"Sjećamo se vremena kada je ovo bio jedan od najljepših gradova, kada nije bio ovoliko razrovan i problematičan, a ne znam po kojemu segmentu nije problematičan", kaže
Kandidat Nezavisne liste “Bolji Karlovac” za gradonačelnika Dražen Blažević – Baso je na tržnici i prikuplja potpise za svoju kandidaturu kao i za kandidaturu nezavisne liste za vijećnička mjesta, a nama je rekao pritom da se sa svojih 60 godina odlučio baviti politikom.
To je izgovorio gotovo pa i sam iznenađen svojom odlukom, a logično ga je stoga pitati što ga je motiviralo na početku našega zumiranja.
“U razgovoru s drugima sam došao do zaključka da je stanje u gradu i vođenje grada jako loše, da ne kažem katastrofalno. Kandidirao sam se na nagovor, ne da bih postao veliki političar, nego da se sanira stanje i spriječi propadanje. Komunicirao sam s jako puno ljudi o tome i moja je kandidatura više plod nagovora nego moje želje”, odgovorio je.
Tko Vas je nagovarao i koliko dugo je to trajalo?
– Nagovarali su me prijatelji i dio rodbine godinu dana, pa i dio braniteljske populacije, ali dosta i mlađih kada bih došao u sportsku dvoranu na Rakovcu, primjerice. Govorili su da se nešto treba promijeniti i nagovarali me da se kandidiram ne bi li se pokušalo učiniti promjene. Nije žabu bilo teško utjerati u vodu.
A kako su se Vas sjetili? Jeste li ranije iznosili stavove i puno pričali o politici?
– Prije dvadesetak godina sam vodio veteransku udrugu i pomislili su na osnovu toga da imam afiniteta prema politici. Uvidjeli su da sam vrlo nezadovoljan stanjem u gradu. Čini se da su za tih razgovora prepoznali da bih mogao biti netko tko bi mogao promijeniti to jer imam iskustva u vođenju, naročito kroz prijašnji posao i rat, a mislim da sam dobro vodio ljude. Vjerujem da bih u ovoj situaciji mogao dobro odraditi taj dio posla. Po mom dosadašnjem radu i iskustvu te velikom nezadovoljstvu su drugi prepoznali da bih se mogao tako nečega prihvatiti.
Umirovljeni ste vojnik, zar ne?
– Da, umirovljeni časnik Hrvatske vojske.
Kako je došlo do toga da pristupite obrani Hrvatske i da ostanete u Ministarstvu obrane RH?
– Završio sam vojnu akademiju i u lipnju 1991. godine sam postao profesionalni vojnik HV-a te sam kao takav krenuo u obranu. Kasnije sam iz 2. gardijske brigade prešao u Karlovac i branio sam svoj grad. Dakle, od lipnja 1991. do umirovljenja sam bio profesionalni vojnik. Ponosan sam na svoj ratni put, ali bih poručio svima, a naročito braniteljima, da ne smijemo zaboraviti što je bilo, no da se živi danas i da treba gledati u budućnost. U njoj mora biti bolje našoj djeci. Sjećamo se vremena kada je Karlovac bio jedan od najljepših gradova, kada nije bio ovoliko razrovan i problematičan, a ne znam po kojemu segmentu nije problematičan.
Jeste li osjetili sada isti ili sličan poziv da se angažirate kao i 1991. godine?
– Tada je bila riječ o nacionalnom i masovnom naboju. Nešto slično se dogodilo i sada jer uistinu volim Karlovac. Sada se brani Karlovac od rušenja – kamo god pogledamo je raskopano. Te projekte treba privesti kraju, a ne započinjati one koje ne služe dobrobiti građana. Neracionalno trošimo novac, a zašto se nešto preplaćuje treba vidjeti, ući u papire. Naboj je postojao, postoji i ostat će u meni bez obzira na ishod izbora.
Pretjerujete li s tvrdnjom da se grad ruši s obzirom na to da se ipak i gradi, primjerice Hrvatski dom kuća Stjepana Mihalića, zgrada Gradskog muzeja Karlovac, mala zgrada gradske uprave, vodovod i kanalizacija, bez obzira kako i tako dalje? Zašto imate tako oštar stav prema izgradnji?
