"Svi neprijatelji Amerike bi potpisali ovo što radi", kaže
Kolumnist dnevnog lista 24 sata i tjednika Express Tomislav Klauški je u svom nedavnom ogledu spomenuo “navodni atentat” na američkog predsjednika Donalda Trumpa, pa smo zumiranje političke situacije u Sjedinjenim Američkim Državama i svijetu otkako su na vlast došli republikanci upravo započeli s molbom da nam objasni taj stav.
Zar nije bilo atentata?
– Bilo je atentata, ali ne na Trumpa.
Nego na koga?
– Na one dvije osobe iza njega u publici koje su smrtno stradale. To zvuči kao teorija zavjere, ali je sumnjivo sve što se tamo dogodilo, kako su se ponašali Trump i tajne službe, to da nije istražena pozadina atentatora. Trump mrzi sve i svađa se sa svima, ali nikad ne spominje osobu koja ga je navodno pokušala ubiti. Nosio je gazu na uhu koje nije nakon tjedan ili dva pokazivalo oštećenja – uška ne može zarasti nakon što se ozlijedi. Možemo vjerovati da je bila riječ o atentatu, a i ne moramo. Gajim zdravu skepsu jer je Trump pokazao da je spreman na sve ne bi li dobio izbore.
Ovo uistinu zvuči kao teorija urote.
– U redu. Trump je objavio dokumente o atentatu na američkog predsjednika Johna F. Kennedyja. Dakle, trebao bi otpetljati taj atentat koji se pripisuje jednoj osobi, a cijelo vrijeme govorimo da je postojao i drugi atentator. Trump barata teorijama urote i izrastao je iz te kulture u kojoj se propitkuje jesmo li uopće sletjeli na Mjesec, je li Zemlja okrugla, propitkuju se cjepiva i slično. Teorije zavjere mu omogućavaju da relativizira istine koje mu ne odgovaraju te da plasira svoje istine, odnosno poluistine. Demokrate nakon ovih izbora nisu htjeli kontrolirati broj glasanja da im se ne bi pripisalo da se ponašaju poput Trumpa, da zagovaraju teoriju urote o tome da su Rusi ukrali izbore. Trump je korak ispred svih. Sada sam teoretičar urote jer sumnjam u njega koji je izrastao upravo na teorijama zavjere, na tome da su svi protiv njega, na pričama o dubokoj državi i tako dalje.
Vladaju li sada teoretičari urota i provode li oni sada urote?
– Naslanjaju se na kulturu koja je dovela do gubitka povjerenja u medije i političare, u institucije, u utemeljenu istinu, odnosno u politički srednji tok. Među onima koji su napali Kongres 6. siječnja 2021. godine bili su negatori holokausta. Ta kultura sve baca u vodu i otvara prostor za ubacivanje istina kojima se motiviraju sljedbenici. Društvene mreže i internet uopće su pogodno tlo za to jer svatko tamo ima glas i u tu baruštinu društvenih mreža je dovoljno ubaciti dva ili tri kamenčića da se uzburka i da se ljudi prime na to. Poduzetnik i voditelj američkog ureda za vladinu učinkovitost Elon Musk je ovih dana, primjerice, iznio dezinformaciju da će Europska unija uzeti sve naše ušteđevine radi naoružavanja. Onima koji žele u to vjerovati se takva dezinformacija zalijepi i oni nastavljaju živjeti s time na umu. Za teroristički napad na New York 11. rujna 2001. godine se tvrdilo da su ga uradile američke tajne službe. Poanta teorija zavjere i lažnih vijesti je u relativizaciji stvarnosti, da se ljudima oduzme vrijednosno sidro, da ih se dovede do toga da više ne znaju kome i što vjerovati, odnosno da vjeruju velikom vođi, svojim najboljim prijateljima ili jednostavno u ono što žele.
Kako se uspješno boriti protiv toga?
