Na ulasku u Glinu, ožiljci na fasadama kao da je 91. Građani
se 27 godina kasnije ne bave time tko je čiji. Imaju ozbiljnijih
problema.
“Ma dobro je onima koji imaju dosta novaca, i tako, a
sirotinja ko sirotinja uvijek”, kaže nam Jelka.
“A nije baš loše, osim što posla baš nema, samo možeš u šumi
radit, ništa drugo”, dodaje Josip.
Prema popisu stanovništva iz 1991. u Glini je živjelo većinski
srpsko stanovništvo. 2011. postotci su ostali isti, ali sada
većinu imaju Hrvati. I jednima i drugima rode slabo dolaze – a
kad se tome doda iseljavanje – stanovnika je sve manje. od 23.000
ljudi 91. u Glini je danas ostalo 9200.
20. ožujka 1995. godine Aleksandar
Vučić upravo je ondje okupljenima rekao
kako Glina nikada neće biti dio
Hrvatske. Odmah pokraj njega sjedio je i Vojislav
Šešelj. Stanovnici Gline danas su očekivali kako će se
sam Vučić, zbog tog govora ispričati, ali nije.
“Ovdje je u svakom slučaju morala doći riječ isprike jer na
glinskom području je poginulo 396 što civila što
branitelja”, Nikola Vrbanac,
tajnik Udruge branitelja i
dragovoljaca Gline.
“Očekivali smo da će doći u Glinu i da će se ispričati za sva
nedjela koja su počinjena na području Gline i cijele
države”, Darko Krznarić, predsjednik
HVIDRA-e Glina.
I bez isprike, u Glini će nastaviti raditi na obnovi svega
uništenog u radu.
“Kao što vidite Glina živi i dalje bez obzira na rane rata koje
je pretrpjela i u materijalnome smislu i u
ljudskome”, Stjepan Kostanjević,
gradonačelnik Gline.
“Dosta je tih prometnica i infrastrukture uništeno u domovinskom
ratu, poslije rata je obnova krenula. Evo borimo se sa svim tim
nedaćama. Mladi, kao i u cijeloj Hrvatskoj odlaze za
boljim životom, ali evo ima dio mladih koji su zaposleni. Mi
imamo problem na Zavodu za zapošljavanje, nema dovoljno radne
snage. Nadam se da ćemo uspjeti zadržati mlade i da će Glina biti
i ono što zaslužuje”, kaže Kostanjević.
50-ak kilometara dalje od Gline nalazi se
općina Dvor. Rijetki su ljudi koji ovdje
uopće žele stati pred kameru i komentirati ovdašnji život. Odavde
se, prema riječima stanovnika, iselilo otprilike 15-ak obitelji s
malom djecom u posljednje 2 godine i to pretežito u Njemačku.
U Dvoru oduvijek živi više Srba nego Hrvata. 91. ih je bilo 86%,
a na popisu 2011. 71%. Hrvata je 91. bilo 9%, a 2011. 25%. Danas
ćete u Dvoru više lica vidjeti na smrtovnicama nego na ulici,
oglasi se postavljaju na praznim izlozima, dok peroni na
autobusnom kolodvoru služe kao garaže.
“Ovdje života nema, tko može, se izvuć nek se izvuče dok je
vrijeme. Gotovo da smo gladni. Uzimaju nam i ono malo što imamo”,
komentira Vjekoslav.
Nekima od 5000 stanovnika koji su ostali u Dvoru trebali bi
pomoći dokumenti koje je Aleksandar Vučić donio u Zagreb. To su
matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih u toj općini koje su
za Oluje odnesene u Beograd.
“Mnogo su bitni. Moji sugrađani više neće te podatke dokazivati
pod upravni postupak i sudski postupak, to će uštedjeti vrijeme i
novca”, kazao je Nikola Arbutina, načelnik
općine Dvor.
U Dvoru i u Glini – i danas se živi teško – bez obzira na
nacionalnost.
