Jesu li poreznici vampiri koji sišu i zadnju kap krvi iz
onemoćalog poduzetničkog tijela? Takav bi se dojam mogao steći
čitajući šokantne poduzetničke ispovijedi…
“Mene se tretira kao zadnjeg kriminalca zbog 10 kuna. Pa ako sam
napravila prekršaj upozorite me, ne budem više”, kaže
nam Sanja Zagorščak, ogorčena vlasnica
Cvjećarnice.
Godina pritiska inspektorske čizme. Zapečaćena cvjećanica zbog –
10 kuna. Zapečaćena ribarnica zbog neizdanog računa od 15 kuna.
“Ne osjećam se krivom zbog interneta, ali vjerojatno jesam kriva
prema Poreznoj upravi jer nisam im izdala račun, ja nemam tu što
lagati, radi se o tih 15 kuna”, kaže vlasnica
ribarnice Ivanka Gabrica.
I ugostitelji su pod nikad jačim udarom inspektora. Žale se na to
kako ih se kažnjava zbog nekoliko kuna viška – ili čak manjka u
blagajni i tvrde kako je na djelu – čista represija.
“Porezna represija se događa od carine koja je dobila ovlasti po
prvi puta da vrši nadzor fiskalizacije. Svjedoci smo da sama
carina nema sluha za tu vrstu djelatnosti. Po difoltu uvijek ima
malo viška u blagajni, što nije rezultat neprijavljivanja, već
ostavljanja tringelta konobaru ili greškom vraćenog novca viška
ili manjka u blagajnu”, Franz Letica,
predsjednik Udruženja ugostitelja Zagreb.
Od početka godine do kraja kolovoza Porezna uprava je
provela 9.167 nadzora fiskalizacije. U
čak 3.908 utvrđene su nepravilnosti,
što je ogromnih 42 posto. Ispisalo
se 1149 prekršajnih naloga koji su
počinitelje koštali više od 6 milijuna
kuna u kaznama,
a 139 njih dobilo je i zabranu rada.
Kad je 2013. Slavko Linić uveo
fiskalizaciju, nije mislio da će samo pet godina od uvođenja reda
doći do toga da je svaki drugi ugostitelj u prekršaju. Zato tvrdi
– kontrole se moraju raditi svakodnevno, a ne u navalama.
“Porezna uprava mora svoje odraditi, mora biti redovita i tog
trenutka malo tko će se usuditi krenuti. I možda još nešto –
dajte nam imena. Dajte nam imena onih koji su doista ugrađivali
paralelne softvere i organizirno krali da ljudi vide je li to
njihov susjed, nije to njihov susjed”, kaže Slavko
Linić, bivši ministar financija.
Linić tvrdi i da se mora utvrđivati postoji li nesrazmjer između
prijavljenih prihoda i imovine poduzetnika.
“Pojedinac veli – to je deset kuna. Ne, porezna uprava mora reći
– da, to je zaista 10 kuna greška jer su usklađeni prihodi ili ne
– to je ogroman novac, a 10 kuna je bio trag da nađemo ljude koji
kradu porezne obveznike”, dodaje Linić.
I sam ministar financija pojasnio je kako se zbog samo 10 kuna ne
zatvaraju objekti, već se i u slučaju cvjećarnice i ribarnice s
početka naše priče tih neprijavljenih desetak kuna događalo
često.
“Nikad se ne ide na bagatelne prekršaje s najstrožim mjerama. U
ovom konkretnom slučaju, radi se o višetjednom nadzoru”, kaže
sadašnji ministar financija Zdravko
Marić.
Računi pokazuju da ugostitelji imaju municije za legalni
uzvrat. Zagreb, Ivanić-Grad, Zaprešić, Vodice. Metoda je u
cijeloj zemlji ista.
Jedan naš gledatelj ovog je ljeta revno skupljao račune. Oni
pokazuju da na tristo kuna koje je potrošio, ne samo na piće, već
i na kolače i cvijeće, nijedna jedina lipa nije otišla u državni
proračun.
Zato što su izvan sustava PDV-a. Nova je pošast otvaranje
jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću jer tako u
sustav PDV-a ulaziš tek ako si prešao promet od 300 tisuća kuna.
Kad se to dogodi, otvoriš novu tvrtku i- idemo sve ispočetka- bez
PDV-a.
“Ako su ugostitelji pribjegli otvaranju novih firmi, te je prihod
nula jer ga uopće nema, onda je jasno da vlada republike Hrvatske
ima prostor da se taj PDV smanji. Nama nije jasno zbog čega se to
ne radi”, dodao je.
Pitanje PDV-a ipak je tema za jednu drugu priču. Inspektore koji
na terenu vrše nadzor zanima samo posluje li se prema zakonu. Ako
ne – mjesta pregovorima više nema.