Žalbeno vijeće Haškoga suda u 10 sati će objaviti, u okviru
pravomoćne presude u predmetu “Prlić i drugi”, i svoju odluku o
tome je li postojao hrvatski udruženi zločinački pothvat s ciljem
etničkog čišćenja dijelova BiH, što je bio povod Republici
Hrvatskoj da se pokuša uključiti u postupak u svojstvu prijatelja
suda u prvostupanjskom i u žalbenom dijelu suđenja
bosansko-hercegovačkoj šestorki.
Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju
2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora
zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u
okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade
Herceg Bosne Jadranko
Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina
zatvora, bivši ministar obrane Bruno
Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera
HVO-aSlobodan
Praljak i Milivoj
Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik
vojne policije Valentin Ćorić na 16, a
načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav
Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje
predsjedavajućeg suca Jeana Claudea
Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i
Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob uz umiješanost
Hrvatske te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom
Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru
udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio
političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i
predsjednika Franju Tuđmana.
Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima
presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem
djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i
njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo
ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on
postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji
ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja
uspostave etnički homogenog prostora.
Hrvatska dva puta pokušala intervenirati u svojstvu
prijatelja suda
Hrvatska se pokušala u rujnu 2006. uključiti u prvostupanjski
postupak u svojstvu “prijatelja suda” tvrdeći da će njezini
pravni stručnjaci i povjesničari opovrgnuti teze tužiteljstva o
udruženom zločinačkom pothvatu i sudjelovanju hrvatskog državnog
i vojnog vrha u tome. Sudsko vijeće odbijajući hrvatski zahtjev
tada je prihvatilo ocjenu tužiteljstva da bi Hrvatska u tome bila
pristrana i da se ne bi bavila pravnim pitanjima što je posao
prijatelja suda nego činjenicama.
Deset godina kasnije u ožujku 2016. Hrvatska je ponovno
neuspješno zatražila da se u svojstvu “prijatelja suda”
uključi u žalbeni dio postupka zbog nepravomoćne presude u kojoj
su najviši hrvatski dužnosnici – bivši
predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar
obrane Gojko Šušak i bivši načelnik
glavnog stožera HV-a general Janko
Bobetkoproglašeni sudionicima udruženog zločinačkog
pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH.
Prvostupanjsko vijeće 2013. u presudi u predmetu “Prlić i drugi”
utvrdilo je da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika –
Tuđman, Šušak i Bobetko bili članovi udruženog zločinačkog
pothvata te su smislili i proveli zajednički zločinački cilj
promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav
hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su naređivali i
koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su
bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva
s područja Herceg-Bosne.
Hrvatska je napisala da se želi uključiti jer raspravno vijeće u
presudi napisanoj na više od dvije tisuće stranica nije ponudilo
nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i
Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine te
zbog toga što je zaključkom da su bili članovi udruženog
zločinačkog pothvata vijeće prekršilo europsku konvenciju o
ljudskim pravima dovodeći u pitanje presumpciju nevinosti
preminulih hrvatskih dužnosnika.
Vijeće je u presudi navelo tri dokaza na temelju kojih je
donijelo zaključak o postojanju udruženog zločinačkog pothvata.
Prvi je transkript razgovora u uredu predsjednika RH od 27.
prosinca 1991. na temelju kojeg je vijeće utvrdilo da su
predsjednik Tuđman i čelništvo bosanskohercegovačkih Hrvata
zaključili da je za obnovu Banovine potrebno etnički očistiti
dijelove Herceg-Bosne. Drugi dokaz plana etničkog čišćenja je
knjiga bosanskohercegovačkog Hrvata Ante
Valente u kojem je on iznosio svoje vlastite
stavove. Treći dokaz je transkript iz ureda predsjednika RH od
11. rujna 1992. sa sastanka posvećenog nacionalnoj sigurnosti na
kojem su uz Tuđmana bili i Praljak i Šušak na kojem se
razgovaralo o mogućim obračunima sa srpskim snagama u BiH, navela
je Hrvatska.
Zbog dostave tih transkripata haškome sudu u hrvatskoj javnosti
mnogo je puta bio kritiziran drugi hrvatski
predsjednik Stjepan Mesić u čijemu su
mandatu ti dokumenti proslijeđeni haškom tužiteljstvu, a hrvatska
vlast kritizirana je zbog toga što se nije aktivno angažirala u
postupku.
Odbijajući hrvatski zahtjev žalbeno je vijeće napisalo da
prvostupanjskom presudom nisu doneseni eksplicitni zaključci u
pogledu sudjelovanja Tuđmana, Šuška i Bobetka u udruženom
zločinačkom pothvatu niti su proglašeni krivima za neki zločin,
da presumpcija njihove nevinosti nije povrijeđena i da zaključci
presude o tri hrvatska dužnosnika ni na koji način ne
predstavljaju utvrđivanje odgovornosti Hrvatske kao države.
