Prisjetili smo se deset događaja koji su obilježili hrvatski
sport u 2016. godini.
10. Zagreb ugostio
spektakularno finale Davis Cupa
Hrvatski tenisači predvođeni Marinom Čilićem ove su godine
dogurali do finala Davis Cupa. Na trnovitom putu svladani su
Brazil, Belgija, SAD i Francuska. A nakon pobjede nad
‘tricolorima’ uz fenomenalnu podršku zadarske publike, Hrvatska
je dobila priliku i veliko finale protiv Argentine odigrati na
domaćem terenu. “Gdje god da se igra, moramo se pobrinuti da
atmosfera bude vrhunska. Ovo je prvo finale Davis Cupa koje se
igra u Hrvatskoj i tko zna kad ćemo opet imati finale pred
domaćom publikom”, izjavio je Čilić nakon pobjede nad Francuskom
u Zadru, a želja mu se i ostvarila.
Iako su mnogi skeptici tvrdili da glavni grad Hrvatske ne može
našim tenisačima pružiti potrebnu podršku, pokazalo se da su u
krivu. Naši su navijači bili na vrhunskoj razini, što zbog velike
prigode i prilike da ponovno podignemo toliko željenu ‘salataru’,
što zbog toga da ne ostanu u sjeni vatrenih i strastvenih
Argentinaca, koji su u velikom broju pohodili Arenu, a među njima
je bio i legendarni bivši nogometaš Maradona.
Finale je obilježilo kontroverzno izostavljanje Borne Ćorića
s popisa Željka Krajana zbog ozljede mladog tenisača od koje se
nije uspio u potpunosti oporaviti. Nažalost, drugi naslov nakon
2005. godine je ostao nedosanjani san, iako smo trećeg dana
natjecanja imali sve u svojim rukama. Kod 2-1 za Hrvatsku, Marin
Čilić je u meču protiv Del Potra imao 2-0 u setovima i brejk na
svojoj strani, no čudesni Argentinac nije se dao slomiti i
naposlijetku je slavio 3-2 u setovima, a Karlović u odlučujućem
meču nije imao šanse protiv Delbonisa. Arena se još jednom
pokazala kobnom za naše reprezentativce, baš kao i na rukometnom
SP-u 2009. te SP-u u futsalu 2012. Unatoč tomu, Zagreb je, baš
kao i Zadar koji mjesec ranije, još jednom pokazao da je
sposoban ugostiti vrhunski sportski spektakl.
9. Rekordna sezona vaterpolista Juga
Vaterpolisti dubrovačkog Juga ponovno su, nakon točno 10 godina,
uspjeli osvojiti europski Superkup, natjecanje u kojem se sastaju
pobjednik Lige prvaka i pobjednik Eurokupa. Na svom terenu, u
plivalištu u Gružu pala je talijanska Brescija s uvjerljivih
10:4, čime je Jug zaključio fantastičnu sezonu u kojoj je osvojio
rekordnih pet trofeja! Impresivno zvuči i podatak da su
vaterpolisti Juga u 2016-oj osvojili sva natjecanja u kojima su
nastupili – hrvatsko prvenstvo, Hrvatski kup, regionalnu ligu,
Ligu prvaka, te spomenuti Superkup, dokazavši još jednom da u
ovom medijski slabo zastupljenom, ali itekako zahtjevnom sportu,
spadaju u samu svjetsku elitu, ma koliko ona skromna bila.
8. Mirko Cro Cop se vratio u ring
“Ne želim više trenirati i boriti se pod bolovima. Skupio sam
devet operacija i tijelo mi je postalo sklono ozljedama. Prije
ili kasnije dođe vrijeme kada čovjek mora i na zdravlje misliti”,
napisao je Mirko Filipović u javnom oproštajnom pismu od
borilačkih sportova u studenom prošle godine, čime se službeno
otisnuo u mirovinu. Kasnije su se povlačile priče kako se Cro Cop
oprostio jer je znao kako će mu netom obavljeni dopinški test
pokazati da je pozitivan na nedozvoljene supstance, što
bi bacilo mrlju na njegovu veličanstvenu karijeru. To se i
dogodilo, no nakon drugog testiranja, USADA (Američka
antidopinška agencija) je ipak potvrdila kako mu u krvi nije
pronađena nedozvoljena supstanca, a već u srpnju ove godine, kao
grom iz vedra neba je odjeknula vijest kako se Mirko vraća u
ring, ovaj put pod okrilje japanske promotivne organizacije
Rizin.
