"Ministar nije impresioniran, pa možemo očekivati da neće započeti pregovore. Ako bude tako, morat ćemo organizirati nove akcije", kaže
U srijedu se štrajkalo u 340 od ukupno 346 podružnica u Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, a štrajkalo je 8.260 članova ili njih 86 posto, dok je ukupan broj zaposlenika u tih 340 ustanova 12.993, izvijestio je taj sindikat u srijedu navečer.
Napomenulo se i da je dio članstva bio opravdano odsutan, a o štrajk u Karlovačkoj županiji smo zumirali sa županijskim sindikalnim povjerenikom Draženom Basarom, profesorom stručnih predmeta na Šumarskoj i drvodjeljskoj školi Karlovac.
U Karlovačkoj županiji taj sindikat djeluje u Gimnaziji Karlovac, Šumarskoj i drvodjeljskoj školi Karlovac, Glazbenoj školi Karlovac, Gimnaziji i strukovnoj školi Bernardina Frankopana Ogulin, Tehničkoj školi Karlovac, Prirodoslovnoj školi Karlovac, Trgovačko-ugostiteljskoj školi Karlovac, Srednjoj školi Slunj, Srednjoj školi Duga Resa, Obrtničkoj i tehničkoj školi Ogulin, Medicinskoj školi Karlovac i Mješovitoj industrijsko-obrtničkoj školi Karlovac.
“U tih 12 škola imamo ukupno 298 članova, a štrajku se odazvalo 355 djelatnika, onih koji su se upisali na našu listu. Dakle, nije riječ samo o članovima sindikata. S obzirom na to da kao osobe koje nisu sindikalno organizirane ne mogu štrajkati bez nas, morali su se upisati na našu listu štrajkaša kako bi njihov štrajk bio legalan i legitiman”, objasnio je naš sugovornik.
Koliko je od ukupnog broja zaposlenih bilo djelatnika u štrajku.
– Ne možemo navesti točan postotak jer je štrajk organizirao i Sindikat Preporod koji djeluje također u nekima od škola u kojima smo prisutni i oni su svoje članove upisivali na svoju listu. Trebalo bi utoliko zbrojiti njihove i naše podatke. Štrajk je uspio jer se samo u dvije škole od dvanaest u kojima smo prisutni uspjela održati nastava, a to su Glazbena škola Karlovac i Obrtnička i tehnička škola Ogulin, no i u tim školama nisu svi učenici došli. U pet škola nastava nije uopće održana, a u pet ih je održana djelomično, što znači da je bilo nekoliko razreda i nekoliko nastavnika koji su nastojali održati nastavu, no ona nije trajala više od tri do četiri sata.
Kakav je učinak postignut?
– Ovo je bio jednodnevni štrajk upozorenja jer su prekinuti pregovori u postupku mirenja – nismo se mogli usuglasiti s Vladom Republike Hrvatske. Imali smo pet zahtjeva i rekli smo da bismo pristali na ispunjenje tri, a oni su ponudili ispunjenje dva – ukidanje ocjenjivanja i odgodu modularne nastave. Nisu htjeli udovoljiti niti jednom našem zahtjevu koji se tiče materijalnih prava. Vidjet će se učinci štrajka. Očekujemo narednih dana reakciju Vlade. Trebala bi nas pozvati da se nastave pregovori i da se postigne dogovor za stolom.
Koji su konkretno vaši materijalni zahtjevi?
– Prvi je zahtjev bio povećanje osnovice plaće za deset posto, a to je bilo nužno za zadovoljenje formalno-pravnog okvira koji daje legitimitet i legalitet pokretanju socijalnog spora, postupku mirenja i štrajku.
Bi li to značilo da je to bio nužan formalni uvjet za početak mirenja i štrajk?
– Tako je. Da nismo tražili to povećanje osnovice plaće, ne bismo imali pravo na štrajk. To pravo ne bismo mogli ostvariti samo zbog ukidanja ocjenjivanja ili odgodu modularne nastave – to nisu razlozi za pokretanje štrajka koji se priznaju. Vlada je ponudila povećanje osnovice u dva navrata od po tri posto.
