s druge strane gospodin Vinko Zulim
izgleda kao gost u vrhunskoj gastronomskoj formi.