Krajem rujna odradio je povratničku borbu i u svom stilu polugom
u parteru završio borbu protiv korejca Hyun-Man Myunga već u
prvoj rundi. Novu borbu odradit će na Rizinovom novogodišnjem
spektaklu protiv veterana Muhammeda Lawala, poznatijeg pod
nadimkom King Mo. Amerikanac je inače, uskočio kao zamjena starom
Mirkovom rivalu Wanderleiju Silvi, koji je isprva prihvatio
izazov, a zatim neobjašnjivo otkazao borbu. Pokazao je Cro Cop
ovim potezom da je njegova ljubav prema borbama i adrenalinu jača
od starosti i raznoraznih priča o dopingu, a nama ne preostaje
ništa drugo nego da u novogodišnjoj večeri držimo palčeve za još
jednu pobjedu našeg neslomljivog borca!
7. Sandra Perković nastavila neviđenu dominaciju
Bila vam simpatična ili ne, Sandra Perković definitivno je jedna
od najuspješnijih hrvatskih sportašica u povijesti, a 2016.
godina samo je potvrdila tu tezu. Bila je to još jedna od
njezinih godina u nizu, u periodu kraćem od dva mjeseca osvojila
je tri najviša postolja. Nakon Barcelone, Helsinkija i Züricha,
Sandra je ove godine u Amsterdamu krajem srpnja osvojila četvrto
Europsko prvenstvo u nizu. Nakon toga je sredinom kolovoza na
Olimpijskim igrama u Riju lakoćom obranila zlato iz Londona, da
bi nekoliko dana kasnije nastavila s pobjedama u Dijamantnoj
ligi, osiguravši u Stockholmu, dva mitinga prije kraja
natjecanja, treći uzastopni naslov.
Sandra je hrvatska rekorderka u bacanju diska s najvećim hicem od
71,08 metara, u vitrini ima dva olimpijska zlata, četiri naslova
europske prvakinje, zlato s Mediteranskih igara, pet naslova
pobjednice Dijamantne lige, zlato i srebro sa Svjetskih
prvenstava te srebro i broncu s Kontinentalnih kupova – a tek joj
je 26 godina! Tomu treba pridodati i brojna međunarodna
priznanja, poput onog iz 2010., kada je nakon osvajanja prvog
Europskog prvenstva sa svega 19 godina proglašena europskom
atletskom zvijezdom u usponu. Hrvatska javnost zamjerila joj je
što je kao miljenica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na
parlamentarnim izborima 2015. godine ušla u sastav Hrvatskog
sabora te što prema mnogima, s obzirom na mladost i neiskustvo,
ima neumjerene i prečeste političke istupe, no takve su stvari
međunarodnoj sportskoj javnosti ionako nevidljive. Maknemo li to
na stranu, ostaje činjenica kako je Sandra jedna od
najdominantnihih aktivnih sportašica svijeta, kao i zasigurno
jedna od najvećih hrvatskih ambasadorica u inozemstvu.
6. Vatreni srušili europske prvake u Bordeauxu
Hrvatska je na Euru u Francuskoj igrala možda i najatraktivniji
nogomet od svih momčadi. Nije to subjektivna procjena, jer nakon
prve faze natjecanja UEFA-ini stručnjaci su proglasili Vatrene
najboljom momčadi, a Antu Čačića najboljim izbornikom. No
put kroz skupinu nije bio nimalo lagan. Nakon teško izborene
pobjede nad Turcima u prvom kolu zahvaljujući majstoriji Luke
Modrića, u drugoj smo utakmici ispustili sigurnu pobjedu protiv
Češke, iako smo do 70. minute vodili 2-0 – i tako kompromitirali
prolazak u nokaut fazu. U posljednjem kolu čekao nas je branitelj
naslova, a Čačić je protiv Furije, što zbog ozljeda, što zbog
umora, odlučio odmoriti pola ekipe, pa su tako na klupi ostali
Modrić, Mandžukić, Vida, a priliku su dobili još uvijek ‘zeleni’
Jedvaj, Vrsaljko, Rog i Pjaca.