Je li to šest posto?
– Nije – tri posto u drugom mjesecu i tri posto u šestom, a to onda nije više šest posto, nego manje. U dodatku 1 temeljnom kolektivnom ugovoru je ponuđen rast od 3,3 posto. Drugi je zahtjev bio redefiniranje koeficijenata – radnik-početnik u sustavu socijalne skrbi ima koeficijent 2,14, a mi 2,01 i želimo da i naš profesor početnik ima koeficijent za obračun plaće 2,14, da tako bude za sve u javnim službama koji imaju visoku stručnu spremu. Osnovica je svima ista. Treće, zatražili smo privremeni dodatak kao materijalnu zadovoljštinu dok se sustav koeficijenata ne uredi. Prije smo imali prosvjetni dodatak koji nas je utoliko izjednačavao s ostalim službama. Četvrti i peti zahtjevi su izuzimanje od ocjenjivanja i odgoda uvođenja modularne nastave.
Hoće li radnici koji su sudjelovali u štrajku biti plaćeni?
– Ministri znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs te rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić su rekli da štrajk neće biti plaćen i da će svi oni koji su štrajkali ostati bez dnevnice. Zato se tražilo od ravnatelja da u sustav obrade podataka upišu radnike koji nisu sudjelovali u radu.
Ministar Fuchs je rekao da ga štrajk nije impresionirao.
– Nije za očekivati da bi ga štrajk mogao impresionirati. Ako bi rekao da ga je štrajk impresionirao, morao bi priznati poraz, a on to ne želi – iskusan je političar.
Rekao je i da je nekorektno premijera Andreja Plenkovića nazivati bešćutnim jer su povećavana materijalna prava. Koliko su povećavana?
– Koeficijenti su popravljeni donekle nakon štrajka 2019. godine i s tom korekcijom smo se primakli ostalim službama za kojima stalno kaskamo. Ne zaboravimo da je nakon koronakrize nastupila inflacija i da se na razini svijeta urušio cijeli financijski sustav. Inflacija je i dalje prisutna. Koliko bismo trebali imati plaće? Po našem ministru je vjerojatno dosta da ona iznosi pet stotina eura u prosjeku.
Kolika je ulazna plaća srednjoškolskog profesora?
– To ovisi o prirezima koji čine sitnu razliku od grada do grada, no uglavnom ta plaća iznosi između 1.100 i 1.200 eura.
Kakav je Vaš životni standard u odnosu na 2019.?
– Ne znam što bih odgovorio jer uz ovaj posao imam i privatni obrt. Možda ne bih trebao raditi dva posla, da imam ozbiljniju plaću.
Predajete stručne predmete.
– Držim praktičnu nastavu u drvnom praktikumu za stolare i dizajnere drva.
Kako se Županija karlovačka kao osnivač odnosi prema radnicima u prosvjeti?
– Imamo dobar odnos s onima koji su zaduženi za školstvo. Ne vidim da se Županija karlovačka ponaša maćehinski prema nama – nemam što za prigovoriti. Trudimo se upisati što više učenika. Glavni je problem što nema djece – iz osnovnih škola ih izlazi sve manje.
Odražava li se to i na satnicu?
– Odražava. Nakon što se jedan umirovi, na njegovo mjesto ne dolazi nov čovjek, da se tako izrazim, nego se sa strane angažira netko kome fali sati rada. Neki rade na dvije, tri ili čak i četiri škole, tako popunjavaju satnicu i ostvaruju punu normu.
Je li za trajanja štrajka bilo zahtjeva za učlanjenje u sindikat?
– Neki povjerenici su rekli da su upisali nove članove.
Što je modularna nastava i zašto joj se protivite?
– Ne protivimo joj se, nego smo protiv načina njenog uvođenja – radi se to na brzinu. Neke škole su odradile prošle školske godine modularnu nastavu u eksperimentalnom obliku. Provedba nastave se značajno komplicira. Gotovo je pa nemoguće uskladiti satnice, ako škola radi u dvije smjene i ako imate tri generacije učenika u modularnoj raspravi. Gimnazije su izuzete od modularne nastave.
