"Karlovačka publika voli komedije, lakše tekstove i zezanciju. Zato smo odustali od Ibsena", kaže
S ravnateljem Gradskog kazališta “Zorin dom” Milivojem Jurasom smo zumirali u četvrtak novu kazališnu sezonu, ali i ono što je ostvareno u dvije godine njegova četverogodišnjeg mandata, no ipak smo se na početku prisjetili velikog američkog glumca, odnosno holivudske zvijezde.
Rođendan slavi Michael Douglas.
– Nevjerojatna je poveznica tog divnog čovjeka i Karlovca – Georgij Paro mu je bio profesor na akademiji, on je njegov prvi student.
Douglas je jednom prilikom napomenuo da je najveći utjecaj na njega profesionalno imao Paro, a govorimo o sinu Kirka Douglasa.
– Mislim da smo radili operu “Hovanščina” Modesta Petroviča Musorgskog u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 1999. godine kada je Paro dobio pismo od Douglasa i to ga je pismo ganulo. Puno toga lijepoga mu je ovaj glumac napisao. Paro je inače bio klasičan duh i volio se dopisivati klasičnom poštom, mada je tada već postojala elektronska. Kao mladić sam bio zadivljen time što je Douglas pisao Paru, time što imam takvog intendanta koji je dio i akademskog i kazališnog svijeta.
Možda bismo mogli dovesti Douglasa na Dane Georgija Para u “Zorin dom”.
– Bilo bi sjajno takve velikane pridobiti. Ništa nije nemoguće.
Jedan od velikana operne glazbe u svijetu je naš sugrađanin Goran Jurić.
– Tako je.
Više je puta naveo da bi htio nastupati u “Zorin domu”.
– Točno. Čuli smo se. Imali smo ideju da bi ove godine pjevao na manifestaciji “Opera u šancu”, no takvi umjetnici imaju rezervirane termine i obveze dvije ili tri godine unaprijed. Ako Bog da, imat ćemo ga sljedeće godine. O tome intenzivno razgovaram s njime. Lani je bio angažiran u Finskoj i veselim se tome da nastupi u programu “Opera u šancu” sljedeće godine, a jednom, zašto ne, i sa solističkim recitalom u kazalištu.
U ruci držim ulaznice za predstave “Big Box” i “Gdje nestaju patke”. Što mogu očekivati?
– Mladenačku lepršavost i teme koje razumiju tinejdžeri i studenti. Predstava “Big Box” je došla na inicijativu voditeljice Baletnog studija Martine Maričić jer je njezina nekadašnja polaznica Jana polaznica Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. U razgovoru s čelnicima ADU sam dogovorio da nam predstava dođe u goste. Velika su očekivanja jer nastojimo zainteresirati tinejdžere i studente za zbivanja u kazalištu.
Jeste li tinejdžerima i studentima napomenuli da ne smiju koristiti mobitele?
– Napominjemo im to u snimci koja se pusti. Morat će se pronaći model po kojemu će moći ipak nešto zabilježiti mobilnim aparatom. Korištenje tih uređaja znade jako smetati izvođačima, a kazalište je prostor tišine za odigravanja predstave, mada je reakcija publike na ono što se odvija na sceni dobrodošla. Mobiteli se mogu prilagoditi da manje svijetle i da ne blicaju i siguran sam da to znaju učiniti mlađe generacije, no pripadnicima druge dobi znaju zvoniti telefoni i dolazi pritom do raznih peripetija koje dekoncentriraju glumce i ostatak publike. Trebat će se naći kompromisno rješenje.
Koje posljedice trpi kazališna umjetnost zato što smo nestrpljivi?
– Živimo dva usporedna života – stvarni i na ekranima. Ako neka vijest prije 20 godina nije bila na televiziji, smatralo se da se ništa nije niti dogodilo. Televizija gubi primat od društvenih mreža i danas što nije na njima nije se niti dogodilo. Sukladna je ljudskom karakteru potreba da se bude viđen i da se prikaže ono što se vidjelo, bez obzira na umjetnički sadržaj.
Strategija “Zorin doma” za razdoblje od 2023. do 2025. godine govori o dostupnosti kazališta svakom žitelju Karlovačke županije.