Usprkos pesimističnim očekivanjima, odvažnost našeg
izbornika itekako se isplatila. Iako je Furija preko Morate
povela već u 7. minuti, Vatreni su hrabrim pristupom do
poluvremena izjednačili preko Kalinića, u drugom je dijelu sjajni
Subašić skinuo nepostojeći jedanaesterac Sergiju Ramosu, a
Perišić je u 87. minuti istrčao kontru te matirao De Geu za
pobjedu Hrvatske i osvajanje prvog mjesta u skupini. Čudan i
žestoko kritiziran ždrijeb u osmini finala nas je spojio s
izrazito neuvjerljiim Portugalom, no pokazalo se da iskustvo na
velikim natjecanjima igra itekako veliku ulogu. Portugal je zabio
u 119. minuti i otišao dalje – do samog kraja i do svog prvog
europskog naslova u povijesti, a mi se i danas pitamo hoće li nam
se ikad više pružiti takva šansa i hoćemo li za našeg vijeka
ponovno dočekati tako snažnu generaciju Vatrenih.
5. Modrić potvrdio da je svjetska klasa
Čak i najveći skeptici nakon 2016. više ne bi trebali
sumnjati – Luka Modrić je svjetska klasa, možda i
najbolji nogometaš kojeg je Hrvatska ikad imala. Nezahvalno bi
sad bilo povlačiti usporedbe s igračima iz brončane generacije
Vatrenih, no kad pogledamo u prošlost, teško je pronaći nekog
igrača koji je četiri godine u nizu bio glavni igrač kluba poput
madridskog Reala. Njegova karijera do dan danas bila je ogromni
skup mukotrpnog rada i beskonačnog dokazivanja, momčadskih
uspjeha, individualnih nagrada, a opet uz sve to i neobjašnjivo
mnogo osporavanja – ponajviše od strane domaće javnosti.
Prvo nije bio dobar za Hajduk zbog omalenog rasta, zatim je iz
Dinama poslan na posudbu u Mostar, gdje je kao junior proglašen
najboljim igračem lige (!), a zatim je posuđen Interu
iz Zaprešića, nakon čega je tri godine suvereno vodio Dinamo do
naslova prvaka. Uslijedila je epizoda u londonskom
Tottenhamu, kojeg je nakon dugo vremena uspio uvesti u Ligu
prvaka, a nakon toga je postao i ključni kotačić u najtrofejnijem
klubu na svijetu. Prošle je godine od strane FIFA-e uvršten u
najbolju 11-oricu Lige prvaka, dok je ove godine od strane
nogometaša-konkurenata proglašen najboljim veznjakom Primere,
ispred jednog Inieste, Kroosa, Busquetsa, da ne nabrajamo
dalje… Španjolski mediji i navijači Kraljeva godinama ga ističu
kao veznjaka izuzetne kvalitete koji diktira ritam svoje momčadi,
a Real mu je ove godine, usprkos 31 godini na leđima, produžio
ugovor na još četiri sezone. Uz Darija Šimića postao je drugi
hrvatski nogometaš koji ima dva naslova Lige prvaka, s tim
da je on nastupio u oba finala, i ne samo nastupio, već i odigrao
dva puta po 120 minuta (Real i Atletico u oba su odigrana finala
išli u produžetke). U izboru za Zlatnu loptu Luka je završio kao
17. igrač svijeta, a sa svih strana postavljalo se samo jedno
pitanje – kako je toliko igrača završilo ispred briljantnog
Modrića? Mrlja na karijeri mogla bi mu biti eventualna optužba za
utaju poreza, jer Modrićevo se ime našlo uz bok brojnim europskim
zvijezdama u još uvijek neraskrinkanoj aferi ‘Football Leaks’.