Što znači modularna nastava? Kakvu smo imali mi stariji?
– Prije smo svi imali nastavu u prvom i drugom polugodištu te se davala na kraju svakog polugodišta ocjena. Jedno vrijeme se nije davala polugodišnja ocjena nego jednogodišnja, ali su se ocjenjivale neke nastavne cjeline. U modularnoj nastavi se ne ocjenjuju nastavne cjeline, nego se dodjeljuje ocjena iz modula. Neke stvari još nisu riješene, a jedna od njih je pitanje koliko koji nastavnik u kojem modulu treba imati sati – prepušteno im je da se sami dogovaraju. Dosta je to kompleksno. Trebali bismo pričati par sati da bismo mogli te detalje objasniti. Nastavna cjelina traje dok se ne obradi, nakon nje slijedi sljedeća i može se protegnuti iz jednog polugodišta u drugo. Modul se također može protegnuti iz jednog polugodišta u drugo. Nije propisano kako će dijete koje ne bude pozitivno ocijenjeno u jednom modulu tu ocjenu ispraviti jer slijedi sljedeći modul. Unutar jednog modula može biti dva ili više nastavnika. Oni se moraju zajedno dogovoriti koju će ocjenu dodijeliti tom učeniku.
Dovodi li to do sukoba među kolegama?
– Osim toga, do sukoba će dovesti više pitanje međusobnog dogovora kome će pripasti koliko sati – ako mi nedostaje, egzistencija mi je ugrožena. Zašto bi netko drugi meni prepustio sate? Možda je egzistencija tog kolege ugroženija od moje. To su pitanja od životne važnosti.
Bi li predmet hrvatskog jezika i književnosti predstavljao nastavnu cjelinu?
– Bi.
Što čini modul?
– Nešto vrlo slično toj nastavnoj cjelini, ali nosi neke bodove koji se preračunavaju u sate. To je prilično komplicirano za podijeliti, organizirati, za usuglasiti se tko će dobiti koliki broj sati. Broj bodova koji se odnosi na neki modul ovisi o količini gradiva. Taj modul je zamišljen kao skup predmeta, a naglasak je na tome da učenik samostalno odrađuje neke zadatke, to jest projekte. Namjera je više uključiti učenika u nastavu i to je pozitivno jer se tako kod učenika potiče kreativnost. Nastavniku je prepušteno dosta na volju što će predavati, no hoće li o istome problemu pričati u Čakovcu, Puli, Vinkovcima i Dubrovniku? Ako svaki nastavnik ima pravo na svoj pristup, hoće li, primjerice, stolari u Vinkovcima, Čakovcu i Puli znati napraviti isto?
Želite li upozoriti na to da obrazovanje ne bi bilo ujednačeno?
– Da, na neki način. Imamo dojam da je možda i previše slobode dano.
Je li modularna nastava europska praksa?
– U nekim europskim zemljama je ukinuta, a kod nas je tek sada stigla – uvijek kaskamo za Europom, pa i po tome. Je li riječ o prijelaznom razdoblju? To bi trebala biti reforma školstva.
Slušali smo priče o reformi obrazovanja koje je provodio Stipe Šuvar u komunističkoj Jugoslaviji, a u usporedbi s ovime što iznosite ona djeluje jednostavno.
– Vjerojatno će za 30 godina i modularna nastava djelovati jednostavno jer će doći novi oblici poučavanja. Svijet se mijenja i ne bi me čudilo da roboti predaju umjesto učitelja, a tada bi trebala nastava biti mnogo ujednačenija no što je sada, ako se ti roboti jednako programiraju. I dalje nismo stigli dotle i trebamo se baviti ovime što sada imamo, a imamo štrajk i ministra koji njime nije impresioniran, pa možemo očekivati da neće započeti pregovore. Ako bude tako, morat ćemo organizirati nove akcije, prosvjede ili štrajk.
Zašto se protivite ocjenjivanju?
