To što su na ovim plažama odrasli više, očito, nema veze.
“Nekidan je moju prijateljicu komunalni redar ovdje potjerao i
rekao da je ovo šetnica i da se tu ne smije kupati. A mi nemamo
kamo poći”, ispričala je Duša Kljun iz Opatije.
A par koraka dalje jučer su i jednom 16-godišnjaku jasno rekli da
za njega i njegov ručnik – nema mjesta.
“Vidimo i kako su ležaljke raspoređene da obeshrabre dolazak. Mi
znamo da su to neki legalni načini za osvajanje prostora, ali
imamo tu grote, imamo tu i praznih mjesta na betonu gdje je
zakonski dopušteno staviti ručnik i kupati se”, ispričao
je Robert Kurelić iz Akcije mladih Opatija.
Na taj su slučaj reagirali odmah, ali to da more postaje sve
nedostupnije Hrvatima, to je sve jasnije.
“Ja sam možda iznad prosjeka po primanjima, ali to je skupo. Kada
usporedim cijene ljetovanja u Turskoj, Grčkoj ili Španjolskoj,
čak s prijevozom avionom, skupo je”, ispričala je jedna
Hrvatica.
Matematika je jednostavna – kako, primjerice, netko iz Slavonije
s plaćom manjom od 4000 kuna može na obiteljsko ljetovanje kad će
– u najjeftinijoj varijanti u Dalmaciji apartman platiti
minimalno 2100 kuna za tjedan dana, put tamo i natrag 1200, a tek
onda treba razmišljati o hrani.
“Tek jedan vrlo uski krug ljudi si može priuštiti 7 dana
ljetovanja. To za dobar dio građana koji ipak žele ići na
ljetovanje znači da pripreme počinju puno
ranije… Hranu, namirnice koje mogu stajati, krumpir
se čak pripremi, povrće, sve što se može da se što manje troši na
licu mjesta”, kazao je Krešimir Sever, Nezavisni hrvatski
sindikati.
Skok cijena u sezoni najvidljiviji je u Dubrovniku, ali sada s
već proširio obalom.
“Dubrovnik ne funkcionira kao Zagreb, on radi sezonski, 7,8
mjeseci godišnje a plaćaju račune 12 mjeseci godišnje”, ispričao
je Ante Vlašić, predsjednik udruge ugostitelja.
Domaće su pokušali ‘ spasiti’ dvostrukim cijenama. Međutim, kažu,
i to bude previše.
“Kroasan na popust je 7 i po kuna. Inače je 12,14. čak su
napravili i karticu, super su! . Sedma i pol kuna, pa to je jedan
euro!”, izjavio je Medi Ertec iz Dubrovnika.
Taj astronomski rast cijena zapravo je – reakcija.
“Na globalnoj je razini došlo do preslagivanja karata, pa su neke
ključne mediteranske lokacije izgubile svoju snagu – Tunis,
Maroko, Egipat, pa se ključna populacija koja je putovala tamo
okreće drugim lokacijama i Hrvatskoj”, smatra Siniša
Topalović, direktor konzultantske tvrke u turizmu.
Te su cijene europskim turistima i dalje manje nego primjerice u
Italiji, međutim – iz Njemačke – na Jadran stižu ljudi s
trostruko višim plaćama od naših.
“To dugoročno nije održivo, preporučljivo i isplativo. Međutim, u
narednih 2 godine, kako se situacija na mediteranu pomalo stišava
– možemo i dalje očekivati veću potražnju”, poručio je Topalović.
Smještaj koji primjerice u Rovinju ili u Dubrovniku možete naći
od 600 kuna po noći do – 5000 može opstati samo ako su gosti
zadovoljni uslugom.
“Skuplje je od većine mjesta na kojima smo bile, ali nekako se
isplati”, izjavila je Hayleykoja je došla iz Londona.
S ovakvim cijenama jedino rješenje su, tvrde
stručnjaci – poticaj Hrvatima za odmor! To su Francuska i
Španjolska davno uvele, a kod nas je CRO karticom ideja u
povojima. Možda neće smanjiti cijene, ali lakše će si
priuštiti kavu s pogledom.