Eto dakle rijetko kad se ovako slažemo s hrvatskom
predsjednicom, Šešelj doista nije hrvatski nego srpski problem.
Zašto Srbi taj problem i tog ratnog zločinca i dalje uzgajaju u
svom parlamentu to je pak pitanje za njegovog učenika
Aleksandra Vučića.
Ali u cijelom ovom skandalu oko Šešelja, zastave i
hrvatske delegacije, najzanimljivije to što su za taj skandal
svi čuli – ali ga zapravo nitko nije vidio. Šešeljevo
navodno trganje hrvatske zastave nisu vidjeli ni članovi
hrvatske delegacije, ni hrvatski i srpski novinari u njihovoj
pratnji. I ne samo to, niti jedna od desetak TV kamera i
fotoaparata koji su se u tom trenutku zatekli u Skupštini
Srbije nije snimila taj “povijesni” napad na hrvatsku zastavu.
Ni hrvatski ni srpski novinari dosad nisu uspjeli naći niti
jednog jedinog svjedoka tog napada. Što ne znači da takav
ne postoji, ako je vjerovati Šešelju čak su ga petorica članova
osiguranja Skupštine pokušala spriječiti u napadu na hrvatsku
zastavu, ali obzirom da je on jači od Čaka Norisa, prema
njegovom priopćenju eto, u tome nisu uspjeli.
Ali nekim čudom i ta su petorica propala u zemlju Srbiju pa nam
opet ostaje samo vjerovati Šešeljevom priopćenju.
Na pitanje hrvatskih novinara vidi li se Šešeljev incident na
nadzornim kamerama, iz Skupštine Srbije su odgovorili da se
zastava nalazila “u mrtvom kutu, koji kamere ne
pokrivaju”.
Dakle u doba Velikog Brata kad kad mrtvi kut kamere više ne
postoji ni u javnom WC-u, u Skupštini Srbije imaju mrtvi kut za
počasne zastave.
Ono što je još luđe, pogotovo kad je ovaj luđak u pitanju, da
ni on sam ili njegov stranački četnik, pardon čelnik, koji je
bio s njim u pratnji, nisu snimili taj napad jer ta bi snimka
sasvim sigurno Šešelja lansirala u sam vrh recentne srpske
video produkcije.
Tim više jer je Šešelj uvijek brižno planirao da svaki njegov
ispad bude zabilježen sa što više kamera iz što više kuteva. Al
ovdje se eto, našao u mrtvom kutu.
To naravno još uvijek ne znači da napada na zastavu nije bilo,
možda je incident bio potpuno neplaniran, možda je Šešelj
slučajno, baš u tom trenutku ušao u Skupštinu i u njoj vidio
hvatsku zastavu, pa ga je u sekundi prebacilo na ludilo i
agresiju te je iznenadio i svog pratećeg četnika.
Ali kako god, bilo napada il ne bilo, jedan jedini izvor ovog
epskog skandala u kojemu se uručuju prosvjedne note, povlače
delegacije i ponovo dižu srpsko-hrvatske tenzije, jedini dakle
izvor kojem se bespogovorno vjeruje je notorni lažac i ratni
zločinac Vojislav Šešelj.
I to je ono što treba zabrinuti i Hrvate i Srbe, više od ovog
doslovce “neviđenog” napada na hrvatsku zastavu. Da više
vjerujemo Šešelju, nego što vjerujemo sami u sebe.