No, to su već pravne činjenice kojima se nećemo baviti. Ostaje
samo žal što Modrić, barem zasad – nije napravio veći uspjeh s
reprezentacijom. Svjetsko prvenstvo u Rusiji za dvije godine
mogla bi mu biti posljednja prilika, samo da ga poštede sada već
sve češće ozljede…
4. Hrvati u NBA-u oborili rekord
NBA Draft održan na ljeto 2016. godine označio je povijesnu
prekretnicu za hrvatsku košarku. Naime, dolazak trojice naših
novaka u ligu značio je da će ove sezone na terenima najjače
košarkaške lige svijeta nastupati čak sedmorica Hrvata!Ivicu
Zubca uzeli su Lakersi, a Dragana Bendera Phoenix. Uz već
ustaljene Bojana Bogdanovića (Brooklyn), i Marija Hezonju
(Orlando), Magic je potvrdio ugovor iDamjanu Rudežu, dok je
Philadelphija nakon dvije godine u Turskoj konačno dočekala
Darija Šarića. Mnogi će nevoljko šestorici Hrvata pridodati i
Justina Hamiltona, kojem je majka iz Zagreba gdje je i kratko
pohađao školu, te koji se priključio Bogdanovićevom Brooklynu. No
kako god uzeli, bilo njih šest ili sedam, Hrvatska je oborila
rekord što se tiče igrača u NBA ligi. Rekord star punih 12
godina, jer dosad smo najviše igrača u ligi – njih petoricu,
imali u sezoni 2004/05. Tada su nas zastupali Toni Kukoč, Gordan
Giriček, Zoran Planinić, Mario Kasun i Bruno Šundov. Uzmemo li
potencijal tih mladića u obzir, kao i donekle dobar smjer kojim
je krenula košarkaška reprezentacija, nadamo se da ova itekako
pažnje vrijedna činjenica označava i nešto svijetliju budućnost
nacionalne vrste. Još samo da se i stvari u Savezu poslože kako
treba…
3. Dugogodišnji kapetan Vatrenih se oprostio od
reprezentacije
Posebno mjesto u našoj rubrici definitivno zaslužuje bivši
kapetan Vatrenih Darijo Srna. Legenda ukrajinskog Šahtara
najavila je reprezentativni oproštaj nakon Europskog prvenstva i
nitko nije sumnjao da će Srna nositi ekipu na francusikm terenima
– a tako je i bilo. Srna je nakon prvog kola i pobjede nad
Turskom saznao kako mu je preminuo otac Uzeir.
No, kapetana to nije pokolebalo – naprotiv, odletio je u Hrvatsku
na očev sprovod, a zatim se ekspresno vratio u Francusku i na
visokoj razini predvodio svoju generaciju na još tri utakmice.
Ostaje žal što Srna sa Hrvatskom na svom posljednjem velikom
natjecanju nije dogurao nešto dalje – što je igrom i pristupom
definitivno zaslužio.
2. Hrvatska u Riju potvrdila da je oaza sportskih
talenata
Hrvatski sportaši na Olimpijskim igrama u Riju oborili su rekord
od šest osvojenih medalja iz Londona i iz Brazila se vratili sa
čak 10 odličja! Zlatne medalje uzeli su Sandra Perković, Šime
Fantela i Igor Marenić, Martin i Valent Sinković, Josip Glasnović
i Sara Kolak. Srebrom su se okitili vaterpolisti, Tonči
Stipanović i Damir Martin, dok su broncu kući donijeli Filip
Hrgović i Blanka Vlašić.
I dok svi zaslužuju bezuvjetne pohvale, jedan zlatni dvojac ipak
vrijedi posebno istaknuti. Stijelac Josip Glasnović u Rio je
otišao bez imalo medijske pažnje, iako je mjesec dana ranije s
reprezentacijom osvojio europski naslov. “Došao sam ovdje s nadom
da ću osvojiti broncu, a vraćam se sa zlatom. Još uvijek sam u
šoku, ovo je naplata za sav trud koji ulažemo”, izjavio je dotad
anonimni Glasnović.
