"Podržavamo kandidaturu Damira Mandića za gradonačelnika no očekujemo da spomene izgradnju doma za starije u Luščiću", kaže
Romeo Štokić je predvodio listu koalicije Akcije umirovljenici zajedno i Hrvatske stranke umirovljenika na izborima za Gradsko vijeće Karlovca, a ona je osvojila jedan mandat, pa povodom završetka izbora s njime zumiramo kakvu će politiku ta koalicija provoditi naredne četiri godine.
Na izborima za Županijsku skupštinu ta je koalicija izborila dva mandata, a nositelj liste bio je Frane Kaleb iz HSU.
“Što se tiče općinskih vijeća, osvojili smo po mandat u Draganiću i Saborskom”, napomenuo je Štokić.
Kakav je plan u Karlovcu?
– Prošli puta je nositelj liste bio Kaleb i imali smo sporazum da ću preuzeti mandat na dvije godine, što sam i učinio te sam bio i potpredsjednik Gradskog vijeća Karlovca. Sada sam ja bio nositelj izborne liste i Kaleb bi trebao biti vijećnik prve dvije godine.
Što je programski dio vašeg koalicijskog sporazuma?
– U prošlom mandatu smo planirali ostvariti gerontološki centar, no to se počelo graditi u Dugoj Resi, što veseli. I dalje se čeka do 13 godina na karlovačkom području mjesto u domu za starije. Potrebno je napraviti novi dom, a u prošlom mandatu smo uspjeli u tome da se prostornim planovima predvidi da bude na prostoru nekadašnje vojarne “Luščić”. Stariji su živjeli i radili u ovome gradu i zaslužili su da u njemu i ostanu. Tam dom u Luščiću bi bio i dnevni boravak za starije. Dom bi trebali koristiti oni koji zbilja o sebi ne mogu voditi računa, koji nemaju obitelji, odnosno o kojima obitelj ne može skrbiti i njima bi takav dnevni boravak puno značio. Tamo bi mogli dobiti obrok, podružiti se s drugima i vratiti se u poznato okruženje. Moderniji domovi za starije imaju i savjetovališta za umirovljenike i članove njihovih obitelji i tamo se provode programi socijalne podrške.
Prije našega razgovora je na tiskovnoj konferenciji kandidatkinja za gradonačelnicu koalicije koju čine Možemo, Socijaldemokratska partija Hrvatske i Stranka umirovljenika Draženka Polović upozorila da se na mjesto u Domu za starije i nemoćne “Sveti Antun” u Karlovcu čeka u prosjeku osam godina te da Karlovac napravio još jedan takav objekt. Je li to što je rekla vama točno i prihvatljivo?
– Dobro je to rekla, ali su sve stranke u ovoj izbornoj utrci prepoznale problem manjka domova za starije. Svi imaju na umu da se to mora riješiti, no ne mogu riješiti koliko tko ima kapaciteta za to. Svi koji su sudjelovali u ovim izborima žele dobro Karlovcu – nitko se nije kandidirao da bi nešto posebno ušićario. Velika je stvar imati inicijativu, staviti svoj lik na plakat i agitirati za ono što zagovaraš.
Hoćete li podržati njenu kandidaturu u drugom krugu?
– Podržali smo u proteklom mandatu gradonačelnika iz Hrvatske demokratske zajednice i kandidata te stranke za novi mandat Damira Mandića zbog doma za starije. Naša koalicija će podržati njegovu kandidaturu.
Je li obećao izgradnju doma?
– Dom će se graditi. Na prvoj sjednici Gradskog vijeća Karlovca ćemo tražiti da se osnuje radna skupina za planiranje i izgradnju doma umirovljenika. Ne može se to prepustiti slučaju ili stihiji. Očekujem od gospodina Mandića da javno kaže da će se taj dom graditi. Radna skupina mora biti sastavljena od stručnjaka i trudit ću se nadgledati taj proces.
Što je ranije bila prepreka da se tako postupi?
