Unazad nekoliko dana cijela Hrvatska raspravlja o slučaju
iz Dječjeg vrtića Imotski. Objavljen je
video tete iz vrtića u kojem ona psuje pred djecom, a ubrzo je
reagirala i uprava vrtića. Odgajateljica je dobila otkaz, a njene
postupke osuđuje cijela Hrvatska.
No, nakon otkaza, odgajateljica je razapeta, ne izlazi van, ne
jede i puno plače. Otkaz je potpisala na poslu koji je
ujedno bio njen prvi, a ujedno i najdraži.
Je li zaslužila takvu kaznu?
Zbog svojih postupaka ostala je bez posla kojeg je jako voljela.
Odgajateljica se ispričala svima, a za video je kazala kako je to
snimljeno ranije i da je snimljen kao interna “fora”. Kaje se,
ispričala se svima, a ovi događaju su ju psihički potpuno
slomili. Okreću se za njom, dovikuju joj, pišu svašta o njoj na
internetu.
Nakon nekoliko dana medijskog linča, novinari Slobodne
Dalmacije pokušali su doći do nje i njezinih roditelja,
ali i do roditelja djece kojima je dvije godine bila
odgojiteljica i još jednom čuti što o tome misle. Zamolila ih je
da njenu izjavu objave autentično jer je sad već malo ohrabrena
porukama podrške od roditelja čiju je djecu čuvala i odgajala.
“U moru moga očaja i agonije koju prolazim posljednjih dana,
postoji nešto što me drži u životu, a to su roditelji djece moje
skupine. Nekolicina njih nije se izjasnila, ni pozitivno ni
negativno, a svi ostali podržali su me nebrojenim brojem poziva,
poruka, čak i posjeta. Do neba sam im zahvalna; moja su utjeha i
snaga”, kazala je odgojiteljica. Pokazala je i poruke koje je
dobila od roditelja:
- “18 sekundi nekog videa ne mogu pokvariti 2 godine koliko se
znamo” - “Moje dijete te obožava i to je sve što je meni važno”
- “Nijednom ti djetetu nisi naškodila, osim sebi nažalost”
- “Zvala sam te da ti kažem da si nama ostala ista, najbolja i
najdraža”.
Pa je nastavila,
“Izvan moje skupine javljali su se roditelji nekih drugih
skupina, ljudi koje poznajem i ne poznajem. Da mi nije njih, da
mi nije obitelji, prijatelja i kolegica koji su uz mene, uopće ne
znam kako bih disala. Nemam riječi kojima bih zahvalila svima
koji žele i pokušavaju pomoći, ali stvar je u tome da načina
nema. Ovo je samo moj križ. Žao mi je samo što ga, uz mene, nosi
i moja obitelj. Posljednji dani su nam najcrnji i najteži ikad.
Nikome na svijetu ne želim da ovo proživi. Za kraj, želim
naglasiti da ne zamjeram ni onima koji me osuđuju, znajući ili ne
znajući pozadinu cijele nesretne priče, jer sam svjesna da je
moja greška velika. Izgleda da se svijet morao srušiti na mene da
to uvidim i da odrastem, a vjerujte da sam imala
posao svojih snova. Nemam vam više što reći. Ne trebam
sažaljenje, samo malo razumijevanja, da me sada pustite da u miru
svoju bol odbolujem”, kazala je novinarima Slobodne
Dalmacije bivša teta Dječjeg vrtića Imotski.
