Sveg ovog medijsko-političkog i pravosudno-policijskog
cirkusa ne bi bilo, da je prostitucija u Hrvatskoj legalna
kao što je u mnogim drugim europskim državama. Nitko nikome ne bi
morao ništa dojavljivati, Sara
Sikirić i Nebojša Perunović –
Pančobili bi ugledni poduzetnici, vjerojatno bi se i oni
slikali s predsjednicom Republike, a njihove djelatnice imale bi
zdravstveno osiguranje, staž i mirovinsko.
Obzirom da svaka od njih mjesečno zaradi oko 3.000
eura, Zdravko Marić bi skupio i lijep
iznos za poreze i doprinose a njihovi ugledni klijenti ne bi
morali uklanjati sudske i policijske spise sa svojim iskazima.
I svi sretni. Ali ne, zašto bi svi bili sretni kad mogu samo
neki. Pa tako prostitutke progoni policija koja uzima reket
od njihovih svodnika a njihove usluge koriste suci koji im
kasnije sude. Ako od uglednog suca dobiju triper liječe ga kod
uglednog liječnika kojemu isto nešto moraju dati.
A zapravo su prostituciju van zakona stavili oni koji od
prostitucije najbolje žive i u njoj najviše uživaju. Naravno
mnogi će reći i da je prostitucija suprotna kršćanskom društvu, a
mi smo jelte veliki kršćani i katolici, možda čak najveći na
svijetu.
Ali valjda baš zato, usluge tog sektora u katoličkoj Hrvatskoj
koristi toliko mnogo ljudi: više od 100.000 Hrvata redovno
posjećuje prostitutke. I zidari i liječnici, i odvjetnici i
stolari i bogati i siromašni i SDP-ovci i HDZ-ovci, oni čak
najviše jer ih je najviše.
I svaka je prostitutka jednako otvorena prema svima njima. Pa ima
li od toga išta kršćanskije. Zapravo, ako malo bolje razmislite
jedino smo pred Bogom i pred pič.. prostitutkom svi isti.