– Možda moje političko neiskustvo. Prije nekih pet godina sam otišao u punu starosnu mirovinu i umirovljenici su me “zahaklali” da im pomognem u radu organizacija i to sam kvalitetno uradio. Došao sam na izborne liste za predstavnička tijela Grada Karlovca i Županije karlovačke, a četiri godine potom sam možda pametniji i iskusniji politički. Ovo je jedini način da se novi dom ostvari. Činjenica je da je Gradsko vijeće “na knap” što se tiče odnosa snaga i sve se da riješiti ili promijeniti. Podržavam starog gradonačelnika.
HDZ s vama ima deset ruku u Gradskom vijeću Karlovca.
– Tako je.
Kako funkcionira Dom za starije i nemoćne “Sveti Antun”?
– Tajnik sam Kluba umirovljenika Karlovac i tamo smo provodili glazbeno-književne programe i ti ljudi su time sretni. Korisnicima nedostaje obitelj. Mladi, možda i nesvjesno, s njima uopće ne komuniciraju, a oni su usamljeni i željni razgovora. U tom domu treba biti savjetovalište za korisnike i za članove njihovih obitelji koje treba motivirati da više provode vrijeme sa svojim starima. Ti su se stariji odrekli puno toga ne bi li školovali djecu i poslali ih u svijet, a vraća im se neprikladno. Svakoga u Gradskom vijeću Karlovca ću upitati kada su zadnji puta nazvali mamu ili tatu, ako ne žive zajedno. Živim tristotinjak metara od svoje majke i čujem se s njome jednom tjedno i kriv sam za to, svjestan sam toga, no današnji život je ludnica bez radnog vremena, ljudi su umorni, nakon posla se izvale na kauč i tako prolaze dani. Svi se trebamo zapitati kako žive naši stari, posebice ako žive van grada.
Je li smještaj u Domu za starije i nemoćne “Sveti Antun” priuštiv za većinu?
– Županija karlovačka sufinancira smještaj, a jedna od zadaća naše koalicije je povećati cenzus, da umirovljenici mogu biti korisnici bilo kojeg doma i da im se dotira ostatak koji im nedostaje. Puno starijih prepiše nekretnine na djecu i unuke te odu u dom, a djeca rasprodaju te nekretnine da bi možda pokrili i neke svoje dugove, pa o starijima više nema tko brinuti, mirovine se troše, pa se od vlasti traže dotacije. Zadaća je zaštititi takve osobe. Savjetujem starijima da ne daju svoju nekretninu do zadnjega dana i da je koriste za mirnu i staloženu starost.
Kakve su usluge privatnih domova za starije?
– Gledali smo u tom pogledu svašta u medijima i nadzor nad radom takvih domova bi trebao biti veći. Obišao sam neke domove koji su zbilja dobri, no tko si umirovljenika može priuštiti cijenu smještaja od 1.200 eura mjesečno po korisniku? To si možda mogu priuštiti oni s njemačkim mirovinama. Ima onih s osam stotina eura mirovine, ali ako si uzmu takav smještaj, nemaju za kavu i druge osobne potrebe, a da ne spominjem da im se djeca rijetko jave. Apeliram na mlade da se ne ponašaju loše prema starima.
Je li palijativna skrb odgovarajuća u Karlovačkoj županiji?
– Nisam u potpunosti upoznat s time. Znam da postoje patronažne sestre koje obilaze bolesnike i ljudi su zadovoljni, no te starije osobe će poželjeti svakoga dana tako nešto. Patronažna sestra brzo ode, a to je problem – starijima nedostaje socijalni kontakt.
Je li javni prijevoz za umirovljenike odgovarajuće riješen?