Ništa manje anonimna nije bila niti druga apsolutna senzacija,
kopljašica Sara Kolak. Samozatajna 21-godišnjakinja iz Ludbrega
do Rija je držala osobni rekord od 63,50 metara, a zatim je hicem
u četvrtoj seriji u Riju dobacila čak 66,18 metara i osvojila
zlato, a nacija se u čudu pitala ‘Tko je Sara Kolak?’. Koliko ju
je motivirao nastup na Olimpijskim igrama, dovoljno govori
činjenica da joj je osobni rekord u koplju do početka protekle
sezone bio 57,79 metara, što znači da je u manje od godinu dana
popravila svoj hitac za gotovo 10 metara! Iza nje je ostala i
Čehinja Barbora Špitakova, koja je kao favoritkinja lovila treće
uzastopno olimpijsko zlato. “Još uvijek ne vjerujem! Borila sam
se, htjela sam pokazati da me finale nije zasitilo i da se mogu
boriti s najboljim atletičarima svijeta. Mislim da sam ovo
zaslužila”, rekla je nakon povijesnog uspjeha Sara, a tko
smo mi da joj proturječimo? Nema sumnje, Hrvatska je u
Riju usprkos malom broju stanovnika,
lošoj infrastrukturi i neredu u velikom broju sportskih
saveza, potvrdila da je rijetko viđena oaza sportskih talenata.
1. Nestvarna pobjeda nad Poljacima u Tauron
Areni
Prvo mjesto definitivno zaslužuje senzacionalna pobjeda hrvatskih
rukometaša protiv domaćina Poljske na Europskom prvenstvu
održanom u siječnju. Bilo je to posljednje kolo drugog kruga, a
našim rukometašima uoči susreta baš ništa nije išlo u prilog. U
prvoj skupini izgubili su od Norvežana i u drugi
krug prenijeli tek dva boda. Nakon što su upisali i poraz od
Francuske, polufinale je bilo izgubljeno – ili se barem tako
činilo. No, onda su se u istom danu dogodila dva čuda. Prvo je
Norveška uspjela savladati Francusku, ostavivši je na 6 bodova,
tek dva više od Hrvatske, što je značilo da Hrvatska ima šanse za
drugi krug, no samo i jedino ukoliko svlada Poljsku u prepunoj i
bučnoj Tauron Areni i to s ne manje od – 11 razlike!
Hrvatska je sjajno ušla u utakmicu, na poluvrijeme smo otišli s
+5, iako smo žalili za nekim propuštenim prilikama, no zatim je
uslijedila priča iz bajke. Hrvatska je u prvih 10 minuta drugog
poluvremena napravila seriju 8-0 i povela s nevjerojatnih 23-10!
Obrana je igrala čvrsto i kompaktno, Stevanović je branio sve što
bi prošlo kroz nju, a ubojite kontre bez pogreške su realizirala
naša krila Štrlek i Horvat.
Iznad svih očekivanja, Hrvatska je na kraju slavila 37-23
i prošla u polufinale, izbornik Babić se zahvalio Gospi, a
nacija je sanjala toliko željeni europski naslov. Da bismo
dočarali nesvakidašnjost ove ogromne pobjede, kao ekvivalent ćemo
uzeti polufinale nogometnog SP-a u Brazilu, kada je Njemačka
ponizila Selecao na njihovom terenu sa 7-1, što je bilo poniženje
kakvo Brazilci ne pamte! Nažalost, Kauboji su opet pokleknuli u
tom prokletom polufinalu – Španjolska je slavila s 33-29, a je li
razlog bio preveliki umor, izostanak Gospine podrške ili pak to
toliko prizivano, ali nikad precizno dokučeno ’emotivno
pražnjenje’ – prosudite sami. Europski naslov ostaje nedostižan
san, kojeg je kući, usput rečeno, senzacionalno odnijela mlada
ekipa Njemačke, iako su im primjerice, na turniru nedostajala tri
od četiri standardna krila. Više sreće u Hrvatskoj 2018.,
Kauboji!