– Djeluje da se taj proces ne može zaustaviti, a kamoli vratiti. U Jugoslaviji smo za jednopartijskog sustava primali informacije iz jednog izvora koje je odobravala partija. U našoj je kulturi to da ne vjerujemo državnoj televiziji, pa će i danas svatko tko nije birač Hrvatske demokratske zajednice biti skeptičan prema onome što plasira Hrvatska televizija. Raste povjerenje u tradicionalne medije i oslanjanje na razne mrežne stranice te društvene mreže, a taj je trend uvukao ljude u informacijske balone i stilove života. Nije za očekivati da će oni odjednom odlučiti više ne pratiti objave na Twitteru, pa upaliti dnevnik televizije RTL, primjerice. Cijela generacija je utoliko izgubljena i to je vrlo opasno jer je to plodno tlo za manipulaciju, kao što su to i mediji – Fox news nije televizijski informativni kanal, nego propaganda mašina republikanaca. Mediji su dijelom sami krivi za pad povjerenja, a pritom mislim prvenstveno na njihove vlasnike. To se perje rasulo i novinarima ga je teško skupiti. Kad ljudi osvijeste manipulacije, shvatit će možda da im treba sidro, informacija kojoj će vjerovati.
Kako suzbiti populizam?
– Kod nas se medijsko pozicioniranje glede rata u Ukrajini proglašavalo radom za HDZ ili Socijaldemokratsku partiju Hrvatske. Kada novinari zauzmu stranu, upozore na neke vrijednosti ili na neku aferu, može ih se optužiti da rade za nekoga. Uvijek me pitaju tko me plaća i za koga radim. Tržište je složeno tako da se proda što više primjeraka novina, da se što više gleda, odnosno klika jer mediji od toga žive. Mediji se moraju vratiti provjerenoj informaciji i učiniti napor da sudjeluju na društvenim mrežama – može se upasti u algoritam, pa da korisnik pronađe kredibilno mišljenje ili kredibilnu informaciju. Novinari se moraju prilagoditi okolnostima – ako su u ludnici, neka barem jedan bude normalan i viče da je car gol, mada znamo kako je završio lik kojega je u filmu “Let iznad kukavičjeg gnijezda” portretirao Jack Nicholson. Novinari se moraju boriti za informaciju, za istinu, za normalan pristup građanima. Neki će to razumjeti, a neki neće. U tom se pogledu Europa drži bolje od Amerike.
Demokrate u Americi su u dvojbi trebaju li se prilagoditi biračima ili nastaviti sa zagovaranjem svojih vrijednosti s kojima su poraženi.
– Amerika je posebna zbog svojeg društvenog i ekonomskog stanja. Dobar dio stanovništva je zapušten, neobrazovan, siromašan, bez zdravstvenog osiguranja, spava se na ulici, mnogi dijelovi te zemlje izgledaju kao dio Trećeg svijeta. Tamo nemate posla s informiranim i obrazovanim građanima, a Trump je pronašao način kako komunicirati s dijelom tog društva. Politički sustav je podijeljen na dvije velike stranke. Tvrdilo se u Sjedinjenim Državama i u Velikoj Britaniji da je to osigurač protiv onoga do čega je razmjerni sustav doveo u Vajmarskoj Republici kada je u glavni politički tok došao Adolf Hitler s ostalim marginalcima iz svoje stranke. Međutim, jedna stranka je postala Trumpov kult i otišla u krajnost. U Hrvatskoj i dalje postoji dovoljna količina stranaka i glasova u centru koji gravitacijski suzbijaju utjecaje ekstrema, no kako se boriti protiv toga, ako pola države ode u krajnost? Smatram da je tamo više ljudi protiv Trumpa, nego za njega, ali cijela ta eksplozivna smjesa američkog društva i sustava je dovela do toga da je teško normalno komunicirati s tim biračkim tijelom. Amerikanci su navikli glasati iz džepa. Amerika u zadnjih 20 godina nije bila u ovako dobroj gospodarskoj situaciji, a glasali su za Trumpa koji ruši burzovne indekse i radi kaos. Amerikancima više nije bitno glasati iz džepa, nego iz želuca u tom smislu da nekoga mrze, da ih je strah nekoga, da ne žele migrante, transrodne, crnci će ih pojesti, netko će uzeti ono malo što su jedva stekli… S tim iracionalnim stavom koji se razvio i po kojemu je važno koga mrziš i da se boriš emocijama je teško nositi se tradicionalnim strankama i političarima.
Bi li demokrate mogle profitirati od Trumpove vlasti za koju se procjenjuje da bi bila katastrofalna?
