"I dalje ću se javljati na natječaje", odgovara na pitanje hoće li se opet kandidirati za ravnatelja Opće bolnice Karlovac
Kandidat na listi Hrvatske demokratske zajednice za Gradsko vijeće Karlovca je liječnik docent doktor znanosti Ervin Jančić, ugledni karlovački neurolog i po mnogima uspješni ravnatelj Opće bolnice Karlovac kojemu to nije pomoglo da ne bude smijenjen, a i to ćemo s njime zumirati.
Okorjeli sam pušač i kavolok. Koja su Vaša predviđanja?
– Da će poskupjeti cijene kava i cigareta. Ne znam kako ćemo – pijem i do sedam kavi dnevno.
Što mogu očekivati u zdravstvenom pogledu?
– Sve ozbiljne studije kažu da trebate odbaciti pušenje još jučer, uzmite malo C vitamina, tako ćete si produžiti život, spasiti krvne žile i smanjiti mogućnost nastanka tvorbi koje nam ne trebaju te mogućnost za srčani ili moždani udar. Pušenje je najveći neprijatelj organizmu.
A kava?
– Može je se popiti dvije do tri dnevno, pa i do pet, kažu studije, a to ovisi o tome kolika je koncentracija kave, odnosno koja je kategorija kave. Ona organizmu daje donekle podražaj, održava metabolizam, utječe na metabolizam masti te drži čovjeka budnim. U medicini spavanja kažu da zadnja ne bi trebala biti iza 17 ili 18 sati jer odgađa početak spavanja za nekih sat i pol, pa to čovjeka iscrpi, a ne okrijepi ga – kasnije legne i probudi se neodmoren.
Može li se medicinski potvrditi da će svako živo biće umrijeti?
– Dosadašnja literatura kaže samo da je jedan uskrsnuo – svi ostali su preminuli.
Dakle, ako se od nečega mora umrijeti, nije li svejedno hoćemo li umrijeti od kave, cigareta ili nečega trećeg?
– Velike studije kažu da ima mnogo elemenata koji utječu na skraćivanje životnog vijeka, primjerice neaktivnost, povišeni tlak, povišeni šećer, alkohol, boravak tamo gdje se radi s teškim metalima, herbicidima… Na jednom pacifičkom otočju s određenom vrstom kokosa je češća Parkinsonova bolest no drugdje, primjerice. Postoji genska osnova, a, ako se na nju utječe predugo s toksinima, organizam to više ne može podnijeti i dolazi do iscrpljivanja samoiscjeljujućih elemenata DNK, pa se razvija funkcionalna i metabolička abnormalnost, a s time i tumor.
Je li moždani udar genski određen?
– Nije. Istraživanja su pokazala kod nekih pacijenata da su skloni zgrušavanju krvi. Postoje čimbenici na koje možemo utjecati i oni na koje ne možemo. Ne možemo utjecati na godine i na spol, ali možemo na debljinu, šećer, tlak, masnoću u krvi i slično. Ne možemo utjecati toliko danas na stres kao ranije, ali se možemo riješiti cigareta i razviti disciplinu ispijanja alkohola te na dnevnu fizičku aktivnost. Istraživanjem stogodišnjaka se utvrdilo da su jeli manje obroke i da su bili vrlo fizički aktivni. U Sloveniji postoji groblje na kojemu se pokapaju samo stogodišnjaci. Na Kavkazu i u Japanu su zbog siromaštva mnogo fizički radili i prilagodili fizičke navike te doživjeli duboku starost – u podlozi su bili riba, marelice, rakija od riže i osiromašeni ugljikohidrati.
Spomenuli ste medicinu spavanja. Na koji način se bavi spavanjem?
