"Promet u gradu postaje sve veći problem", upozorava
“U blagdanskom smo raspoloženju. Pomalo se spremamo za Božić, kupujemo poklone i skrivamo ih do Badnjaka kada se kiti bor jer želimo iznenaditi”, kaže 65-godišnji Dragutin Belavić, karlovački županijski vijećnik i čelnik županijske organizacije Hrvatske socijalno-liberalne stranke, uoči razgovora u kojemu zumiramo bitna politička pitanja Karlovačke županije i Karlovca.
Politika je i dalje aktivna, pa se dok razgovaramo održava sjednica Gradskog vijeća Karlovca, a nedavno je održana i sjednica Županijske skupštine Karlovačke županije. U srijedu je Kaportal objavio da je donedavna saborska zastupnica Hrvatske demokratske zajednice pravnica Marija Jelkovac odabrana za ravnateljicu novoosnovane ustanove Dom zdravlja Karlovačke županije. Kako gledate na taj izbor?
– Zadovoljila je tražene kriterije. Ne znam je li bilo više kandidata za tu funkciju, no po stručnosti vjerujem da će je moći obnašati.
Taj izbor je u javnosti dosta negativno komentiran. Gubi li se opet povjerenje u institucije?
– Odabir kadrova je vrlo važan. Moramo voditi brigu o tome da biramo kvalificirane i najstručnije. Dajem pritom prednost mladima. Vidimo da dobar kadar na pravom mjestu može napraviti uistinu puno toga. Isto tako, intelektualno i organizacijski nespreman kadar može uraditi veliku štetu te u tom slučaju svi radimo korak unazad. Nisam za izbore onih sa stranačkim iskaznicama, posebice vladajućih stranaka, nego za to da svi imamo jednake prilike. Vjerujem da je gospođa Jelkovac imala najbolje kvalifikacije. Imali smo prilike vidjeti njezine organizacijske sposobnosti jer je radila u karlovačkoj gradskoj upravi, bila saborska zastupnica i vjerujem da ima znanja i da će biti od koristi.
Kako razuvjeriti nevjerne Tome, uvjerljivo objasniti da je ovaj izbor odrađen po najvišim etičkim i moralnim standardima?
– Kada bi se pročitala dokumentacija važna za odabir. Važan je životni rejting, od osnovne i srednje škole, fakulteta, rada u zajednici, na poslu, u obitelji, s prijateljima… Svi stvaramo bodove. Vjerujem da i te kandidate možemo bodovati po tim kriterijima. Naravno, najvažnija je stručnost koja se traži za radno mjesto. Kada bismo sve te kriterije odvagnuli, vjerujem da bismo izabrali najbolje.
Koja je uloga korupcije i nepotizma u društvu? Imaju li stabilizacijsku, osim što ih shvaćamo negativno?
– Korupcija je uvijek negativna. Kroz nju društvo trpi dvostruku štetu – izvlači se mnogo veća suma novca od plana kojeg treba ostvariti, a nekvalificirani koji dobro znaju da svojim moćima i znanjima ne mogu doći do pozicija koriste podzemne puteve do lagodnog života. To je negativna pojava.
Koja je motivacija neke političke stranke za takva kadroviranja?
– Očito da zatvori krug, da ne dozvoli drugima dolazak na pozicije radi realizacije i stvaranja dobra koje bi tog čovjeka istaknulo kao sposobnog, mada nije član stranke. Loše je da stranka na vlasti zatvara krug i ne dozvoljava pripadnicima drugih političkih opcija i onima koji nisu članovi političkih stranaka da dođu na prava radna mjesta, pa i za našu korist.
Bi li osnivanje krovnog Doma zdravlja Karlovačke županije moglo dovesti do centralizacije zdravstvene usluge?
– Uvijek sam protiv centralizacije. I po županijskom proračunu vidimo da ona stvara nestabilnost u društvu jer nikad ne znamo koja financijska sredstva i kada možemo očekivati.
Vijećnik Socijaldemokratske partije Hrvatske Srećko Curman je bio upozorio da se iz Vojnića u Karlovac prebacuje ginekološka oprema. Bi li to mogla postati praksa?
