Slučaj nigerijskih studenata koji su se nakon boravka u Puli, na
Svjetskom međusveučilišnom prvenstvu u Puli, gdje su stigli s
valjanim vizama, zaputili u Zagreb, a potom završili u BiH, u
izbjegličkom kampu, te optužili hrvatsku policiju za otmicu i
deportaciju, ponovno je otvorio propitivanje kako zapravo
hrvatska policija tretira migrante, osobito one koji ilegalno
pokušavaju preko hrvatske preći dalje, u željenu sigurnost
“prave” Europske unije.
Naime, Hrvatska policija nastoji prikriti istinu da joj se unutar
sustava dogodila siva zona, da se organizacija “odreda” za
čuvanje granica od migranata rasula do te mjere da se događa sve
više incidenata. A kako izgleda ta struktura, kako uopće
funkcioniraju ti odredi? Pučka pravobraniteljica je u svibnju
2019. objavila anonimno pismo jednog policijskog djelatnika koji
je upozoravao na kršenja ljudskih prava, no ministar policije je
odbacio mogućnost da se nešto takvog dogovara i do ovog trenutka
zapravo ne postoji trag da je itko unutar sustava odgovarao zbog
problematičnog tretiranja migranata.
A situacija je sve gora i gora, svjedoči u razgovoru za Net.hr
dugogodišnji djelatnik unutar policijskog sustava (podaci poznati
redakciji Net.hr-a, identitet štićen prema Zakonu o medijima).
Zašto? “Nakon izvještaja ili problematičnih situacija koji završe
u javnosti nastane talasanje, ali uglavnom zato da se – problem
zataška. Nema pokušaja da se utvrdi prava istina”,
kaže sugovornik. I onda formacije nastave raditi po starom,
s novom dozom uvjerenja da im nitko ništa ne može.
Direktna linija prema vrhu policije
U vrijeme intenziviranja migrantske krize, 2017., na području PU
vukovarsko-srijemske oformljena je operativna akcija “Koridor” s
ciljem sprječavanja nezakonitih migracija. Za šefa stožera
operativne akcije “Koridor” imenovan je Zoran Melkić, inače
djelatnik Službe organiziranog kriminaliteta unutar policije. Već
u prvoj fazi akcije, koja je formalno legalna, djelatnicima
kriminalističke policije u Vinkovcima na ispomoć su pozivani
djelatnici krim-policije iz Zagreba i drugih uprava, a zadatak im
je bilo hvatanje krijumčara, i imovine i ljudi, kriminalistička
obrada, podnošenje kaznenih prijava…
“U početku ih je bilo petnaestak i sve je funkcioniralo”, kaže
sugovornik Net.hr-a.
Nakon eskaliranja krize i seljenja migrantskih ruta u dubinu BiH,
prije dvije godine centrala akcije Koridor seli se u Topusko,
prestaje se baviti krim obradama i počinje se baviti isključivo
“hvatanjem” – i krijumčara i migranata. Više se ne bave obradom,
nego bi uhićene trebali predati na obradu mjesno nadležnim
postajama.
“Iz grupe izlaze krim-policajci te se u grupu regrutiraju obični
policajci koji su ‘višak’ u svojim matičnim jedinicama. To su
vrlo često osobe koje su imale reputaciju konfliktnih,
problematičnih, ali ima i onih koji dolaze po rodbinskim
vezama ili po poznanstvima”, objašnjava sugovornik.
“Održivost takve grupe, koja prelazi u jedinicu po broju ljudi,
argumentira se na temelju rezultata koji su uglavnom frizirani i
do kojih se dolazi upitnim metodama i postupcima”, govori osoba
iz sustava koja smatra da je nedopustivo da vrh, ravnateljstvo
policije i ministar unutarnjih poslova – dopušta ovu zastrašujuću
devijaciju akcije Koridor.
On smatra da se akcija Koridor otela
kontroli u vrijeme kada je zamjenik ravnatelja policije
postao Josip Čelić, ali ne isključuje
da se sve to dopuštalo i poticalo i s više instance.
“Jedinica zapravo nikome ne odgovara, osim Zoranu
Melkiću. Postoji direktna linija Melkić – ravnatelj
policije, Nikola Milina”, kaže
sugovornik.
Melkićeva jedinica nema svoj memorandum, nema formalnu zapovjednu
hijerarhiju, a organizirani su po principu operativnih grupa.
Rade u civilnoj odjeći, s civilnim vozilima koja nemaju adekvatne
sustave za zaustavljanje vozila, osim bljeskalica, zaustavljaju
po vlastitom nahođenju, uglavnom veće osobne automobile i kombi
vozila. Poznato je da je već nekoliko javnih osoba, pa i
predsjedničkih kandidata, izjavilo nedavno da su njihove kombije
zaustavili policajci “koji su tražili migrante”. Možemo
pretpostaviti da su to bili upravo Melkićevi operativci.
Mreža dogovora s taksistima
Na temelju podataka koje prikupljaju rade prikrivene pratnje bez
ikakvih potrebnih naloga, koriste informatore na nepropisne
načine, svjedoči sugovornik. Da bi uhvatili migrante koriste
kontakte i s onima koji migrantima “prodaju vožnju”. I spremni su
im progledati kroz prste.
“Imaju, primjerice, već identificiranu mrežu taksista koji
prevoze migrante i s njima dogovaraju dojave. Taksisti ukrcaju
nesretne ljude, operativcima su već javili rutu. Policija potom
hvata migrante, a taksist – koji je, naravno, naplatio prijevoz
ljudima, napušta mjesto događaja bez ikakve prijave”, opisuje
sugovornik Net.hr-a bešćutnost policijskih “lovaca” i njihovu
suradnju s onima koji prodaju prijevoz. Naravno, oni nemaju ništa
protiv toga da ih se naziva “lovcima”.
Isprava su se predstavljali kao “mobilna krim-policija”. Naravno,
takav model ne postoji u službenom ustroju policije. Kasnije se
počelo govoriti o “mobilnoj jedinici”, iako oni nisu pripadnici
Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice – kako se
službeno zove službena formacija pod Ravnateljstvom policije.