Iskusni detektiv Goroslav Šmaguc u
posljednjih je 19 godina, otkad je otvorio agenciju, imao jako
puno zahtjeva očajnih poslodavaca kojima nije preostao drugi
mehanizam dokazivanja da ih zaposlenici varaju, već da zaposle
privatnog detektiva.
“Tijekom godina ima dosta slučajeva na kojima radim kako bi se
utvrdilo lažno ili sumnjivo bolovanje koje bi se potvrdilo kao
lažno. Ima dosta malverzacija zaposlenika”, ispričao nam je
privatni detektiv Goroslav Šmaguc.
Jednog su bolesnog zaposlenika uhvatili kako 40 dana na moru
iznajmljuje jedrilicu, ali i sebe kao skipera. Sve je to plaćao
njegov poslodavac. Nisu svi primjeri ovako drastični, ali one
najsumnjivije ove su godine pojačano počeli češljati inspektori
HZZO-a.
“Moramo naglasiti da se ljudi koji su bolesni ne trebaju bojati
kontrola. One nisu usmjerene na one koji su bolesni. Bolestan
čovjek mora biti doma i liječiti se, tako da nema straha. Mi
pokušavamo samo smanjiti stopu bolovanja i dokazati da nismo
toliko bolesna nacija te pokušati za ta preduga
bolovanja sugerirati liječnicima opće prakse da ih malo
skrate”, objasnio nam je Nenad Korkut,
glasnogovornik HZZO-a.
Dio izvanrednih kontrola tražili su poslodavci koji poručuju
da više ne mogu podnijeti teret bolovanja. Smatraju da ih
liječnici otvaraju šakom i kapom, što poslodavce izravno stoji
milijardu i pol kuna na godinu.
“Sve inicijative, vapaji i zahtjevi iz HUP-a nisu usmjereni prema
onima koji su doista bolesni, već prema onima koji –
iskorištavaju sustav. Koji ga iskorištavaju na štetu svojih
kolega s posla koji zbog njih ne mogu dobiti adekvatnu
zdravstvenu zaštitu, koji manipuliraju i svojim liječnicima, i
cijelim sustavima pa i nama poslodavcima. Tu smo u sličnoj
poziciji svi i manje-više svi smo nemoćni”, rekla nam
je Milka Kosanović, direktorica Odnosa s
članstvom HUP-a.
Lako je ”muljati”
Katkad bi htjeli znati zbog čega im je radnik na bolovanju, a
liječnici to prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata ne smiju
reći. Na doznakama se više ne vidi ni šifra bolesti. Čini se da
je radniku koji želi ”muljati”, put jako olakšan.
“Držim da bi svakako trebalo utjecati na promjenu zakona na način
da poslodavac u svakom trenutku mora znati zbog čega mu je
djelatnik na bolovanju. Držim da je to jedino ispravno”, rekao je
Šmaguc.
Svojih se riječi zakletve dobro sjeća i
liječnik Zoran Maravić. Obvezao se da će
pacijentu vjerovati, čak i kad kaže da ima neku tegobu koju je
doista teško izmjeriti bilo kojim instrumentom koji ima u
ambulanti.
“Mislim da zbog malog postotka bolovanja koja su potencijalno
lažna ne bi trebalo zadirati u taj etički dio koji mi imamo s
pacijentima, a to je neograničeno povjerenje jer se ti pacijenti
nama povjeravaju i u drugim situacijama i kad bi to izgubili,
mislim da bi sustav puno više izgubio i u financijskom, a
pacijenti u zdravstvenom smislu“, objasnio
nam je liječnik Zoran Maravić.
Strože kontrole liječnika
Doktor Maravić kaže da liječnicima smeta što su kontrole HZZO-a
usmjerene samo na njih. Kažu da će, čak i ako se oni ne slažu s
otvaranjem bolovanja, pacijent koji se na bolovanje namjerio –
uvijek pronaći način da ga dobije, makar i zaobilaznim putem.
“Ako pacijent ne realizira ono što je naumio, on uvijek ima
opciju da ode na objedinjeni hitni bolnički prijam, a onda će
liječnik, koji je najčešće specijalizant, napisati zaista
široku lepezu pretraga koje pacijent mora obaviti, a znajući
kolike su liste čekanja, to zbilja odlazi unedogled jer ja onda
moram čekati sve te preglede da bih dokazao suprotno, odnosno da
bih potvrdio svoju sumnju da taj
pacijent fingira”, rekao je Maravić.
Gotovo svatko je to barem jednom napravio, ali teško je naći
nekoga tko bi to javno rekao. Tu dolazimo do velikog problema.
Liste čekanja za specijalističke preglede su preduge. Na dan
izrade ovog priloga primjerice, na magnetsku
rezonancu lumbalne kralježnice, čestog problema
zaposlenih u uredima, u Zagrebu se čeka između 112 i 398
dana! Zbog toga i terapije počinju kasno, što je jedan od
razloga dugih bolovanja. Ali, samo jednog manjeg dijela.
“Ako govorimo o gotovo 17 milijuna dana bolovanja godišnje u
Hrvatskoj, od kojih je porast samo 1,3 milijuna u godini dana,
moramo vidjeti je li tu doista došlo do nekog pobola i o čemu se
tu zapravo radi. Porast bolovanja na teret
poslodavca je gotovo dvoznamenkast, gotovo 10 posto
i to je teret koji poslodavac ne može izdržati. Mi imamo
bolovanje na teret poslodavca i dalje u trajanju od 42 dana”,
rekla je Kosanović.