– Mora biti obrnuto. Moramo mjestima iz kojih se odlazi omogućiti sve što imaju veliki gradovi. Naše općine su površinom velike, a slabo naseljene. Ako ćemo centralizirati sustav, ti krajevi će ostati pusti.
Već su dugo pusti.
– Jesu.
Je li moguće revitalizirati pogranična područja?
– Vjerujem da jest. Te sredine trebaju imati dobru prometnicu, opskrbu električnom energijom, vodoopskrbu, dobar internet, zdravstvenu zaštitu, školu, vrtić… To su preduvjeti za naseljavanje tih krajeva. Istaknuo bih nužnost dobre cestovne povezanosti. Bosiljevo je jedna od najvećih općina u našoj županiji i vrlo je rijetko naseljena. Ako tamo padne snijeg, prometnica se ne očisti, a netko tko mora do bolnice će se zapitati zašto živi negdje gdje mu život nije siguran. U razvijene dijelove zemlje odlazi još više novca, a u slabo naseljene vrlo malo. Posebice pritom mislim na sve gore prometnice. Nikako da podignemo standard i lagano tonemo. Sve je okrenuto naopačke u cijelom sustavu vrijednosti kod nas.
Je li Županijska uprava za ceste Karlovačke županije odgovorna za to da su prometnice sve gore?
– Više je razina odgovornosti. Izvorna financijska sredstva koja dolaze od prihoda od registracije osobnih vozila su sve manja. Novcem iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti smo ostvarili prošle godine ono što bismo u normalnim uvjetima ostvarili za 34 godine. Taj podatak je katastrofalan. Kada se to kaže, uvidi se koliko je težak problem. Moje sljedeće pitanje će biti za potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra mora prometa i infrastrukture Olega Butkovića jer vidim da taj problem treba rješavati na razini ministarstva. ŽUC je tu nemoćan, a zbog stranačke vertikale je možda i izostala jača reakcija. Vjerujem i da će i ostale županijske uprave za ceste u Hrvatskoj reagirati radi promjene modela financiranja, da se namiri tamo gdje ne nedostaje novca.
Zagovarali ste cestu Glina – Topusko – Maljevac – Slunj – Ogulin. Zašto je bitna?
– Ta brza cesta je ucrtana u županijski prostorni plan radi rasterećenja prometa s istoka Hrvatske koji uvijek prolazi preko Zagreba. Kod Ogulina se ta cesta može povezati s autocestom A3. Dakle, ta horizontala može pomoći rasterećenju zagrebačke obilaznice, ali je to šansa i za našu županiju jer se s prolaskom te prometnice može očekivati nicanje gospodarskih zona, radionica, ugostiteljskih i turističkih objekata. S tom prometnicom taj pusti kraj može očekivati zamah, početak nekog novog života. Zato je vrlo važno i vjerujem da će na sljedećim izborima županijski HDZ ponuditi taj program kao bitan.
Spomenuli smo Ogulin, a dok razgovaramo gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović ima tiskovnu konferenciju na temu šumskog etata kojega treba platiti radi proširenja poslovne zone. Kritičan je prema Hrvatskim šumama, ali i Županiji karlovačkoj. Jeste li upoznati s tim problemom?
– Pratim to iz tiska. Nije do kraja razumljiv odnos velikih državnih poduzeća i lokalne razine. Jedni drugima utjeruju nešto kao da se radi o dvije suprotstavljene strane. Za razvoj te zone bih jednostavno zemljište darovao Gradu Ogulinu. Drago mi je da se Ogulin razvija i da zona raste. U Karlovcu također morate kupiti površinu od države, ako je ona vlasnik, za širenje, kao da smo na suprotnim stranama.
Koliko sam shvatio ogulinsku vlast, nije problem platiti, nego u tome da im se prenaplaćuje, da se želi naplatiti ista cijena za to zemljište kao i nakon krčenja. Zašto dolazi do takvih situacija?
– Možda zato što je država centralizirana. Nije mi jasno. Volio bih da je drugačije.
