"Jasna Pavlović Kliman je mlada i obrazovana osoba u naponu snage, širokih je pogleda, svaka tema joj je jasna, s njome se može razgovarati o svemu, razumije trenutak, ne miri se s prosječnošću i s urednim administrativnim vođenjem grada", kaže zašto podržava nezavisnu kandidatkinju za ozaljsku čelnicu
Bivša gradonačelnica Ozlja Gordana Lipšinić se kandidirala za vijećnicu Županijske skupštine Karlovačke županije koju čine nezavisni načelnici i gradonačelnici gradova i općina, što bivši što sadašnji, a koje predvodi tounjski čelnik Ivica Sopek, pa je to povod za novo zumiranje.
Zašto ste se priključili toj inicijativi?
– Zato jer su me pozvali i zato što Ivicu poznajem kao vrijednog načelnika, što se odnosi i na ostale kolege, te zato što očigledno nisam još u potpunosti otišla u mirovinu glede javnog djelovanja. Imam dosta bogato iskustvo i tko sam ja da takav poziv odbijem? Pridružila sam se onima za koje vjerujem da rade dobro, ozbiljno i srčano u interesu svojih zajednica.
Što su ciljevi liste?
– Da se na županijskoj razini ponudi nestranačka opcija. Nije nužno biti član neke političke stranke da bi se radilo za dobrobit zajednice. Može se djelovati i mimo stranačkih okvira i pravila koja ograničavaju, razmišljati neovisno o stranačkoj stezi i tako biti korektiv političkom djelovanju.
Osim Vas i gospodina Sopeka, na toj listi su i načelnik Vojnića Nebojša Andrić, načelnik Žakanja Danijel Jurkaš, načelnik Bosiljeva Josip Kasun, načelnik Netretića Marijan Peretić, bivši načelnik Josipdola Zlatko Mihaljević i drugi. Postoji li kohezija koja bi vas održala u istom klubu vijećnika?
– Apsolutno. Držimo da je moguće s dobrim idejama i s dobrim ljudima raditi na dobrobit zajednice. Ne djelujemo protiv nekoga, nego za svoje zajednice tako da politička podobnost ne bude prvi uvjet.
Političke stranke postoje, s njima se može surađivati, ali i ući u sukob kao što ste ušli Vi u sukob s Hrvatskom demokratskom zajednicom.
– Možda je pregrubo reći da se ulazi u sukob. Jednostavno, ako imate osobni integritet, morate reagirati u slučaju opstrukcije i odmaganja, mada se tvrdi da se pomaže. Tada ne govorimo o zdravoj suradnji. U tom sam se slučaju zahvalila i odlučila ići sama – bilo je kako je bilo.
To se dogodilo pri kraju Vašeg drugog gradonačelničkog mandata koji je trajao do 2021., zar ne?
– Da. Bilo je nekoliko vrlo konkretnih projekata za koje sam se zalagala, koje smo i započeli i za koje je znala stranka koja me podržavala. Međutim, iz meni nikad objašnjenih razloga su te projekte opstruirali. Pitala sam zašto nemam podršku, a dobila odgovor da ne može biti sve po mome. “Nas je više”, rečeno mi je. To je bilo ispod razine i zahvalila sam se na takvoj pomoći. Govorimo o europskim projektima. Nisu pustili na Gradsko vijeće Ozlja odluku o rekonstrukciji vatrogasnog doma i društvenog centra Vrhovca, što je projekt novčane vrijednosti milijun eura koji je trebao dati zamašnjak dodatnom razvoju te zajednice. To je nešto što razočara.
Jeste li slutili da bi moglo doći do takvog ishoda u vašoj suradnji?
– Zaista nisam. Nikada u svome poslu nisam imala takva iskustva, da daješ sve od sebe, a s druge strane nailaziš na opstrukciju. Ne bih rekla niti da je to opstrukcija HDZ-a, nego su si pojedinci dali to za pravo. Dosta sam o tome ranije govorila, pa možda sada nije potrebno opet spominjati imena, ali u Ozlju ih znamo.