– To je veliko područje medicine. Svi se bavimo nekim poslom dok smo budni, to su dvije trećine života, a medicina spavanja se bavi preostalom trećinom i odgovara na pitanje, primjerice, kakve su funkcije organizma dok osoba spava. Medvjed prespava veći dio zimskog sna, a smanji mu se broj otkucaja srca i izgubi na tjelesnoj masi, pa preživi sve to. Medicina spavanja se bavi i time kako se osoba regenerira spavanjem, koliko mu treba sna i kako isprekidan san utječe na skraćivanje životnog vijeka, na podizanje krvnog tlaka, na učestalost srčanog ili moždanog udara… Problem današnjice je isprekidan san zbog stresa, mobitela, televizije, budi se po noći i ne odspava se koliko treba. Radimo barem i po dva posla dnevno i to skraćuje vrijeme spavanja, produžuje vrijeme uspavljivanja, san nije dovoljno dubok i nije okrepljujući. Naša “centrala” u mozgu koja prima sve informacije tokom dana se preko noći mora posložiti, a za to joj treba vremena. Kada se ta “centrala” posloži, ujutro ste svježi, poletni, možete upijati nove informacije… Ako se “centrala” ne posloži, pomagat ćete si kavom, što će biti uzrok još većeg stresa. Tako se ulazi u začarani krug podizanja tlaka i masnoće, neaktivnosti i rasta tjelesne težine, pa bude još gore. Onaj tko zaspi na sat i pol, pa se probudi, radi po kući, a onda opet nastoji zaspati, teško je da će biti učinkovit na poslu, može zaspati u vožnju, ako radi sa strojevima može ugroziti svoje zdravlje… Profesionalni vozači ne smiju imati takve poremećaje sa spavanjem. Stariji imaju kraći san koji je isprekidan, a mlađima treba malo više sna ne bi li bili svježi ili okrijepljeni, no dođe obavijest na mobitel u 2 sata u noći, zasvijetli plavi ekran, pa se pogleda kakva je to poruka stigla…
Odlazi se u krevet s mobitelom, no on nije dobar za uspavljivanje, zar ne?
– Mobitel i televizor ne bi trebali biti u spavaćoj sobi. Prostorija u kojoj se spava bi trebala biti prikladno zvučno izolirana i zamračena ne bi li se ostvario kvalitetan i dubok san. Bez toga će osoba drugog dana biti iscrpljena i neće se moći usredotočiti na radne zadatke, a kava i cigarete neće pomoći.
Svatko od nas je zaspao pred televizorom.
– Nije problem zaspati, nego što se probudiš, a onda je nemoguće opet usnut.
Dragi Arsenije Arsen Dedić je zagovarao da se nakon ručka “prelomi dan”, malo odrijema, ubije oko na pola sata ili sat.
– To je filozofija Sredozemlja – kad je vrelina dana 15 minuta odspavaš i to doista bude okrepljujuće i ne bi trebalo trajati dulje od 15 minuta jer onda opet ulazimo u kontraefekt – osoba je umornija i treba više spavanja. Ako je netko depresivan, ne bi trebao spavati deset sati, nego osam. Dugoročno nije dobro, ako netko spava manje od četiri sata.
Član ste konzervativne stranke nacionalnog predznaka, no možemo li priznati da je u socijalizmu postojao optimalan raspored – osam sati rada, osam sati sna i osam sati razonode?
– U međuvremenu se promijenilo mnogo toga – metodologija rada, internetizacija, informatizacija, potreba za komunikacijom, dogovorima… Radno vrijeme više nije osam sati s pola sata pauze, nego traje koliko projekt zahtijeva. Način rada se izmijenio iz korijena u odnosu vrijeme otprije tridesetak godina.
Najavili ste da biste se bavili zdravstvom kao gradski vijećnik, no što je od zdravstva u nadležnosti jedinica lokalne samouprave?
– U Karlovcu su i Opća bolnica Karlovac i domovi zdravlja, a može se kreirati gradska politika prema zdravstvenim ustanovama, prvenstveno domovima zdravlja.
Biste li predstavili neku mjeru?
– U ovo predizborno vrijeme bih se zadržao samo na tome.
Spominjali ste i zdravstvenu skrb za branitelje, pa bih Vas zamolio elaboraciju.
– Ministarstvo hrvatskih branitelja je prije nekoliko godina započelo projekt preventivnih pregleda hrvatskih branitelja u kojemu su sudjelovale bolnice koje su mogle pružiti takve usluge, dakle laboratorije, ultrazvuk, pregled interniste i specijalista. Grad Karlovac je pomogao to financijski i proširio obuhvat branitelja za sistematske preglede. Kod dvadesetak pacijenata su pronađene nove bolesti i to je najveća vrijednost takvih preventivnih pregleda. Nadam se da će to zaživjeti i na ostatku populacije u okviru obveznih pregleda, a država je najavila da će se svi morati odazvati na jedan takav, što uključuje i Vas kao pušača.
Nemojte se ljutiti ako iznesem jednu percepciju u javnosti.
– Izvolite.
Ona kaže po prilici da ste zalutali u HDZ jer nekako djelujete prefino za to. Je li tako nešto došlo i do Vas?
