Premještanje kampa za izbjeglice Vučjak dogodit će se danas
(utorak). Iako su nadležni jutros trebali doći po izbjeglice i
premjestiti ih u dva kampa pokraj Sarajeva, nije se pojavio
nitko. Djelatnik Crvenog križa izjavio je kako je kroz kamp
prošlo 25.000 ljudi i kako nije bilo nikakvih problema. “Pravila
su se poštovala i imali su dobar odnos s izbjeglicama. Donatori
su dali veliki pečat humanosti za razliku od svih institucija
koje nam nisu pomogle.”
“Kao što vidite, ovo mjesto nije za ljude. Posebno ne ovih dana,
otkad je počela zima, pada snijeg, sve je mokro i hladno. To
je velik problem. Mnogi su bolesni jer ovo nije za ljude,
ovo je za životinje”, izjavio je Kamran
Han iz Pakistana. Fazel
Rahman iz Afganistana dodaje: “Ja ne znam gdje je
Sarajevo, gdje je to u Bosni, samo smo čuli za ime grada. Nisam
nikada vidio Sarajevo”. Na pitanje kako se osjeća zbog toga,
odgovara: “Ne baš dobro, ovdje želimo prijeći granicu. Kada
budemo dolazili iz Sarajeva, trebat će nam dva ili tri dana”.
Migranti ponavljaju kako ih preseljenje u novi kamp i tih 350
kilometara udaljenosti neće spriječiti da ponovno pokušaju
prijeći granicu.
Unatoč najavama da će ih premjestiti to se nije ostvarilo, čak su
četiri autobusa dovezla novu grupu migranata.
Oko sedam stotina, uglavnom muškaraca, koje ne želi prihvatiti
nijedan obiteljski izbjeglički kamp, trebali su biti preseljeni u
vojarnu Blažuj u kojoj se donedavno čuvalo streljivo. Budući
da ona još nije spremna, prva postaja im je kamp Ušivak, također
blizu Sarajeva. No sve ovo nije po volji lokalnom stanovništvu.
“Mi smo protiv samim tim da je prvo udaljeno naselje od kasarne
nekih 40 metara, a osnovna škola koju pohađa 600 djece je nekih
300 metara od ove kasarne”, rekao je Salih
Hajdarević, predsjednik Mjesne zajednice Blažuj.
U novom kampu migranti bi trebali imati struju, vodu, grijanje i
kanalizaciju. Za razliku od bivšeg smetlišta na kojemu sada
žive i na kojem nemaju ništa od toga.
Za trenutačni kamp Shabir Ahmadmir iz
Indije kaže kako trenutno sklonište nije dovoljno za
preživljavanje ljudi jer pada snijeg i temperatura je -10. Dodao
je, ovdje ne mogu živjeti i lako bi mogli umrijeti.
Uz neke migrante selidbi su se nadali i ljudi koji su im pomagali
pa tako Dirk Planert, novinar i humanitarac
iz Njemačke kaže kako je ovdje od prvog dana i želi biti “kad se
ovo sr*** završi”.
Iako neki žude za toplim i suhim šatorima i džamijom gdje bi se
mogli pomoliti, većina ih južnije od ovog jada i bijede radije ne
bi išla jer to bi značilo udaljavanje nekoliko stotina kilometara
od Plješivice i toliko željene hrvatske, odnosno europske
granice.