Hrvatska je nakon toga novim podneskom pozvala žalbene suce da to
uvrste i u svoju pravomoćnu presudu.
Obrane šestorke u žalbama tvrde da je prvostupanjska
presuda pogrešno utvrdila postojanje zločinačkog
pothvata
U žalbama obrane bosanskohercegovačke šestorke poručile su da
je prvostupanjskom presudom sudsko vijeće počinilo niz
pogrešaka o ulozi Hrvatske u Bosni i Hercegovini.
Obrane su ustvrdile da je pogrešno utvrđeno postojanje
međunarodnog sukoba u BiH jer je vijeće apsurdno zaključilo da je
HVO kojeg su činile snage bosanskih Hrvata, okupirao dijelove
BiH.
Hrvatska je ‘osuđena’ zbog toga što je pružala neodređenu pomoć
HVO-a koju je pružala i Armiji BiH, poručile su obrane. Hrvatska
uloga bila je posrednička zbog zahtjeva međunarodne zajednice da
se angažira na smirivanju sukoba a to je vijeće uzelo kao dokaz
njezina sudjelovanja u međunarodnom oružanom sukobu, kazala je
Praljkova obrana.
Stojićeva obrana poručila je žalbenome vijeću da se radi o
doktrini koju su počeli odbacivati međunarodni sudovi a u
konkretnom slučaju istaknuli su da nema izravnih dokaza za
dogovor sudionika udruženog zločinačkog pothvata. Vijeće se
oslonilo na nekoliko transkripata iz ureda prvog hrvatskog
predsjednika zanemarujući sve druge koji pokazuju opredijeljenost
hrvatskog državnog vrha za političku i vojnu suradnju Hrvata i
muslimana u BiH, isticale su u žalbenoj raspravi obrane.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić na žalbenoj
je raspravi poručio kako je raspravno vijeće temeljito
pogriješilo zaključujući u presudi da je udruženi zločinački
pothvat formiran s ciljem stvaranja etnički čistog hrvatskog
entiteta potpuno zanemarujući brojne dokaze o tome da su HVO i
HZHB formirani, s ciljem obrane i organiziranja
svakodnevnog života, u trenutku kad je kolabirala centrala vlast
u zemlji.
Osim što su zanijekale postojanje udruženog zločinačkog pothvata
obrane bosanskohercegovačke šestorke u žalbama su poručila da
nema stvarnih dokaza ni njihova doprinosa tome pothvatu.
Tužitelji su u žalbenom dijelu postupka poručili da su dokazi
pokazali umiješanost Hrvatske vojske u borbe od Prozora i
Jablanice do Stoca i Mostara. Hrvatska je to nastojala sakriti pa
se tako Tuđman 1993. naljutio na Bobetka zbog zapovijedi kojom je
otkriveno hrvatsko miješanje u rat u BiH i da se ne radi o
odlasku dobrovoljaca, kazali su tužitelji poručivši da dokazi,
među kojima i transkripti iz ureda hrvatskog predsjednika,
pokazuju da se Tuđman miješao u vojne operacije HVO-a protiv
Armije BiH kako bi se, prema njegovim riječima, osigurao hrvatski
teritorij na području BiH.
Tužitelji su poručili i da su dnevnici zapovjednika snaga
bosanskih Srba Ratka Mladićau kojima su
zabilježeni njegovi susreti s Praljkom, Prlićem, Stojićem,
Petkovićem pokazali da je hrvatski cilj bio granica Banovine iz
1939. do koje će se doći ako treba ratom i da je Tuđman vidio
muslimane u državici, tampon zoni između Hrvatske i Srbije.
Vesna Alaburić: ‘Presuda Hrvatima u BiH nije presuda
Hrvatskoj’
Presuda čelnicima bosanskohercegovačkih Hrvata nije presuda
Hrvatskoj, pogotovo ne za agresiju, pa žrtve zločina ne mogu
tražiti odštetu od Zagreba, izjavila je odvjetnica jednog od
osuđenih u slučaju “Prlić i drugi” koji će Haški sud zaključiti
idućeg tjedna.
UN-ov sud za bivšu Jugoslaviju donijet će u srijedu pravomoćnu
presudu šestorici vojnih i političkih vođa Hrvata u BiH za
zločine nad muslimanima tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba
1993.-1994.
Ti su zločini bili sastavni dio zločinačkog plana etničkog
čišćenja muslimana u kojem je sudjelovao i prvi hrvatski
predsjednik Franjo Tuđman, stoji u
obrazloženju presude iz svibnja 2013.
Odvjetnica Vesna Alaburić kaže da se
ta presuda odnosi isključivo na individualnu kaznenu odgovornost
pojedinaca kojima se sudilo i da činjenična utvrđenja u
obrazloženju nemaju pravno obvezujuće značenje i snagu.