– Karlovčan sam, liječnik, hrvatski branitelj, imam izuzetno velik krug prijatelja i poznanika, jedna polovica grada ima moj broj mobitela, a druga polovica zna kako do njega doći. HDZ je velika stranka s puno kvalitetnih koji mogu puno toga napraviti i s puno dobrih trenutaka koje očekujem.
Nije tajna niti da su Vas oštetili smjenom s mjesta ravnatelja Opće bolnice Karlovac te da ste pretrpjeli utoliko nepravdu. Jeste li prešli preko toga?
– Izuzetno sam dobro školovan liječnik, specijalista, uži specijalista koji voli svoj posao i uživa u njemu. Iza mene su stručni, znanstveni i nastavni te se nadam da ću i dalje doprinositi znanjem i referencama široj karlovačkoj zajednici kao rođeni Karlovčanin koji ima djeda, baku i pradjeda ulicu lijevo i ulicu desno. I dalje mogu pomoći zajednici znanjem, idejama, vještinama i projektima.
Nadam se da se nećete ljutiti, ako insistiram na toj temi. Je li Vas povrijedilo postupanje prema Vama?
– Znam da ste vickasti i to Vam ne mogu zamjeriti. Ostao sam stručnjak u svom području koji će se i dalje javljati na natječaje radi toga da ostvarim promjenu i služim zajednici.
Je li isključeno da se ponovno prijavite na natječaj za ravnatelja Opće bolnice Karlovac?
– Rekao sam upravo da ću se i dalje javljati na natječaje.
Morali smo precizirati na koje.
– Natjecat ću se za ona mjesta za koja smatram da će mi omogućiti da svojim vještinama i znanjem pridonijeti javnosti i služiti zajednici. Kad imate toliko godina koliko imam ja te toliko rezultata i referenci, ne štedite se nego se motivirate da još malo doprinesete.
Kako vidite status i stanje Opće bolnice Karlovac te to koliko služi zajednici?
– Mogu navesti nekoliko crtica o tome što bi moglo biti. Bolnica živi 24 sata i krase je svi djelatnici. Medicina se izuzetno brzo razvija i, ako ne trčite vrijeme vas pregazi. Davnih dana smo pokrenuli suradnju s Medicinskim fakultetom i postali nastavna baza. Time smo otvorili vrata rastu i razvoju ustanove. Bolnice u Varaždinu, Slavonskom Brodu i Zadru su dobile status kliničkog zavoda i naša je želja da, po mogućnostima, neki odjeli koji imaju dva kandidata ili dva doktora u znanstveno-nastavnom zvanju i dovoljan broj kreveta, podignu stručni i znanstveni rad i time bi dio građana imao širu zdravstvenu uslugu, a možda bismo imali i viši status. Nadam se da će doći vrijeme za to, da dođemo do kliničkog zavoda, da nastavimo biti nastavna baza, da ugostimo studente iz drugih država. Kod nas su dvaput bili studenti s američke istočne obale na ljetnoj praksi. Trebali bismo biti domaćini i nastavna baza studentima završne godine studija medicine koji se upoznaju s našom ustanovom, a potom se dio njih odluči i ostati kod nas na specijalizaciji te time svojim radom, entuzijazmom i motivacijom donose nova znanja i novu energiju. Tako se ostvaruje iskorak u dijagnostici i liječenju.
Što je klinički zavod?
– Bolnice u Varaždinu, Slavonskom Brodu i Zadru su bolnice višeg nivoa s većim brojem zaposlenih, specijalista i kreveta, a neke kolege su došle do doktorata znanosti i docenture. Postroji pravilnik po kojemu se ustrojbeno razvija dio odjela. Dakle, imate odjel, službu, klinički zavod, kliniku i kliničku bolnicu. Kako se ustanova razvija sa sve većim brojem zaposlenih, sa sve većim brojem znanstveno-nastavnog zvanja te s većim brojem pretraga i zahvata, ustanova raste. Možemo gledati prema gore i težiti tome da postanemo bolji, da imamo veći opseg posla i veću kompliciranost te da se tako i izdvojimo. Koja će klinika, odnosno struka povući, ne znam.
Kakav bi se odnos mogao napraviti između bolnice i znanstvene zajednice?
– Dio liječnika pripada znanstvenoj zajednici. Dakle, izvode se nastava i vježbe, ali se može voditi i dio istraživačkih studija koje sponzoriraju država ili druge države i fakulteti. Tako se može istraživati, primjerice, debljina stijenke žila na vratu, prokrvljenost mozga, utjecaj prehrane na srčane i moždane udare, utjecaj geografije i genetike i drugo. Multipla skleroza je, primjerice, učestalija u Gorskom kotaru nego drugdje u Hrvatskoj jer su na to utjecale migracije.