Zagovornik ste trećeg traka autoceste Rijeka – Zagreb. Što konkretno zagovarate?
– Ne toliko treći trak. On će koristiti svima, cijeloj Hrvatskoj jer će promet biti sigurniji i protočniji. Nama tu je važno da se konačno izmjesti čvor “Karlovac”. Ovaj položaj čvora koči razvoj poslovne zone gdje je PPK i gdje su velike površine. Izmještanje tog čvora i bez treće trake bi značio velik gospodarski iskorak jer bi se lakše ulazilo u tu zonu. Zagovaranjem treće trake najviše zagovaram čvor “Karlovac – sjever”. To je dugačka kobasica – radit će se čvor “Stupnik”, čvor “Ašperger” i novi čvor “Karlovac”. Za to sam da se lokacijska dozvola ishodi po etapama, da čvor “Karlovac” bude etapa za sebe i da možemo započeti izgradnju prije izgradnje treće trake autoceste kako bismo poslovnu zonu proširili. Trećom trakom sam htio aktivirati i čvor “Draganić”. Dobio sam situaciju u kojoj je ulagač pokušao smjestiti čvor “Draganić”, no vidim da se od toga odustalo i više se ne spominje treća traka do Bosiljeva, nego samo do Karlovca jer zaista dugački vijadukt, tunel “Marko” i most “Dobra” predstavljaju problem. Ako bi se radila i dalje treća traka, morao bi se uzeti u obzir i vrlo važan čvor “Jelsa” koji bi omogućio da teška vozila ne idu kroz Marmontovu aleju. Gdje god autocesta u denivelaciji prelazi državnu cestu moguće je stvoriti čvor, pa zašto ne i za Dugu Resu? Čini mi se i da je čvor “Novigrad” zaboravljen, odnosno onaj krak prema Dugoj Resi i uvijek se bojim da je Karlovac uvijek oštećen u tim realizacijama. Ako smo u prostornom planu imali ranije čvor “Stative”, a sada “Jelsa” te ako Hrvatske autoceste znaju za to, to je već trebalo biti izgrađeno, kao i dovršetak čvora “Novigrad” s izlazom prema Dugoj Resi. Vjerujem da ćemo uspjeti ishoditi novi čvor za Karlovac.
Ustvrdili ste da je napravljena velika pogreška odabirom sjeverne trase autoceste.
– Jest, apsolutno.
Što bi se dogodilo, da se napravila južna trasa?
– Imali bismo u tom slučaju mogućnost lakše realizacije treće trake do Bosiljeva. To je i sada moguće. Ako nemamo mogućnosti proći kroz Drežnik s trećom trakom, hajdemo uraditi ono što smo trebali uraditi tih ratnih godina. Županija karlovačka i Grad Karlovac su se tada odredili za južnu trasu, no odlučeno je u Zagrebu. Šansa postoji da se napravi istočna obilaznica, što bi bio pravac prema Slunju, a ova traka neka ostane pravac prema Rijeci. Zaista bi se obišli tada Karlovac i Duga Resa i u Bosiljevu bi se povezale te dvije obilaznice ili autoceste. Postoji rješenje. Koridor istočne obilaznice bio bi važan i za prugu koju smo zagovarali, ali, eto, uvijek ostanemo kratkih rukava. To je cijena toga što smo tranzitna županija.
Nedavno je vlak u Karlovcu ispao iz tračnica, pa se opet postavilo pitanje izgradnje obilaznice, no od toga očigledno ništa. Može li se i dalje insistirati na tom rješenju?
– Trebat će još puno vremena da se shvati da je i u ovom slučaju učinjena greška, kao i kod izbora trase autoceste. Ostaje nam drugi kolosijek kroz grad. Nadam se da će pomoći povezivanju sa Zagrebom, pa da oni koji rade u Zagrebu pronađu svoje mjesto u Karlovcu. To bi poboljšalo našu demografiju. Karlovac je idealan za stanovanje i pomalo će ljudi tražiti mir kojega ovdje uživamo.
Upozoravali ste i da je Gaza prometno najviše izolirani dio grada.