Jesu li ti projekti u međuvremenu ostvareni?
– Nisu, nažalost i bojim se da nikad neće biti. Kada jednom propustite šansu, ne može je se povratiti. Nije samo taj jedan projekt u pitanju, nego je puno lijepih i malih ostalo neostvareno.
Jeste li s tim ljudima za koje kažete da su opstruirali projekte to raspravili nakon što ste otišli u opoziciju?
– Jesam, ali to su jalove rasprave.
Iz kojega bi se motiva opstruirao neki projekt?
– To pripada području dijagnoza. Prijeđimo dalje, Marine, riječ je o bolnom iskustvu.
Kako ocjenjujete mandat Vaše nasljednice na mjestu gradonačelnice Lidije Bošnjak?
– Puno se asfaltiralo ceste, što je super. Grad Ozalj je od države dobio oko četiri i pol milijuna eura za rekonstrukciju cesta stradalih u potresu. To je trebalo iskoristiti i iskoristilo se dobro. Sada će se iz gradskog proračuna moći uložiti i u nešto drugo. Većina aktivnosti se u četiri godine pretežito usmjerila na prometnu infrastrukturu, no Ozalj zaslužuje puno više – ima potencijala za to.
Što se moglo napraviti, a nije?
– Na kraju mog mandata je ostalo tridesetak ozbiljnih projekata koji su se mogli ostvariti često s relativno malo novca, ali je koncentracija bila na komunalnoj infrastrukturi. No, taj pojam obuhvaća i kanalizaciju, parkirališta, rasvjetu… Na cesti između Ozlja i Krašića se nalazi klizište koje nije na području Ozlja, nego Krašića. Svatko tko koristi tu liniju zna o koliko dugotrajnom problemu se radi. Prilično smo odmakli u razgovorima između Karlovačke i Zagrebačke županije o sanaciji. Krašić ne zanima ta cesta, ali zanima naše ljude koji putuju u smjeru Zagreba. Nekoliko je problematičnih mjesta na cesti za Vrhovac koja propada i koja nikada nije napravljena kako treba. Na tu se cestu barem jednom godišnje stavlja nov sloj asfalta. Kaže šala da na kritičnim mjestima valja izmjeriti debljinu asfalta, da bi se uvidjela kvaliteta održavanja infrastrukture – nikad se ne napravi do kraja, nego samo krpa.
Je li bilo pitanje hoće li Grad Ozalj sanirati klizište na području druge općine i županije?
– To se ne bi saniralo iz ozaljskog gradskog proračuna, ali Grad Ozalj mora istjerati da se to riješi jer se u suprotnome to nikada neće napraviti. Na cesti za Vrškovac je bio takav slučaj. Tamo je klizište stajalo tridesetak godina, a sanirano je u mom prvom mandatu gradonačelnice – uloženo je nešto više novca i problem je riješen za svagda. Relativno nedavno je Županijska uprava za ceste sanirala cestu za Boševce, a sada je opet klizište propalo – nije napravljeno kako treba. Što se tiče odvodnje, imamo uređaj za predobradu sanitarnih voda. Napravili smo još sedam kolektora, no to je sve pod zemljom i ona se ne vidi poput asfalta, pa nikome nije interesantna, mada podiže kvalitetu života i vrijednost nekretnina. Trebalo bi još spojiti vikend-naselje na odvodnju, no tamo nema birača. Kada bi se to napravilo, Ozalj bi imao u potpunosti riješenu kanalizaciju. Na tom vodu je i Stari grad Ozalj koji nije priključen na kanalizaciju.
Tako je bilo i kada je izgrađen, pa je to možda u konzervatorskom duhu.
– Ne postoje zapreke da se Stari grad Ozalj priključi na odvodni sustav – potrebno je samo malo razumijevanja i malo volje. Nije samo do Grada Ozlja, no nismo se u proteklom mandatu pomakli nimalo.
Mogli bi se angažirati karlovački majstori za odvodnju da poruše i Stari grad Ozalj.