Vaš kolega Josip Žunić je svojedobno predložio da se Karlovac razvije po uzoru na Oxford i Cambridge, dakle sveučilišni grad u blizini metropole te je naveo da bi Veleučilište u Karlovcu bilo podloga za tako nešto. Što mislite o toj viziji i je li to nešto što biste kao gradski vijećnik mogli zagovarati?
– To je jako lijepa ideja. Educiran sam na Oxfordu i vidio sam kako to izgleda. Sveučilište u Zagrebu je izuzetno veliko, a nadam se da bi se i naše veleučilište moglo proširiti i prerasti u nešto više. Bilo bi lijepo kada bi u Karlovcu bilo više studenata i smjerova i kada bi se Karlovac ugostio još fakulteta.
Je li to realna perspektiva ili idealističko viđenje?
– Sve velike ideje su isprva idealističke. Tržište je veliko, potrebe za edukacijama su također velike, napredovala je tehnologija, stremi se ka robotici, umjetnoj inteligenciji, automatizaciji… Utoliko je velik prostor za cjeloživotnu edukaciju jer ste završetkom studija dobili samo dvadesetak posto znanja, idućih tridesetak stječete specijalizacijom, a potom treba još puno vremena rada. Svako malo se plasira nov telefon ili pametni sat i treba se educirati da bi se te uređaje koristilo. Svakodnevno nastaju nove spoznaje i ideje te pristupi. Puno je prostora da se Veleučilište u Karlovcu proširi.
To su velike ideje, a imao sam praktični problem što nije za vikend bilo dežurnog zubara kada me zabolio zub. Što utoliko možete napraviti Grad Karlovac i Vi kao gradski vijećnik?
– To je pitanje puno starije od Vas i mene. Dio pacijenata se upućuje u dežurnu službu u Zagreb gdje dobiju prvu pomoć ili je pak netko od stomatologa u Karlovcu u pripravnosti. Uvijek je netko od njih dostupan, otvorit će vrata i pružiti pomoć.
Odlaze medicinski kadrovi iz Karlovca u Zagreb i izvan Hrvatske. Što Grad Karlovac može učiniti da ih zadrži?
– Otvaranjem granica i promjenom ugovornih obveza za kolege specijalizante po kojima više nisu dužni ostati u matičnoj ustanovi, velik dio kolega je potražio posao u većim centrima ili van domovine. Imamo prakse subvencioniranja stambenog prostora, smještaja u vrtićima, omogućiti im lakše osiguranje stanova i ostanak. Na otocima je utoliko puno veći problem.
U Vašoj bibliografiji sam primijetio da ste se bavili pitanjem kanabisa u liječenju karcinoma. Mnogi koriste kanabis ne bi li si olakšali bolove. Pomaže li u takvim situacijama?
– U terminalnim trenucima pacijentu preparati kanabisa pomažu da lakše podnese bol, da mu se omogući kvaliteta života u zadnjim trenucima. Takvi su se preparati mogli čak i prepisati na recept, no dobavljač tih lijekova je posustao. Ipak, postoje i dalje na tržištu neki preparati. Pacijenti i članovi njihovih obitelji već znaju i sami doći do ulja, tinkture ili smole te to koristiti u tim trenucima kada analgetici dolaze do granica izdržljivosti.
Ako je kanabis učinkovitiji od ostalih lijekova, zašto se ne koristi ranije?
– Postoji stupnjevanje, četiri ili pet djelotvornih stepenica prije.
Biste li se založili za potpunu legalizaciju kanabisa?
– To je veliko pitanje akademske zajednice, farmakoindustrije i prava. U različitim državama imamo različitim rješenjima, no ide se ka tome da to kontrolirano koriste potrebiti.
Je li palijativna skrb na zadovoljavajući način riješena?
– Postoje dva tima za palijativnu skrb. Znam koliko je potrebitih i uvijek ima prostora za poboljšanje, bolji i frekventniji pristup. Uvijek se smatra da se za takve pacijente može napraviti još malo više.
Zašto da se i treći mandat za redom da povjerenje gradonačelniku Damiru Mandiću, odnosno HDZ-u valjda 33.
– Dobio sam čast i odgovornost biti na toj listi. Pozvao bih Karlovčane i Karlovčanke da tu listu podrže.