– Apsolutno.
Imate li na vidiku rješenje za tu četvrt?
– Na Gazi imamo komunalnu zonu. Da bi joj se pristupilo, mora se proći kamionima kroz Korzo ili Baniju. Valja omogućiti pristup s područja Selca, ali i da se konačno aktivira i obilaznica koja bi trebala ići uz Šumarsku i drvodjeljsku školu Karlovac i tvrtku Zelenilo do Draškovićeve, što i jest u planu. Ta bi obilaznica omogućila rasterećenje Korza. Komunikaciju između Gaze i Gornjeg Mekušja treba olakšati s dva mosta i obilaznicom. Tada bi promet bio sasvim drugačiji. Prošlo je više od deset godina otkako smo to zaključili u publikaciji “Aktiviraj Karlovac”. Najveći nam je neprijatelj u Karlovcu vrijeme – uvijek kasnimo. Sustav obrane od poplava smo trebali izgraditi prije dvadesetak godina. Nedostaju nam mostovi. Promet u gradu postaje sve veći problem.
Upozoravali ste i na problem prometa u mirovanju i založili se za etažirana parkirališta. Možete li to objasniti?
– U gradovima se na trgovima i blizu njih stvaraju podzemne garaže. Ne moraju one biti višeetažne. Kod nas je dovoljna jedna etaža pod zemljom koja bi bila lako pristupačna i jeftinija u odnosu na višeetažne. Bio sam zagovornik i podzemne garaže na Trgu bana Josipa Jelačića, no čini se da se od toga odustaje. Kod škole u Grabriku je veliko parkiralište, a kada bi se dodala jedna etaža pod zemljom ili čak iznad zemlje, udvostručili bismo broj parkirališnih mjesta. Trošimo previše prostora, a rekonstrukcijom velikih parkirališta bismo mogli dobiti dodatna parkirališna mjesta, što se može obogatiti zelenim površinama. U Karlovcu je sada problem parkirati.
Bi li pješačke i biciklističke staze bile dio rješenja za prometne probleme?
– Bi. Biciklističke staze bi pomogle da brže dođemo do svojih radnih mjesta. Valja raditi na proširenju tih staza i na izgradnji nadstrešnica za bicikle.
Uoči intervjua ste mi natuknuli da mi predbacujete jedan tekst. O čemu se radi?
– Bio sam predsjednik Nadzornog odbora tvrtke Mladost i kada smo birali direktora, odnosno izabrali jednog kandidata rekao sam da je obiteljski čovjek s obzirom na to da je pisalo da ima troje djece i da im posvećuje puno vremena. Rekao sam to za gospodina Tihomira Jarnjevića, a onda je ispalo kao da drugi kandidat Nikola Badovinac nije obiteljski čovjek, pa se našao uvrijeđenim. Naravno, svi imamo obitelj, roditelje, bake, djedove, braće i sestre. Sviđalo mi se što se posvećujemo djeci. Ispričao sam se gospodinu Badovincu, a Vi ste napisali dosta loše o meni, da nisam dobar čovjek.
Siguran sam da to nikad nisam napisao.
– Iz tog teksta se to može zaključiti.
Ne znam tekst napamet, ali sam prilično siguran da sam kritizirao uzimanje u obzir nečijih privatnih okolnosti kao kriterij za odabir direktora.
– Stručnost je bila na obje strane, malo više na strani gospodina Jarnjevića. No, to je bio moj dojam i možda je bilo to nespretno. Ispričavam se, ako sam nekoga uvrijedio. Imao sam čistu namjeru. Bilo mi je krivo jer smo se susretali na tiskovnim konferencijama, radite i želite dobro. Novinarstvo ima svoj cilj i u njegovom ostvarenju Vas podržavam.
Žao mi je što ste stekli taj dojam. Moja je namjera bila kritizirati način odabira direktora uzimanjem u obzir koliko tko ima djece i kakav mu je bračni status. Jesmo li razriješili nesporazum?
– Jesmo. Uvijek mi je drago da se pozdravimo kad se sretnemo, a tako će biti i dalje.