– Novac se troši neracionalno, bez voznog reda. Rekonstruira se Osnovna škola “Dragojla Jarnević”, a gradska pročelnica kaže da se nada da će u drugom polugodištu sljedeće godine djeca ići tamo u školu, a da nije zakazan rok za taj posao. To je teško prihvatiti. Ne može se asfaltirati godinama nekoliko stotina metara ceste. Nismo izgradili nijedan stan za mlade, pa da tako smanjimo cijenu najma. Nismo napravili dom za starije, a znamo da mnogi čekaju na mjesto u takvim ustanovama. Za dvije svlačionice ulažemo više od pet stotina tisuća eura. Nemam ništa protiv ulaganja u ono što ste nabrojali, ali je teško prihvati da je to važnije od onoga što je bitno za građane. Otprilike bi 1.500 ili 1.600 eura po četvornom metru stajala izgradnja stana za mlade, a usporedimo to s cijenama ulaganja u dvije svlačionice, objekte koje ste nabrojali ili u vilu “Anzić”. Pred izbore se sada skidao asfalt koji je relativno dobar. Novac se troši čudno i na čudnim mjestima. Ulica Banija je sada dobila novi asfalt za 350.000 eura, a u Starčevićevoj je dio izrezan i sada tih petnaest ili dvadeset metara stoji već nekih 20 dana, što je čudno. U gradu je dosta nezavršenih ulica, a da ne govorimo o kvaliteti. Kad je rađena još kanalizacija u Marmontovoj aleji, a asfalt propada. Pogledajte Hrnetić ili koliko dugo je zatvorena cesta u Mekušju. Privatnik radi brže. Hrvatski dom se sada zbog izbora ubrzano gradi, a koliko je stajao bez ikakvih radova? To su problemi u organizaciji. Projekt treba pripremiti. Spomenimo parkiralište kod Nikola Tesla Experience centra. Puno je problema – nestručni rade i pritom ih se loše vodi.
Je li prije dolaska Damira Mandića na mjesto gradonačelnika bilo bolje?
– Kako svatko od nas vodi domaćinstvo, tako bi vodio i grad. U ovih osam godina Mandićeve vlasti nismo čuli njegove pročelnike da nešto govore. Koliko je ostalo na radnim mjestima onih koji su radili strategiju razvoja grada, a to je povezano s mobbingom kojega je spominjao saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot. Oni koji su izrađivali strategiju su je trebali dotjerati do kraja, bez obzira na to što se ne slažem u potpunosti s njome. Sva vodstva nisu vodila Karlovac kako je trebalo, a naročito je problem što su ti ljudi bježali od stručnih. Naša lista je lista stručnjaka. Imamo velik problem s vodom za ljudsku potrošnju u Karlovcu, a nisam primijetio da je gradonačelnik okupio stručnjake zbog toga, i to ne samo stručnjake iz Karlovca, da je razgovarao i sa stručnjacima u Koprivnici u kojoj su gubici vodoopskrbnog sustava tek 18 posto, dok su kod nas 66. Dojma sam da im je svima ispred svega stranačka stega, a meni je pak grad. U tome je velika razlika u pristupu. Ne zanima me da izborim mjesto u Hrvatskom saboru, nego da se sredi grad i da me naslijede mlađi koji bi na onome što sam ostvario nadogradili, pa da ovo uistinu bude grad ugodnog življenja.
Jeste li na Dubovcu Vi konkretno imali problema s vodom za ljudsku potrošnju?
– Živim na Baniji, ali sam u svijesti Dubovčak i vjerojatno ću takav i umrijeti. Živim u Vrazovoj i ne mogu reći da smo imali velikih problema s vodom za piće, ali taj problem nije više stvar Dubovca samo, nego i Švarče, Novog centra, poteza kod Tekstilke… Cijeli grad dolazi u problem, a nitko ne pokušava riješiti situaciju. Treba pod hitno stvoriti tim koji bi se time bavio. Znam da su cijevi stare i da pucaju, no treba transparentno djelovati, posebice planirati. Primjerice, govori se o vrtiću na prostoru nekadašnje vojarne Luščić, no što je s ostatkom tog prostora? Trebalo bi jasno poručiti što se planira ostvariti tamo i kako. U svakom slučaju, što se tiče problema s vodom za piće, to je gorući problem i bilo bi smiješno da grad na četiri rijeke ostane bez vode.