– Možemo se šaliti, no riječ je o vrlo zahtjevnim poslovima za koje valja uraditi dobre pripreme. Što se tiče Starog grada Ozlja, imali smo vrlo razrađen plan priključenja na kanalizaciju, razriješene dileme s konzervatorima, u aranžmanu Grada riješili i arheološke sonde koje je trebalo uraditi prije prolaska kanalizacije. Znalo se kako i tako se i radilo.
Postoje li prijepori vezani za Stari grad Ozalj?
– To je bolna i tužna tema. Ona nije komplicirana, ali je teška. Prijepori postoje. Stari grad nije u vlasništvu Grada nego Družbe “Braća hrvatskoga zmaja”. Davne 1928. godine su dvorac dobili na čuvanje i upravljanje s dugačkim popisom obveza, no kada se podvuče crta ispada da takozvani vlasnik ima sva prava, ali baš nikakve obveze prema toj nekretnini. No, srećom je ta utvrda u Ozlju i desetljećima su sve gradske vlasti skrbile o njoj, pa i kada sam ja bila gradonačelnica, a to je vrijeme kada se u takve objekte moglo ulagati novac iz fondova Europske unije. Po cijeloj Hrvatskoj se utoliko ulagalo, a Stari grad Ozalj je spomenik nulte kategorije, što znači da je riječ o najvećoj nacionalnoj vrijednosti. Desetljećima je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske ulagalo u fizičko očuvanje grada, a onda su se otvorili europski fondovi. Ponudili smo Družbi suradnju u prijavi projekata. S obzirom na to da su organizacija civilnog društva, nisu se mogli prijaviti na natječaj, nego samo posredstvom Grada Ozlja koji je imao iskustvo provedenih projekata. Mogli smo pružiti Družbi svu pomoć, no nismo naišli na razumijevanje. Nisu htjeli pomoć i do danas se nisu javili na natječaje za dobivanje europskog novca.
Govorimo li o projektu rekonstrukcije?
– Da. Iz europskih fondova se moglo financirati rekonstrukciju i stavljanje u funkciju. Sve to je propušteno. U tom smo razdoblju na inicijativu Grada Ozlja organizirali sastanak s Ministarstvom kulture i medija te Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU ne bi li se rukovodstvo Družbe uvjerilo da moraju iskoristiti što se može, no nisu htjeli. Unazad dva tjedna se Družba u javnosti žali da nisu dobili pomoć Ministarstva kulture i medija RH za obilježavanje 1100. godine krunidbe kralja Tomislava i vrlo ružno su išli pritom na ministarstvo i na ministricu Ninu Obuljen Koržinek. Drznula sam se javno to komentirati. Razumijem zašto nisu dobili niti jedan euro za svoje nazovi-projekte – zbog iskustva ministarstva s pričom o Starom gradu Ozlju gdje su propuštene sve ponuđene prilike, a to je ogroman i nenadoknadiv grijeh propusta za koji je Družba kriva. Kritiziraju ministarstvo, a desetljećima su u taj objekt ulagana samo financijska sredstva tog ministarstva i Grada Ozlja.
Kažete da oni kao vlasnik propuštaju prilike, a opet da je novac ulagan, pa mi je to malo nejasno.
– Europski fondovi ne postoje oduvijek. Kada nisu postojali, ministarstvo je skrbilo o konstrukcijskoj obnovi. Od 2013. nadalje se otvaraju europski fondovi i ministarstvo jasno poručuje Družbi da se mora prebaciti na financiranje iz Europske unije jer država smanjuje iznos za izravna ulaganja u takve spomenike kulture.
U kakvom je stanju Stari grad Ozalj?
– U odličnom jer su lokalna zajednica i ministarstvo skrbili za to da bude fizički očuvan. No, to je jedno, a drugo je staviti ga u funkciju. Na njegovoj namjeni je radio jedan od najjačih hrvatskih arhitekata Željko Kovačić koji je u međuvremenu preminuo. Izradio je studiju izvodljivosti, odnosno studije za namjenu. Ti su projekti ostali mrtvo slovo na papiru. U dvorcu je Zavičajni muzej Ozalj i to je važno za našu zajednicu, ali Grad Ozalj za to plaća najamninu Družbi “Braća hrvatskog zmaja”.
