Ilija Mamić je kao mladić, krajem
sedamdesetih godina prošloga stoljeća, otišao u posjet rodbini u
Australiju. Pozvali su ga Vera i Ahmet
Hadžić, teta i tetak mu, poslije je shvatio – s jednim
razlogom – da mu Frane
Zagorac, nekadašnji tjelohranitelj poglavnika Ante
Pavelića, prenese znanje o lokacijama na kojima je skriveno
krvavo zlato.
“Među ostalim, kazao mi je i kako se zlatne poluge nalaze u zidu
potkrovlja jedne zgrade u Palmotićevoj ulici. Nedugo nakon
povratka u Zagrebu su me dočekali agenti ondašnje Službe državne
bezbjednosti. Sve su znali. I koga sam sreo i s kim sam pričao.
Tada sam im rekao za tu lokaciju i u mojoj je nazočnosti ovo
zlato u Palmotićevoj pronađeno. Nakon toga su me pustili i više
me nitko nije ništa pitao”, kaže Mamić.
Danas, u svojoj 66. godini, više ne može na duši nositi ono što
mu je nametnuto, ono što nije tražio, ni želio znati.
“O svemu što znam govorio sam pred Županijskim državnim
odvjetništvom, ali od lipnja do danas nitko mi se od njih nije
obratio. Nudio sam informaciju i slovenskoj policiji u Murskoj
Suboti, no nitko me ozbiljno ne shvaća”, kaže Mamić
za Slobodnu
Dalmaciju.
Pokazao svećeniku gdje se blago skriva
Prije možda kojih pet godina stupio je u kontakt s jednim
visokopozicioniranim pripadnikom klera i pokazao mu skriveno
blago u jednoj kapelici nedaleko od Šentilja. U
prisutnosti još jednog svećenika koji je tamošnji župnik, obišli
su oltar detektorima metala. Nakon toga dana Ilija je
nastavio živjeti po starom, a onda – budući da mu se nitko nije
javljao, na svoju je ruku odlučio ponovno obići to mjesto.
Izvadili zlato bez njegovog znanja?
“Kamen oko oltara je bio izmijenjen. Tamošnji mi je svećenik
kazao kako su ga zbog dotrajalosti morali promijeniti, a ja znam
da su sigurno izvadili poluge, škrinje, što li je već bilo pod
oltarom – uvjeren je Ilija.
Sada nasamareni Mamić traži da mu se za sve što se dogodi
isplati odgovarajuća naknada. Inače, prema zakonu, Mamiću bi
pripalo deset posto.