77 godina je prošlo otkad je osnovan prvi partizanski odred – što
se obilježava svečanošću u šumi Brezovica pored Siska. Prije
5 dana se dogodila još jedna važna partizanska obljetnica – do
koje je, barem se tako čini – rijetko kome stalo. 75 godina
je prošlo od završetka bitke na Sutjesci.
Vrlo nalik Vučku bio je pas koji
je Titu spasio život za vrijeme bitke
na Sutjesci. To je samo jedna od
romantiziranih priča iz NOB-a koje smo svi
mi koji smo odrastali u Jugoslaviji jako dobro znali. Danas mladi
mahom ne znaju za tu priču, kao što ne znaju ni što je NOB.
Većina Hrvata pak, uvjerili smo se našim upitnikom na ulici,
pojma nema koji praznici nam slijede.
“Znam da je praznik, čuo sam nešto, al fakat ne pratim datume.
Iskreno, ne znam ni koji je danas.”
22.6. 1941. osnovan je Prvi sisački partizanski
odred, jedna od prvih antihitlerovskih postrojbi u
cijeloj okupiranoj Europi, što je bio i
početak narodnooslobodilačke borbe kojoj se potom pridružilo više
od pola milijuna hrvatskih građana. Praznik je na početku
sjednice Vlade čestitao i premijer.
“Treba se podsjetiti da je naš prvi predsjednik Franjo Tuđman bio
pripadnik narodnooslobodilačkog pokreta i jedan od simbola otpora
nacizmu i fašizmu”, rekao je Andrej
Plenković.
No, pitanje je kako bi Franjo
Tuđman gledao na rastući revizionizam u Hrvatskoj
koji dopušta da se povijesne činjenice okreću naglavce.
“Laž je da su ustaše bili dobri dečki i da su bili pravi Hrvati,
oni su bili najgori Hrvati, oni su bili hrvatski šljam. Prema
tome, o tome treba na takav način govoriti. I činjenica jest da
mi danas kroz povijesni revizionizam svjedočimo jednom šljamu i
laži”, kaže povjesničar Ivo Goldstein.
Prvom predsjedniku možda ne bi bilo drago da Hrvatsku nitko nije
službeno predstavljao na 75. obljetnici bitke
na Sutjesci, održanoj prošlog vikenda
na Tjentištu. U prekretnicu prema pobjedi
nad Silama osovine borilo se 20 tisuća partizana protiv šest puta
brojnijeg neprijatelja.
“Da nisu krv dali oni, mi bi drukčiji bili, drukčije bi bilo ime
i prezime, i život drukčiji bi bio”, kaže Spasoje
Lubarda, borac Prve proleterske brigade.
Na Sutjesci je poginuo i najveći broj Hrvata u ijednoj bitci u
povijesti, zbog čega je Ranko
Ostojić tražio da Sabor bude pokrovitelj
obljetnice, no dobio je odbijenicu.
“Treba ih biti sramota radi toga. Dok slave i plaćaju ogromne
novce za proslave poraza jedne vojske, s druge strane ovakvu
obljetnicu nisu se udostojili niti na taj simboličan način
odradit”, komentirao je razočarani Ostojić.
Zato su ministri obrane i branitelja nekoliko dana kasnije
na Visu bili na komemoraciji
savezničkim žrtvama.
“To je najbolje za pokazati kolikog licemjerja ima, kad se treba
uvlačit nekome, neću kazat gdje, onda će to napravit, glumiti
velike antifašiste, a oni to zaista nisu. Najbolji primjer je
jednako tako odbijanje proslave Dana Europe i pobjede nad
fašizmom koji se u ovoj Hrvatskoj ne obilježava”, dodao je
Ostojić.
A upravo takvi potezi, uz blajburšku manifestaciju koju država
godinama sponzorira, daju vjetar u leđa povijesnim
revizionistima.
“Tom revizionizmu, ako želimo biti sretna nacija i funkcionirati
na pravi način, mora doći kraj. To nisu nikakva akademska
pitanja, to su pitanja od životne važnosti, baznične egzistencije
ovoga naroda i države”,
zaključuje Goldstein.
Jer teško da postoji ijedna nacija na svijetu koja se srami
najsvjetlijih stranica svoje povijesti, umjesto da se njima
ponosi.