– Najisplativija linija javnog prijevoza u Karlovcu je između tržnice i bolnice. Treba rekonstruirati javni prijevoz. Iz prigradskih naselja nema redovnih prijevoza i time ćemo se baviti u Gradskom vijeću Karlovca i Županijskoj skupštini. Tražili smo bili da se sufinancira prijevoz umirovljenika na županijskoj razini, dakle međumjesni. Valja omogućiti onima iz Slunja da stignu na vrijeme na pregled u karlovačku bolnicu. Umirovljenici se okupljaju na sajmovima i u bolnicama uglavnom. Bolnice u Slunju i Dugoj Resi postaju zatrpane s obzirom na to da karlovačka bolnica ne može sve zaprimiti – kada dođete tamo u 8 sati parkiralište je puno kao da se održava neki koncert. Traže se uputnice za bilo koju ustanovu samo da dobiju vrećicu lijekova, a kada ih dobiju i kada ih počnu piti misle da su ozdravili, što je drugi problem – doktori im daju sve i svašta samo da ih se riješe.
Koji su izazovi za starije stanovništvo u ruralnim krajevima?
– Komunikacija je najveći izazov – djeca su u gradu, a oni na selu te više nisu sposobni upravljati motornim vozilima. Javni prijevoz je rijedak. I dalje obrađuju zemlju, što je dobro. Oni se neće žaliti i reći će da su zadovoljni. Privređuju za djecu i unuke koji su u gradu. Većinom su zadovoljni jer se bave zemljom. Brzo bi umrli, ako bi im se to uzelo.
Jesu li umirovljeničke organizacije civilnog društva u Karlovcu dovoljno dotirane?
– Nisu. Imam osjećaj da se na umirovljenike gledao kao na potrošače, a ne kao na one koji privređuju. Nitko ne razmišlja o tome da su školovali svoju djecu, pa da i unuke potpomažu u školovanju. Grad Karlovac je subvencionirao odlaske u Selce i to je nešto fenomenalno, no kada se objavi informacija o tome nailazi se na vrlo ružne komentare na društvenim mrežama, da je riječ o glasačkoj mašineriji i slično. Odlaze na more umirovljenici iz Karlovca bez obzira na razlike. Na društvenim mrežama umirovljeničkih udruga nema nikakve politike.
Ne djeluješ kao netko u punoj starosnoj mirovini.
– Rođen sam 1967. godine. Imam skoro 43 godine mirovinskog staža. Bio sam od početka u Domovinskom ratu, pa sam ostao u Tigrovima, zatim sam kao vojnik bio u Afganistanu, što je također ulazilo u beneficirani radni staž. Naši stari su s druge strane išli s 51 ili 52 godine života u punu starosnu mirovinu, a sada je to sa 65 ili 67 i tko zna što će još biti s mirovinskim sustavom. Razgovarali smo s time i s državnim tajnikom i bila je to žustra rasprava. Mirovinski staž je bitan za određivanje 13. mirovine jer ima onih koji odlaze u prijevremenu. Ako netko ima tridesetak godina staža, mirovina neće iznositi niti pet stotine eura, a s time se ne može baš ništa. Hrvatska ima u odnosu na druge zemlje jedan od najnižih prosjeka mirovinskog staža. Zagovornik sam toga da radnik koji odlazi u mirovinu ostane kao mentor, pa da novozaposlenom prenese postepeno svoja znanja. Kod nas se događa to da netko ode u mirovinu, da se potom raspiše natječaj koji se oduži, a u međuvremenu posao preuzima kolega i posao se ne odrađuje kvalitetno, pa na kraju od svega ništa. Dijete koje je završilo srednju školu ili fakultet se na novom radnom mjestu stoga nalazi u stresu, pa čak i čistačice ispituje kako se što radilo. Tako se ne može odraditi kvalitetno posao. Mora postojati mentorstvo od barem mjesec ili dva ili do godinu dana. Mladi inače ne razmišljaju o mirovinskim fondovima i o mirovini. Veseli što je poboljšan omjer između broja radnika i umirovljenika.
Ti si u AUZ, a Frane u HSU. Zašto niste jedna stranka s obzirom na to da dobro surađujete?