– To me podsjeća na blažu hrvatsku verziju po kojoj SDP dolazi na vlast svaki put u okolnostima razrušene ekonomije i države, pa se moraju donositi nepopularne odluke, mora se zamjeriti biračima i na koncu zbog toga izgubiti izbore. Barack Obama je došao na vlast nakon dva mandata Georgea W. Busha, a Joe Biden nakon jednog Trumpovog, a Trump je iza sebe ostavio više od milijun mrtvih od koronavirusa. U toj situaciji se ne počinje od nule, nego od minus deset. Njihova je početna pozicija stoga vrlo teška. Početna pozicija Trumpa i republikanskih predsjednika koji nasljeđuju demokrate uopće je odlična – ekonomija je konsolidirana i puno je lakše provoditi politike te kupovati vrijeme. Amerika će biti ogorčena i da se sada provedu izbori uvjeren sam da bi Trump uvjerljivo izgubio, osim ako Musk ne bi napravio nešto “sa svojim računalima”. Sljedeće godine se održavaju izbori za predstavničku vlast i Demokratska stranka bi mogla promijeniti odnose u Kongresu, što je važno jer većina može opozvati Trumpa. Pitanje je što će se u međuvremenu dogoditi. U ovo kratko vrijeme koliko je u Bijeloj kući Trump je uradio toliko toga da je teško projicirati, što će biti za dvije godine – možda uopće neće biti izbora, kako je krenulo. Nakon što je Trump proglasio pobjedu zavladala je potpuna tišina, kao da se znalo da zlo dolazi, dakle šok i strah – čak niti njegovi birači nisu izašli na ulicu slaviti ili pucati iz svojih automatskih oružja. Amerika je u totalnom šoku – ne žele vjerovati da im se događa to što se događa. Vjeruju da žive u savršenoj demokraciji i da će se ona sama od sebe spasiti. Teško je predviđati što će biti.
Je li taj njihov sustav provjera i ravnoteža dobar osigurač?
– Problem im je izborni sustav jer nije demokratski s obzirom na to da daje manjem broju birača jednaku snagu u odnosu na veći – nije pobjednik izbora onaj tko dobije najviše glasova, nego najviše izbornika. Sustav provjera i ravnoteža se sada najviše testira. On podrazumijeva podjelu vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast i da se međusobno kontroliraju. Ujedno, savezne države i federalna vlast imaju svaka svoje ovlasti. Postojala je zabluda da postoji mehanizam koji naprosto funkcionira i da se sve popravlja samo od sebe.
Oni na to i računaju.
– Da, ali se sada dogodilo da republikanci imaju većinu u oba doma Kongresa, na Vrhovnom sudu i predsjednika u Bijeloj kući. To se zadnji puta dogodilo 1928. godine. Što se dogodilo 1929.?
Velika depresija.
– Kolaps burze i najveća gospodarska kriza. Republikanci imaju mogućnost raditi što hoće i mehanizam provjera i ravnoteža pod sobom. Što se tiče drugih kontrola, sud u New Yorku je proglasio Trumpa krivim, ali mu nije izrekao zatvorsku kaznu jer je ovaj pobijedio na izborima. Dakle, već unaprijed popuštaju prema toj sili. Dobar dio Amerike je već pasivan jer ne znaju kako se boriti za svoju demokraciju. Naša je svježa i i dalje se možemo brinuti za naš Ustav kao za zadnjih parlamentarnih izbora i možemo se boriti za demokraciju kao što se bore Rumunji i Poljaci. Amerikanci i Englezi uzimaju demokraciju kao nešto što je bogomdano, a mi smo se morali boriti za nju. Amerikanci se moraju naučiti boriti za svoju demokraciju. Demokratska stranka nema lidera koja se može nositi s Trumpom. On je savršen za svoje biračko tijelo – selebriti koji je od sebe stvorio kult i može raditi što poželi. Demokrate imaju zahtjevnije biračko tijelo i nemaju lidera kao što je možda bio Obama, nekog karizmatičnog. Sada trebaju nekog jakog kojega će slijediti. Veliko je pitanje tko bi od njih to mogao biti.
Slažete li se s tezom da je namjera ove američke vlasti poništiti sve što je ostvario kao predsjednik Franklin Delano Roosevelt i vratiti Ameriku na predruzveltovsko doba bez bilo kakvih natruha države blagostanja?
