Na Markovom trgu pred zgradom Sabora u 9 sati krenulo
je čitanje stravičnih svjedočanstava žena iz hrvatskih
bolnica.
Porod mi je bilo najbolnije iskustvo. Puknuo mi je i dio crijeva
od napora. Šivanje toga i međice bilo je bolno toliko da više
nikad ne želim roditi. Posljedice imam još i danas. U otpusnom
pismu ništa nije navedeno.
svjedočanstva žena.
“Konac mi prolazi kroz tkivo, a bolovi su gori od trudova.
Sestra me miluje po licu i govori da moram izdržati. Dolazi
doktor, skida šavove i ispočetka me šije. Bojim se vikati jer se
bojim reakcije. I danas je ožiljak nepravilan i bolan. I onda me
pitaju kad ću na drugo dijete, nikad.”
“Na partnerovo pitanje je li malena dobro, doktor je rekao: ‘A
čujte, to vam je kao kod novog auta, nikada se ne zna’.”
“Dobila sam “kozmetičke šavove” da bih “bolje izgledala mužu”,
barem je tako rekao mladi specijalizant kad me šivao na živo.
Šavovi su popucali čim sam došla iz rodilišta doma.”
“Ginekolog koji me pregledao bio je ljut kao pas jer je krenuo
kući i nedjelja je. Dere se na mene dok krvarim. Bez ikakvog
objašnjenja trebaju li mi stvari i hoću li ostati u bolnici,
odgovara mi: ‘Stvari ti neće sigurno trebati’, a na moje suze
govori: ‘Što plačeš, to i nije bilo dijete’. Kiretaža je bila
obavljena na živo, držale su me dvije sestre, nije bilo govora o
anesteziji.”
“Šivana na živo uz riječi ‘Da vidimo kako medicinska sestra zna
trpjeti’”
“Doktorica me šiva na živo, vičem joj da me boli, a ona se dere
na mene: ‘Šta se dereš?!”
“Bilo je toliko bolova da vam se povraća. Doktor se dere na mene
jer se želim obući. Hodam gola i bosa po hodniku, krvareći.”
“Radili su mi kiretažu na živo. Vezali su mi ruke i noge.
Doktorica mi je rekla da sam razmažena jer plačem.”
“Danas konačno izgledate bolje. Jučer ste izgledali kao leš kojeg
su otkopali nakon sedam dana.”
“Bušenje vodenjaka. Dijagnosticiranje septuma vagine te rezanje
septuma. Hematom veličine šake. Šivanje na živo. Posljedice:
postporođajna depresija i sin jedinac koji, zahvaljujući riječkom
rodilištu, neće imati brata ili sestru.”
“Plazila sam po stolu i molila da me više ne šivaju. Sestre su me
držale. Ne sjećam se boli od poroda, ali sjećam se boli od
šivanja.”
“‘Kad si se seksala nisi plakala, a sad začepi’”, rekao mi je
doktor.
(Vijesti.hr)
Svjedočanstva žena prikupila je udruga Roda, a čitaju ih
aktivistice za zaštitu ženskih ljudskih prava, uz punu
zaštitu privatnosti svake osobne priče.
“Unatoč iskustvima tisuća žena koje o nasilju govore godinama, no
čija su svjedočanstva ovih dana ponovno odjeknula u javnosti, od
nadležnih institucija još nismo dobile konkretno obećanje i
informaciju kako i kada će se stanje promijeniti. Žene imaju
ustavno i zakonsko pravo na kvalitetnu zdravstvenu uslugu
unutar sustava javnog zdravstva – zasnovanu na načelima
humanosti, dostupnosti i suodlučivanja pacijentice – koju kao
zdravstvene osiguranice te porezne obveznice i plaćaju.
Stotine žena je poslije godina šutnje skupilo hrabrost i
progovorilo o svojim najtežim i najintimnijim iskustvima
poniženja, boli i bešćutnosti koje su pretrpjele u hrvatskim
zdravstvenim ustanovama. Odgovornost sada je na čitavom društvu,
a prije svega na donositeljima odluka da djeluju odmah.
Tražimo političku odluku o konkretnim mjerama koje će doprinijeti
sustavnom rješavanju problema reproduktivnog nasilja prema ženama
unutar sustava javnog zdravstva”, poručuju iz udruge Roda.