Spomenuli ste bili da za Vas ne postoje lijeve ili desne cijevi želeći valjda poručiti da niste ideološki opterećeni.
– Svrstavam se u politički centar. Priča se da su lokalni izbori komunalni, no mogu prihvatiti da ima ideologije, ali kada sam to spomenuo to sam učinio ne bih li poručio da neće ljevičari popravljati lijevu cijev, a desničari desnu jer u tome ne vidim logiku. Bez obzira na političke opcije, treba se sjesti i dogovoriti, a ne prepucavati i tjerati ideologije. Nisam za to da pričamo previše od 1941. i 1945., odnosno 1991. i 1995., nego za to da pričamo o onome što živimo i da idemo prema budućnosti. Nadam se da ćemo prema budućnosti ići svi zajedno kao Karlovčani. Neka svatko ponudi svoje rješenje na dobrobit građana.
Rekli ste i da imate program i razrađene mjere. Što je u Vašem programu i kakve ste mjere razradili?
– Nećemo previše obećavati jer ne znamo kakve su financije i zaduženja Grada Karlovca. Ne pada mi na pamet obećavati ono za što u startu znam da neću moći ostvariti. Imamo viziju kako poboljšati predškolski odgoj, primjerice. Djeca su pretila i trebalo bi za djecu od četiri godine starosti nadalje uvesti obavezne besplatne tjelovježbe, a sada imamo sportski program u vrtićima koji se plaća 20 eura, što nije u redu jer je riječ o nečemu korisnom. Pozdravljamo izgradnju vrtića u Luščiću, no izgradnju treba u normalnom roku privesti kraju. Na prostoru bivše vojarne na Borlinu se može izgraditi dom za starije i nemoćne s ambulantom koja bi pokrila potrebe tog kraja. Ujedno, treba izgraditi višestambenu zgradu isključivo za najam stanova radi rušenja cijene najma stanova u Karlovcu. Najam bi u tim gradskim stanovima bio vremenski ograničen – ako je netko samac, može biti tamo pet godina, primjerice, dok se ne snađe, a, ako osnuje obitelj, najam se može produžiti za još pet godina.
Može bit u tom stanu dok se ne preseli punici.
– Da, zbilja je da mladi moraju živjeti s roditeljima zbog financijske situacije. Predizborna kampanja još nije započela i za njenog trajanja ćemo reći točno što planiramo jer ćemo imati tematske tiskovne konferencije. Puno je problema. Na Baniji je vrtić neograđen usred parkirališta, a pored trafostanice. Nemamo niti kupalište za kućne ljubimce. Gdje pustiti psa da se istrči? Ne bi trebao biti problem iznaći lokaciju za to. Puno je takvih sitnih problema – ne treba se baviti samo megalomanijom. Ima dugoročnih problema koje Grad Karlovac ne može riješiti bez države, primjerice prometne. Ne održavaju se rasvjete, klupe… Na Dubovcu djeca sjede na zidu pored škole, kao da je bilo problem staviti nešto da se djeca ne prehlade. Postoje kvartovska kupališta čije uređenje Grad nije popratio. Treba slušati ljude iz naselja i reći što je ostvarivo, a ne samo obećavati, pa izazivati nezadovoljstvo kada se obećanja ne ispune.
Sjedinjene Države uvode carine cijelome svijetu, pa i nama i u tom kontekstu je javnost zabrinuta zbog tvrtke HS produkt koja tamo ima tržište. Iz HS-a umiruju javnost, no načelno kako osigurati još kapitala, pa da možebitni problemi pojedine tvrtke ne budu velik šok za zajednicu?