– Protivimo se predviđenom načinu ocjenjivanja, a predviđeno je da samo pet posto ljudi može dobiti najvišu ocjenu. Nastavnici imaju mogućnost samovrednovanja, što podrazumijeva stalno promatranje i analizu vlastitog rada u skupinama te se pazi gdje se griješi, da se te greške izbjegnu u budućnosti. Svaki nastavnik koji se zalaže nakon nekog vremena i nekog broja bodova može podnijeti zahtjev za napredovanje u statuse mentora, savjetnika ili izvrsnog savjetnika i o tome odlučuje Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Takvih mentora, savjetnika i izvrsnih savjetnika u Hrvatskoj ima dvadesetak posto od ukupnog broja zaposlenih. Nije riječ, dakle, o velikom broju. Nije jednostavno napredovati. Ne znam zašto nam treba i treći vid ocjenjivanja, da nas procjenjuje nekakva školska komisija, a pritom smo ograničeni odredbom da nas ne smije više od pet posto napredovati, što nije baš korektno. Možda nas neće napredovati dva posto, no zašto nas ne bi napredovalo i sedam posto, ako nas ima toliko sposobnih?
Koja je svrha takvih promjena?
– To je sve posljedica prepisivanja tuđih zakona, da se može reći da smo nešto napravili. To bi onda bila ta reforma.
Ranije su u Vašu školu dolazili iz cijele Hrvatske. Je li i dalje tako?
– Jest djelomično. Šumarska i drvodjeljska škola Karlovac je prije rata bila centar za cijelu Hrvatsku i jedina šumarska škola u zemlji. U cijeloj Jugoslaviji su bile tri takve škole – jedna u Sloveniji, druga u Hrvatskoj i treća u Srbiji. Za vrijeme rata i nakon rata je svako veće selo moglo dobiti šumarsku školu. Mogle su se otvarati i u Vinkovcima, i u Gospiću, i u Zagrebu, po cijeloj Hrvatskoj. Tako se sve disperziralo i razvodnilo. Svake godine su natjecanja, a naša škola je uvijek pri vrhu. To znači da imamo kontinuitet i kvalitetu. Ministarstvo je dozvolilo da svaki grad ili da svaka županija otvaraju svoje škole. Na to ne možemo utjecati, a teško možemo utjecati i na broj učenika.
Je li disperzija te vrsti obrazovanja jedan od razloga što je učenika u karlovačkoj školi sve manje?
– Učenika je sve manje u svim školama. Imamo škole koje su trenutačno interesantnije i one koje su to manje. Sada su zanimljivije Gimnazija Karlovac i Medicinska škola Karlovac, dok su strukovne škole manje. Majstori su svima skupi, a to nitko ne bi htio biti.
Zašto su vaši učenici upisali odabrali ta zanimanja?
– Dobar dio učenika uistinu interesiraju ta zanimanja, a njih 20 ili 30 posto pohađa tu školu tek da nešto završe jer ni sami ne znaju što žele. Neki se i dalje nisu odlučili što žele u životu, žele li upisati fakultet i slično. Neki kažu da bi trebali upisati neki studij, čisto zato da ne odu raditi. Neki završe fakultete i uistinu su uspješni. U školi sam više od 30 godina i sjećam se učenika s početka moje nastavničke karijere koji su sada doktori znanosti. Nažalost, dosta djece ne zna što bi, poprilično je dezorijentirano po tom pitanju.
Vjerujem da među učenicima ima naposljetku dobrih majstora.
– U svakoj generaciji ima par vrhunskih, dio onih srednje kvalitete i onih koji pohađaju školu jer su im rekli roditelji da neku školu moraju pohađati.
Kako žive oni koji su završili za stolare, primjerice? Imaju li posla?
– Svi koji su ostali u struci imaju posla toliko da se ne mogu okrenuti. Neki od njih su uspješni poduzetnici, primjerice gospodin Ribičić koji je bio generacija ili dvije nakon mene. Mnogi su završili školu, položili majstorski biznis, pokrenuli svoje obrte, rade, ide im solidno. To nije besperspektivno zanimanje.