“To nije presuda Hrvatskoj, čak i ako žalbeno vijeće ne promijeni
kvalifikacije raspravnog vijeća. Zato na temelju te presude nitko
od Hrvatske ne može zahtijevati naknadu štete”, rekla je Hini
braniteljica Milivoja Petkovića, bivšeg
zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Ipak smatra da je proces bio svojevrsno suđenje tadašnjem
hrvatskom vodstvu, jer je haški tužitelj tvrdio da su Tuđman i
dio najviših političkih i vojnih dužnosnika Hrvatske članovi
udruženog zločinakog pothvata.
“Bilo je to i suđenje Hrvatskoj u širem smislu, jer je sukob
Hrvata i muslimana u BiH tužitelj kvalificirao kao međunarodni”,
rekla je Alaburić i pojasnila da se ta kvalifikacija temeljila na
tvrdnjama o izravnoj angažiranosti jedinica Hrvatske vojske na
području BiH i kontroli vlasti u Zagrebu nad vlastima u
Herceg-Bosni.
Obranu optuženih otežavalo je to što su iste ili vrlo slične
tvrdnje sadržane u ranijim presudama bosanskohercegovačkim
Hrvatima Dariju Kordiću, Tihomiru Blaškiću i Mladenu
Naletiliću Tuti te su kao “presuđene činjenice”
uvedene u predmet Prlić i dr.
“Obrana je morala dokazivati netočnost tvrdnji na kojima počiva
zaključak o međunarodnom karakteru sukoba. U prvostupanjskom
postupku u tome, nažalost, nismo uspjeli”, rekla je Alaburić.
Posebno odbacuje ocijene da se na temelju važeće presude Hrvatsku
može smatrati agresorom u BiH. “Pojam ‘agresije’ se dosad nije
koristio. Ni kontrola nad vojnim postrojbama druge države, koja
može opravdati karakterizaciju sukoba kao međunarodnog, nije
dostatna da se govori o agresiji”, ističe Petkovićeva odvjetnica.
“Ni jednog trenutka nismo negirali da su zločini počinjeni, ali
smo kontekstom inkriminiranih događanja pokušali dokazati da ti
zločini nisu bili posljedica zločinackog plana etničkog
čišćenja”, rekla je Alaburić.
Obrane optuženih u žalbama su tražile da se njihovi branjenici
oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje, a
alternativno da se značajno smanje izrečene kazne.
Upitana kakav ishod očekuje u srijedu, kaže da bi ukidanje
prvostupanjske presude smatrala izvjesnim kada bi očekivanja
temeljila isključivo na pravnim kriterijima. “Ovako očekujem neko
kompromisno rješenje, pa je zato smanjenje kazne realnija
opcija”, rekla je.
Čović očekuje oslobađajuću presudu šestorici dužnosnika
Herceg Bosne
Predsjedavatelj BiH Predsjedništva Dragan
Čović, koji je i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora
(HNS) BiH, izrazio je u ponedjeljak očekivanje da će u srijedu
pred Haaškim tribunalom biti oslobođeni bivši dužnosnici Herceg
Bosne, istaknuvši kako drugostupanjska presuda neće negativno
utjecati na položaj bosanskohercegovačkih Hrvata.
“Očekujem da Jadranko Prlić i drugi
budu oslobođeni. Oni su već platili iznimnu cijenu. Trinaest i
pol pol godina su vezani za Haag”, rekao je Čović na konferenciji
za novinare nakon sjednice čelništva HNS-a BiH koje okuplja
najznačajnije hrvatske političke stranke u BiH.
Čović je uvjeren kako su šestorica hrvatskih dužnosnika iz BiH
nevina te da se nakon presude neće poremetititi odnosi u BiH.
“Mislim da je hercegbosanska šestorka apsolutno nevina, odnosno
da su to nevini ljudi. Ta odluka, kakva god da bude, neće
imati utjecaja na poziciju hrvatskoga naroda u BiH”, izjavio je u
Mostaru hrvatski član Predsjedništva.
Nagovijestio je kako će njegova politička stranka nakon izricanja
ova presude inzistirati na okretanju budućnosti i europskom putu
zemlje, nasuprot pokušajima dijela političkih snaga u BiH koje
zemlju drže u prošlosti.
Plenković ne vjeruje da će haška presuda šestorki u
srijedu povezati odgovornost Hrvatske
Premijer Andrej Plenković rekao je u
ponedjeljak u Budimpešti da ne očekuje da bi presuda koju Haški
sud treba u srijedu izreći šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata
mogla na bilo koji način povezati odgovornost Hrvatske s cijelim
tim procesom.
“Što se tiče aktivnosti Hrvatske mislim da smo iskoristili sve
pravne mogućnosti koje su nam stajale na raspolaganju u
ovom procesu… ja neću prejudicirati, vlada će komentirati
presudu kada bude objavljena, to će biti u srijedu. U
svakom slučaju ja ne očekujem da bi na bilo koji način moglo doći
do povezivanja odgovornosti Hrvatske u vezi s cijelim tim
predmetom”, rekao je Plenković u izjavi novinarima, na marginama
sastanka na vrhu zemalja središnje i istočne Europe i Kine u
Budimpešti.