– Surađujemo dobro. Kada sam pozvan u AUZ, HSU je već postojao. Prije toga su samostalno nastupali i, naravno, nisu izborili mandate u Županijskoj skupštini, u Gradskom vijeću je dobiveno tek jedno mjesto. Shvatilo se da treba zajedno nastupati radi provedbe ciljeva i programa kojih pak nema puno jer je glupo navoditi nešto što se ne može izvršiti. Naučio sam da ne obećajem ništa što ne mogu uraditi. Laganje ne dolazi u obzir. Što mogu napraviti, napravit ću. Držimo se programa, onih koji to mogu izvršiti i struke.
Na koje biste probleme nailazili u zagovaranju politika za starije u prijašnjem mandatu?
– Pitali bi što to uopće hoće umirovljenici ili pak kak mogu tako mladolik biti u stranci umirovljenika. Prioritet se stavlja na djecu, što je u redu – uvijek ću dignuti ruku za vrtić i za školstvo dok ne ostvarimo jednosmjenski rad, pa neka onda dođu bake i djedovi na red. Vrtići se grade i ostvarit će se brzo jednosmjenski rad u školama, pa je došlo vrijeme i da se napravi taj dom za umirovljenike, pa da oni koji više ne mogu se od starosti kretati po stepenicama i kada više ne mogu doma obavljati fiziološke dužnosti kako treba, odu u dom.
U kojoj je fazi program ugradnji dizala u višestambene zgrade?
– To uglavnom vodi Frane, no mogu reći da sve ovisi o privatnim vlasnicima. Pokušavali smo nagovarati korisnike nekoliko višestambenih zgrada na to, ali je česta primjedba da što će to njima, a onda umirovljenik slomi nogu, pa ga po stubištu nose djeca i unuci. Ugradnja dizala je skupa i moramo biti svjesni da su višestambene zgrade u privatnom vlasništvu. Država subvencionira postavljanje liftova, ali sve ovisi od korisnika zgrade. Apeliram na sve koji žive u višestambenim zgradama da odriješe kesu i to riješe. Tako i njihove nekretnine dobivaju još na vrijednosti, a to puno znači.
U kakvim ste odnosima sa Strankom umirovljenika?
– Nismo uopće komunicirali. Nemam ništa protiv dijaloga i zajedničkog rješavanja problema. Nemam ništa protiv toga da podržim tuđu bolju ideju.
Koliko ima umirovljenika u Karlovcu?
– Oni čine trećinu stanovništva. Svi su govorili da su umirovljenici veliko glasačko tijelo i da će svi glasati za nas, no to nije istina jer se umirovljenici kao glasači povode i za drugim kriterijima. Najgora je neinformiranost. Kada su naši stari bili mlađi kupovali su novine i čitala ih je cijela obitelj. Sada su svi na internetu, a umirovljenici ne barataju tim tehnologijama i ostaju izolirani i neinformirani. Tako dolazimo i do pojma ejđizma, to jest diskriminacije po dobi – često se najstarijeg člana obitelji opisuje kao nekoga tko ništa ne zna. U Karlovcu je pet klubova umirovljenika, a u njima imamo i doktore znanosti koji su autori fenomenalnih znanstvenih radova. Kad pričaju, upijaš to njihovo znanje bez da trepneš. Takav dolazi tamo na kartanje i šah, a mogao bi još puno pružiti zajednici. Ne dobiva niti potporu svoje obitelji jer je “glup” zato što ne zna telefonom poslikati nešto i poslati unuku ili unuci. Dobro zato surađujemo s Gradskom knjižnicom “Ivan Goran Kovačić” koja umirovljenike educira o modernim tehnologijama. Ejđizam sve više uzima maha i zato planiramo predložiti i zakonsku zaštitu od šikaniranja umirovljenika, odnosno omalovažavanja. Neki liječnici također ne žele niti dotaknuti umirovljenika za pregleda, a neki zaslužuju da im se skine kapa. No, većinom liječnici ne gledaju umirovljenika niti u oči niti ih dodirom pregledaju.
