Znanstvenici kažu da su otkrili biološku
anomaliju koja bi mogla izmijeniti sve što smo
dosad znali o osjetu mirisa.
Rezultati studije objavljeni u časopisu Neuron upućuju na to da
neki ljudi imaju uobičajen osjet mirisa, premda im nedostaje
dio mozga koji se smatra ključnim za miris, a riječ je o
takozvanim olfaktorskim žaruljama.
Mirisna žarulja je mala vezikularna struktura čija je glavna
funkcija uhvatiti i obraditi informacije koje stižu iz receptora
mirisa. Nalazi se u sluznici nosa. Zapravo,
postoje dvije olfaktorske žarulje, po
jedna u svakoj hemisferi mozga.
Njihov nedostatak izaziva anosmiju ili potpuni gubitak osjeta
mirisa. Zanimljivo je da ovaj fenomen uglavnom pogađa
ljevoruke žene, no dosad nije otkriven kod muškaraca.
Kako funkcionira osjet mirisa?
Na koji način namirišemo svježu kavu, cvijet ili prljave pelene
novorođenčeta? Znanstvenici kažu da mirisi ulaze kroz naše
nosnice i ondje potiču rad nervnih završetaka. Na taj način se
šalje signal koji putuje do specijaliziranog dijela mozga,
nazvanog olfaktorskim žaruljama ili receptorima. Oni
obrađuju signale koji stižu iz nosa te identificiraju ono što smo
nanjušili.
No ne kod svih. Nedavno su znanstvenici izraelskog Wiezmannova
instituta za znanost otkrili da postoje ljudi
koji posjeduju uobičajen miris premda
im nedostaju olfaktorske žarulje.
Koliko je to često?
Znanstvenici su na prvi primjer naišli dok su se bavili
istraživanjem mozga ljudi sa zdravim osjetom mirisa i u sklopu
jedne druge studije.
“Jednostavno nismo uspijevali otkriti olfaktorske žarulje u mozgu
jedne pacijentice. Tada smo pomislili da to mora biti anomalija”,
rekao je za BBC profesor Noam Sobel.
Žena je bila ljevoruka, a znanstvenici su željeli usporediti
njezin mozak sa snimkama mozga ostalih ljevorukih žena, jer
su željeli razjasniti o čemu je riječ. Morali su skenirati
mozgove još devet pacijentica prije nego što su otkrili i drugu
ženu bez olfaktorske žarulje.
Znanstvenici su potom u javnoj knjižnici
proučili 1113 skenova mozga i
pronašlislične primjere. Ovaj fenomen
dosada nikad nije otkriven kod muškaraca, no prisutan
je kod više od četiri posto ljevorukih žena.
O čemu je riječ?
Postoje brojna nagađanja, no tek će dodatna istraživanja otkriti
koji je pravi uzrok. Jedna od mogućnosti je da žene iz
studije posjeduju olfaktorske žarulje, ali su one vrlo malene pa
ih neki moždani skeneri ne uspijevaju registrirati. No to ne
pojašnjava na koji način uspijevaju tako dobro održati osjet
mirisa s tako neprimjetnim žaruljama.
Po drugom objašnjenju, mozak se može
prilagođavati. Primjerice, ako se dijete rodi bez
olfaktorskih žarulja, drugi dio mozga može preuzeti odgovornost
za osjet mirisa.
No znanstvenici iznose i kontroverznija pojašnjenja o
razumijevanju osjeta mirisa. Tvrde da mirisne žarulje možda i ne
sudjeluju u tolikoj mjeri u prepoznavanju mirisa te da zapravo
imaju drukčiju ulogu – a to je lociranje mirisa, umjesto
njegova identificiranja, što, smatra prof. Sobel, čini
veliku razliku.
Profesor Matthew Cobb sa Sveučilišta u
Manchesteru kaže da je mozak vrlo fleksibilan te da može
nedoknaditi nedostatak olfaktorskih žarulja.
U prilog činjenici o fleksibilnosti mozga Cobb iznosi dva
primjera: U Marseilleu živi muškarac
čiji je korteks, dio mozga koji se smatra zaslužnim za
komplicirane intelektualne funkcije, ‘komprimiran’ u vrlo malen
broj stanica, a unatoč tomu prosječne je inteligencije i zaposlen
je u državnoj službi.
Navodi i primjer mlade Kineskinje, koja se rodila bez malog
mozga, dijela mozga ključnog za koordinaciju. I premda teško
govori i ima lošu koordinaciju pokreta, simptomi nisu ni
približno toliko teški koliko na to ukazuju studije provedene na
životinjama.