– Treba omogućiti privatnom sektoru da dođe, da se iskoristi blizina autoputa i Zagreba. Na Selcu treba omogućiti proizvodnju, da se ne rade premale parcele kao na Gornjem Mekušju i da šlepere ne vučemo kroz Karlovac. Treba omogućiti firmama koje su voljne doći da tu rade. Treba HS pitati kako im Grad Karlovac može pomoći. Ta tvrtka i Lana karlovačka tiskara zapošljavaju najviše radnika i utoliko najviše pomažu. Treba vidjeti kako im se može pomoći, odnosno njihovim poslovnim partnerima. Na politiku carina ne možemo utjecati, ali možda možemo pomoći HS-u na druge načine. Ne bi poslovni prostori bili prazni, nadalje, da su cijene najma isplative. Te cijene treba korigirati, da živnu lokali, a s time i grad. Imam osjećaj kao da bacamo novac u stranu, a od grada radimo ruglo. Moja konkurencija je promijenila nekoliko stranaka, a sada se natječe kao nezavisni kandidat i nije nijednom kritizirao Grad Karlovac.
Na koga mislite?
– Na Dimitrija Birača. On kaže da sam se ja sada sjetio baviti politikom. Nikad nije kritizirao Mandića, nego uopćeno. Meni taj njegov global i zamlaćivanje ne igra s obzirom na to da sam vojnik i diplomirani inženjer elektrotehnike – volim da se govori precizno. U slučaju bivše trgovine na Drežniku ili kina na Švarči se govori o vlasničkim odnosima, a nitko ne spominje ono što je gradsko. Ispada potom da počinjem biti problem onima koji traže svoju političku karijeru i koji žele živjeti od politike, a nisam među takvima. Svi bismo trebali imati zajednički interes.
Kako ide skupljanje potpisa?
– Opušteno jer smo skupili dovoljan broj potpisa i za listu i za gradonačelniku. Imamo više od devet stotina potpisa, pa nas niti kiša ne brine.
Kakva su očekivanja za izbore?
– Očekujem da će lista za Gradsko vijeće osvojiti 51 posto glasova, a isto toliko i ja kao kandidat za gradonačelnika. Šalim se. Vidjet ćemo što će biti. Tvrdim da nema favorita. Oni za Hrvatsku demokratsku zajednicu ne glasaju za Mandića, nego i dalje za Franju Tuđmana. Nije Mandić favorit i bit će vrlo zanimljivo. Draženka Polović i Birač su na prošlim izborima zajedno nastupali, a sada nastupaju odvojeno. Predvodnica naše liste Renata Gojšić je bila jedna od osnivačica HDZ-a, kojega je napustila. To mi je kao nekome tko nije bio u politici do sada zanimljivo pratiti. Moglo bi biti iznenađenja. Što se tiče nas, nadam se da ćemo biti ugodno iznenađenje.
Dosta je turbulentno, miješaju se karte i prelazi iz tabora u tabor. Što Vam to govori?
– Prvo je bilo da se Možemo i Socijaldemokratska partija Hrvatske ne mogu dogovoriti, da bih ih naposljetku dogovorio Zagreb, zatim se pojavila opcija Tomislava Jonjića, Birač je mijenjao stranke, istrčao pred ljevicu, tražio da nastupe zajedno na izborima i samoga sebe kandidirao, što ispada nekolegijalno. Krenuo sam nešto napraviti u ovome gradu i nisam stranački opredijeljen i smiješno je gledati one koji su deset godina i više u politici kako se stalno međusobno preslaguju. Stalno je ista garnitura. Može se na našoj listi vidjeti koliko je na njoj mladih i školovanih koji do sada nisu bili politički angažirani. To se kod drugih ne vidi – sve se vrti u krugu nekih ljudi. Do promjena ne može doći bez promjene ljudi i načina rada.
Kandidat za Vašeg zamjenika je Vanja Goršćak. Zašto ste njega odabrali?
– Jer je mlad, sposoban, školovan, kao i ja voli ovaj grad i ima volju za to da se nešto u gradu promijeni, nije bio politički aktivan do sada i riječ je jednostavno o dobroj kombinaciji mladog i obrazovanog dečka i mene kao starijeg i iskusnijeg. On bi bio pokretačka snaga na području gospodarstva. Privatni je poduzetnik i nije ovisnik, kao niti ostali s naše liste, o okruglom pečatu, to jest o državi. Ta ekipa mlađih na čelu s njime bi mogla povući i pomoći da se velik broj problema riješi. Ne razmišljaju onako kako razmišljaju stariji političari.