Velik teret za HZZO
Od Vlade su tražili da smanji rok od 42 dana koliko plaćaju
poslodavci i da trošak s njihovih leđa padne na teret države
koja, kako smatraju, bolovanja premalo kontrolira.
Lani su bolovanja HZZO stajala milijardu i pol
kuna, jednako koliko i poslodavce. A radnicima državnih
i javnih službi bolovanja se uglavnom puno više isplate od onih u
privatnim tvrtkama jer je zakonski minimum koji poslodavac mora
isplatiti zaposleniku koji je na bolovanju 70 posto plaće.
Većina privatnih tvrtki isplaćuje do 80 posto. Državne službe
imaju 85 posto, a onima rijetkim sretnicima, poput recimo
zaposlenika splitske gradske uprave, na račun sjeda čak 95
posto plaće, i to sva 42 dana. Kao da su motivirani da
ostanu kod kuće.
I splitski
gradonačelnik Andro Krstulović
Opara na jednoj sjednici prije dvije godine požalio
se kako mu je petina djelatnika na bolovanju. To
je pokrenulo lavinu napisa i komentara o radu u toj službi.
No, sada više ne želi komentirati izostanke. Oporba, pak, s
komentiranjem nema problema.
“Svaki gradonačelnik dovede sa sobom jedno 50-60 novih
zaposlenika u smislu svojih stranačkih kolega, rodbine,
znanaca… Tako da ta gradska organizacija buja i buja pa na
grad veličine manje od 200.000 stanovnika imate 500
zaposlenih samo u gradskoj upravi! Bez javnih i gradskih
tvrtki kažu da se, kad ljudi odu na bolovanje, kad ih čak petina
ode na bolovanje, to se u radu uopće ne osjeti”, rekla nam je
splitska gradska
vijećnica Marijana Puljak.
Za što se koristi bolovanje?
Mehanizam bolovanja koristi se i kao
izraz nezadovoljstva na poslu. Jedan od
nevjerojatnijih slučajeva bio je kad su istog dana 42 stjuarda i
stjuardese Croatia Airlinesa otvorili bolovanje. Jedna od
rijetkih situacija kad šef javnog poduzeća otvoreno kaže kako su
bolovanja problem bila je kad je o tome u Fondu za zaštitu
okoliša
govorio Dubravko Ponoš.
Ponoš je u
međuvremenu razriješen dužnosti zato što
je zaposleniku s kojim je imao problem, a koji je također bio na
bolovanju više od godinu dana – prijetio fizičkim nasiljem.
Tu se otvara novi aspekt priče. Koliko su za bolovanja krivi i
sami poslodavci koji lošim radnim uvjetima povećavaju stopu
bolovanja u svojoj tvrtki?
“Poslodavci vrlo često zbog loših poslovnih procesa, zbog lošeg
menadžmenta, niza organizacijskih objektivnih ili subjektivnih
razloga, a ponajprije zbog nedostatka radnika i nemogućnosti
zapošljavanja novih, generiraju problem bolovanja i problem
apsentizma kod sebe. A to se da riješiti tako da se uvede proces
upravljanja kakav postoji u nizu kompanija diljem svijeta”,
objasnio je Damir Kovačević, osnivač
Instituta za upravljanje apsentizmom.
Gotovo 40 posto bolovanja je lažno
Institut za apsentizam jedini se sustavno
bavi problemom raznoraznih izostanaka iz radnog procesa, a
bolovanja su samo dio priče i o njima se često senzacionalistički
izvještava. Mediji su se ovog rujna raspisali o tome kako je
gotovo 40 posto bolovanja u Hrvatskoj lažno. No podatak je
potpuno pogrešno interpretiran. Jer HZZO je doista otkrio 38
posto neopravdano dugih bolovanja, ali su ukupno provjerili samo
sedam tisuća slučajeva i to isključivo onih sumnjivih.
“Problem lažnih bolovanja je zapravo puno rjeđi. Samo 3 do 5
posto bolovanja smatra se zloporabom”, rekao je Kovačević.
“Ja sam siguran da u privatnom sektoru postoji više ljudi koji
zaslužuju bolovanje, a ne žele ići. Ja ih ne mogu natjerati na
bolovanje jer bi njihov izostanak iz
radnog procesa remetio poslovni proces, što bi dovelo do
gubitka ili velikog opterećenja njegovih kolega. Mislim da je
više onih koji bi trebali biti na bolovanju, a i dalje rade, nego
onih koji su na takozvanom lažnom bolovanju”, rekao je Maravić.
Prava manipulirano otvorena bolovanja su rijetka, barem ona
koja se lako mogu dokazati. Ali, znaju biti
nevjerojatno drska i pljuska su svima
koji svoj posao pošteno odrađuju.
Problem prekomjernih bolovanja u Hrvatskoj nije samo odraz
neradništva već je mnogo dublji. Odraz je toga kako u našoj
državi mnoge stvari ne funkcioniraju od dna pa sve do vrha.
Jer zakone koje bi trebali smanjiti epidemiju
bolovanja trebali bi izglasovati oni koji i sami iz
dana u dan šalju poruku kako je sasvim u redu ne doći na posao i
za to ne snositi nikakve sankcije.