– Da. Trump je izjavio da vraća Ameriku na kraj 19. stoljeća, da je zlatno doba trajalo do 1908. Riječ je o razdoblju prvobitne akumulacije kapitala, kada se gomilala ogromna količina bogatstva, kad nije bilo radničkih prava niti socijalne zaštite, a da ne govorimo o pravima žena i manjina. Dakle, radi se na poništavanju svega onoga što je Ameriku činilo uzorom za sve zemlje koje su htjele usvojiti liberalnu demokraciju. Trump želi poništiti sve što je Amerika napravila na socijalnom planu, na području politika raznolikosti, jednakosti i uključivosti. Žene su već u prvom Trumpovom mandatu izgubile pravo na pobačaj. Sva stečena prava žena, manjina i useljenika namjerava poništiti, kao i bilo kakvu političku korektnost, a ona je bila jedan od okidača koji su ga stvorili – Trump je počeo govoriti ono što se nije smjelo i dobar dio je odahnuo jer su se osjećali sputanima, a naročito su bijeli muškarci osjećali da gube moć i poziciju.
Je li se pretjeralo s tom političkom korektnošću ili vouknesom?
– Jest, to je otišlo predaleko, ali to je Amerika – ona uvijek ide predaleko. No, politička korektnost je uradila pomake koji su usvojeni u svijetu i pružila je mogućnost da se ljudi osjećaju ugodnije. Do 1960-ih je Amerika imala segregaciju i linčovanje crnaca. Pokret Black Lives Matter je bio okidač za Trumpovu pobjedu, a to je pokret crnaca koji su se bunili jer ih bijeli policajci ubijaju. Ti prosvjedi crnaca su probudili bijes kod republikanaca i Trump im je postao zaštitnik od crnaca i žena koji podižu glave.
Grad Washington je na zahtjev savezne vlasti uklonio obilježje tog pokreta. Kako objasniti takvu okrutnost, sklonost diskriminaciji? Što bi netko imao protiv borbe za ravnopravnost?
– To je duga priča koja seže u početak američke povijesti. Amerika je zasnovana na pohlepi i sebičnosti. Ona nema solidarnosti. Potraga za zemljom i opsjednutost stvaranja velikog imutka su stvorili to da su svi koji su dolazili u Ameriku nakon prvih bijelih doseljenika viđeni kao prijetnja. Svi su mrzili Talijane kad su dolazili jer su siromašni i obitelji su im mnogobrojne – tvrdilo se da dolaze oduzimati resurse koje si je stanovništvo osiguralo. Nakon Talijana su stigli Irci i isto su prošli. Potom su počeli dolaziti Meksikanci, pa su i oni loše prošli. Svi koji su dolazili nakon prvih useljenika iz Engleske i Škotske su viđeni kao prijetnja, a crnci su radikalan slučaj – jedini su prisilno dovedeni. Potraga za boljim životom podrazumijeva da je svatko drugi konkurencija. Na to se naslanja ekstremno bogaćenje – milijarderi izrabljuju radnu snagu i bogate se na radu drugog, ne žele sindikate i ne žele dijeliti to bogatstvo s državom. Čim spomenete Amerikancima besplatno zdravstvo počnu govoriti o komunizmu. Bilo kakva europska država blagostanja je njima nezamisliva. “Neću da se neki crnac liječi na moj račun”, često tvrde.
Ta njihova filozofija “tko preživi, pričat će”, odnosno “do kraja dana tko živ, tko mrtav”, je njih i učinila velikom nacijom.
– Da, težnja za bogaćenjem je bio generator njihovog uspjeha, no to je istovremeno izjelo Ameriku iznutra – to je autoimuna bolest i Trump je manifestacija te bolesti. Sve ono na čemu se na početku Amerika izgrađivala je postalo ono što ih uništava, od izbornog sustava, preko načina stjecanja bogatstva, odnosa prema pojedincu… Rim je također počeo truliti, a Americi se to događa sa školstvom, ubojstvima u školama, kultom oružja, neobrazovanošću i tako dalje. To je pogubni koktel. Na tome je Amerika izgubila svoju snagu, a i utjecaj u svijetu, vidimo sad.
Kažu komentatori da je na vidiku zbog Trumpa postameričko doba.