Jesam li dobro shvatio da je 1928. godine Stari grad Ozalj povjeren Družbi “Braća hrvatskoga zmaja” pod nekim uvjetima za koje tvrdite da se ne ispunjavaju?
– Da.
Međutim, ti se uvjeti nisu niti mogli ispunjavati jer je Družba bila zabranjena.
– Da, djelovanje je bilo zabranjeno nakon Drugog svjetskog rata, no nakon Domovinskog rata su se ti uvjeti mogli ispunjavati. Ne treba sad nabrajati koji su to uvjeti, no najvažnije je to da Stari grad Ozalj mora uvijek služiti na dobrobit hrvatskog naroda, a ne grupe građana. Na vlasničkom listu stoji da su vlasnici, ali pod točkom C se više ne spominju uvjeti iz darovnice.
Biste li pojasnili?
– Svojevremeno su bili napisani svi uvjeti iz darovnice, a po tim dokumentima ispada da Družba nema uvjeta za korištenje Starog grada Ozlja, a ima ih. Najvažnije od svega je da taj spomenik nulte kategorije ima služiti na dobrobit hrvatskog naroda.
Služi li?
– Ne služi u mjeri u kojoj bi mogao i trebao. Ako Grad Ozalj plaća mjesečnu najamninu vlasniku dvorca i ako taj vlasnik nema niti jednog eura troška i onih prostora koje Grad Ozalj ne koristi, nešto ne štima. Ako vlasnik iznajmljuje Stari grad za svadbe i slično te ubire novac, trebao bi i ulagati.
Zašto imaju u posjedu Stari grad Ozalj?
– Darovao im ga je prijašnji vlasnik. Tada je Družba “Braća hrvatskoga zmaja” bila jedna od najpropulzivnijih udruga toga vremena zaslužna za puno toga krasnog u Hrvatskoj. Kada govorim o propustima, ne krivim Družbu kao organizaciju u koju su primani oni koji mogu doprinijeti općem dobru. Govorim o rukovodstvu koje nije znalo prepoznati trenutak i sudjelovati u tome. Za njih je pitanje zašto je to tako. Nije se napravilo sve što se moglo. Grijeh propusta je ogroman. Ne govorimo o desecima tisuća eura, nego o desecima milijuna eura. Puno pametniji i upućeniji od mene znaju za to. Upirem prst u rukovodstvo Družbe jer tko smo mi iz Grada Ozlja?! Sigurna sam da većina uvaženih članova Družbe nema pojma što se u Ozlju događa i što u Ozlju nije napravljeno, a trebalo je biti.
Zašto podržavate kandidaturu nezavisne Jasne Pavlović Kliman za gradonačelnicu Ozlja, što ste mi rekli kad smo dogovarali intervju?
– Jasna je mlada i obrazovana osoba u naponu snage, širokih je pogleda, svaka tema joj je jasna, s njome se može razgovarati o svemu, razumije trenutak, ne miri se s prosječnošću i s urednim administrativnim vođenjem grada. Gospođa Bošnjak je fantastičan službenik, no treba nam vizija – Ozalj ju je izgubio. Moji su prethodnici desetljećima od malog Ozlja napravili gradić jer su imali viziju. Ozalj nije grad zbog broja stanovnika, površine ili materijalnog bogatstva, nego zbog kulturno-povijesne baštine prije svega, a to se, nažalost, često izgubilo iz vida i trenutačno vodstvo ne razumije. Predbacivalo mi se da sam se kao gradonačelnica bavila samo s kulturom, što je netočno, mada je kultura ključ svijeta, kako je netko davno zapisao. Time što ovo ne razumijete propuštate provesti za malo novca mnogo toga što može pokrenuti stvari. Jasna to razumije.