– Posebice nakon Prvog svjetskog rata su shvatili da mogu postati imperijalna sila, a potom su postali svjetski policajac – svatko ih je tražio pomoć, odlazili su u razne dijelove svijeta, vodili ratove i gradili utjecaj. Zato su se oni željni demokracije naučili oslanjati na Ameriku. Kada god bi se Amerika povukla od nekamo, došla bi Rusija ili će sada doći Kina. Trump se u prvom mandatu povukao iz Sirije, a onda je tamo ušao ruski predsjednik Vladimir Putin i na vlasti držao Bašara al-Asada. Talibani su došli na vlast u dogovoru s Trumpom. Svako povlačenje Amerike postaje problematično za ostatak svijeta jer otvara prostor silama ili državama koje nisu baš demokratske, koje ne dijele demokraciju i ne šire blagostanje.
Koja su moguće posljedice trgovinskog rata kojega je Trump pokrenuo sa svima?
– Moguća je svjetska recesija. Američke burze takvu politiku loše doživljavaju. Burze su barometar politike, posebice politike američke izvršne vlasti i sve su one sada u crvenom. To znači da se gube mirovine i vrijednosti poduzeća, cijele ekonomije. Amerika se tim carinama povlači u sebe misleći da će tako dovesti u red druge zemlje i vratiti proizvodnju, pa da će se smanjiti uvoz. No, kako i Kanada i Europska unija uzvraćaju carinama, američka roba neće imati prođu na nekim drugim tržištima. Carine koje je uveo padaju na leđa uvoznika i cijela je priča postavljena na samoubilački način. Amerika je najviše profitirala na slobodnoj trgovini i globalizmu. Sjedinjene Države su na jeftinoj radnoj snazi u Aziji izgradile carstvo, a građani SAD su potom jeftino kupovali automobile, odjeću i drugu robu, čak i naftu za koju su američki vojnici ginuli.
Iscrpili su bili američke resurse, pa se okrenuli svijetu, zar ne?
– To okretanje svijetu je dio te priče o pohlepi. Ostavili su svoje radnike na burzi i pošli za jeftinom radnom snagom. Ajfon u Kini se proizvodi vjerojatno za desetinu cijene za koju bi se proizvodio u Americi. To je dovelo do osiromašenja i frustracije velikog dijela društva, čime je postao podložan Trumpu. To njegovo slabljenje Amerike ide na ruku Rusiji i Kini – svi neprijatelji SAD bi potpisali ovo što Trump radi. Možete li vjerovati da se danas razgovara o tome hoće li SAD osvojiti Kanadu? Razbija se zapadno savezništvo, a to odgovara Rusiji.
Kako će se to odraziti na Ukrajinu koja je žrtva ruske agresije i hoće li morati davati teritorij, odnosno što će to značiti za svjetski poredak, ako se Rusiji honorira agresija?
– Ako se zamrzne postojeće stanje, bit će to amenovanje druge faze agresije, a treća će započeti kad se Rusija oporavi. Ukrajina je u nemogućoj situaciji u kojoj joj je Amerika kao saveznik koji joj je jamčio sigurnost zabio nož u leđa te ovisi o zakržljaloj i za rat nespremnoj Europi. Ukrajina je žrtva i našeg zamora tim ratom. Ako se sada sklopi neki mir, to će biti samo pauza u odnosu na ono što će za koju godinu uslijediti u još gorem izdanju.
Američka vlast ne isključuje mogućnost da Ukrajina izgubi teritorij.
– Kao što su 2014. Rusiji dali Krim, tako će dati i Donbas. Ne znamo kakva će biti politika Amerike za dvije ili četiri godine, hoće li na vlasti biti Trump ili netko drugi.
Nakon Drugog svjetskog rata nije priznata niti jedna ratom izborena aneksija.
– Toga nije bilo, da. Kosovo je kao pokrajina bilo žrtva agresije i tako je izborilo samostalnost, a osvajanje teritorija agresijom nije bilo viđeno od Hitlerova napada na Poljsku.
Pritom se Putin predstavlja antifašistom.
– Služi se čistim fašističkim metodama. Putinova Rusija je čisti nepatvoreni fašizam.
I financira takve pokrete u Europi.
– Da, stoje iza svakog desničarskog i radikalnog pokreta koji je protiv liberalne demokracije, Europske unije, Sjevernoatlantskog saveza i slično. To se uostalom vidjelo na primjeru Rumunjske slučaja Călina Georgescua.