– Sada izrađujemo strategiju za razdoblje od 2026. do 2028. Pokušavamo što više žitelja Karlovačke županije dovesti u naše kazalište, ali isto tako nastojimo što više gostovati s našim predstavama po našoj županiji, pa često posjećujemo Slunj, imamo lijepu novu dvoranu u Ogulinu i vjerujem da ćemo i s njima uspostaviti stalnu suradnju, imamo dvoranu u Dugoj Resi, prekrasne prostore u Cetingradu… To je sve potencijal za to da na autentičnim lokacijama odigramo naše predstave, no zahtjevnije je najbolje pogledati u “Zorin domu”. Utoliko postoji problem javnog prijevoza, posebno školaraca. U razgovorima smo sa Županijom karlovačkom i nastojimo postići poslovni konsenzus da iznađemo način kako bismo učenicima omogućili besplatan dolazak na predstave. Utoliko bi djeca iz drugih sredina bila ravnopravna s karlovačkom. Što se tiče odraslih, to je stvar tržišta – moraju pronaći način kako doći do “Zorin doma”. Kao što puno Karlovčana posjećuje kazališne i koncertne programe u Zagrebu, tako moramo pozvati one iz ostalih dijelova županije da nam dođu u “Zorin dom”.
Koju pogodnost školarci ostvaruju karlovačkom kulturnom iskaznicom u “Zorin domu”?
– Ona se tiče samo karlovačkih polaznika osnovnih i srednjih škola, ne i onih izvan Karlovca, kao što se ne odnosi niti na studente. S tom se iskaznicom ostvaruje 20 posto popusta na sve programe.
Imaju li studenti kakve pogodnosti?
– Studentski popusti su već ranije dogovoreni.
Koliko ih koristi taj studentski popust?
– Točan broj nemam ovoga trenutka na raspolaganju.
Više sam zainteresiran za opći dojam koliko studenti odlaze u kazalište.
– Mogli bi dolaziti i više. Jako dobar je dolazak školaraca. Za nekim programima je bilo velikog interesa studenata.
Jeste li istraživali publiku i imate li podatke o strukturi, o dobi, spolu, stupnju obrazovanja…
– Nismo analizirali toliko detaljno da bismo ulazili u obrazovanje i to bi se možda i kosilo s odredbama o zaštiti privatnih podataka. Kao i u ostalim kazališta, dominiraju sredovječni jer je očito da ta populacija ima najviše vremena za posjetu kazalištima. Čini mi se da je na programima koje održavamo vikendom ravnomjerno zastupljena sva populacija po dobi. Preko tjedna je možda mnogima komplicirano nakon radnog vremena doći u kazalište, no ima onih koji baš to žele, da promijene svakodnevnu rutinu.
Kakvi su afiniteti publike?
– Karlovačka publika voli komedije, lakše tekstove i zezanciju. Teške drame bi također trebalo imati na repertoaru, a lektirni naslovi su važni za učenike, no ako gledamo tržišno, najveći je interes za komedije.
Karta za predstavu “Big Box” stoji 8 eura iliti 60 kuna. Što ulazi u tu cijenu, odnosno kako se formirala?
Predstava ima svoje troškove, no odlučili smo povodom otvaranja sezone i zato što je riječ o akademskoj predstavi, ona je poklon posjetiteljima. Svatko tko je kupio ulaznicu za neku drugu predstavu dobio je ulaznicu i za predstavu “Big Box”. Općenito, puno faktora je odlučno za formiranje cijene. Ako se usporedimo s ostalim kazalištima u Hrvatskoj, “Zorin dom” je među najpovoljnijima jer cijene ulaznica za naše predstave za školsku djecu su pet eura, za odrasle od 12 do 14 i samo za skupe gostujuće predstave koje su višeg umjetničkog nivoa stoje 20 eura. Standardna cijena kazališnih ulaznica je od 16 do 25 eura, a mi smo se odlučili za cijenu od 14 eura za predstave u našoj produkciji, što je daleko ispod hrvatskog prosjeka.
Je li ansambl isti kao lani?
– Vanja Gvozdić je nakon gotovo deset godina rada u “Zorin domu” iz privatnih razloga otišao u Kazalište Virovitica. I dalje će kao vanjski suradnik sudjelovati u našim predstavama. Planiramo sljedeće godine zaposliti novog glumca, a u vrlo skoro vrijeme još nekoliko glumaca.
Zapošljavate i pozornišnog radnika i do petka se može prijaviti na oglas za taj posao. Zašto imate potrebu za takvim kadrom?
– Produkcija se povećava i imamo puno gostovanja. Jedina smo ustanova u Karlovcu koja može ugostiti folklorne i druge programe, pa da bismo mogli biti na turneji s našim predstavama potreban nam je dvostruki tehnički tim. Nivo produkcije je jako porastao.
Svi su glumci zaposleni na određeno.
– Tako je.
Zašto?
– Tako je određivao Zakon o kazalištima, a on se taman promijenio kad sam postao ravnatelj. Glumci su bili zapošljavani na određeno i svake četiri godine bi im se produžavao ugovor dok ne navrše 20 godina radnog staža, međutim sada glumac nakon probnog ugovora može dobiti četverogodišnji ugovor o radu, a nakon toga ugovor na neodređeno.
Hoće li netko od naših glumaca to dobiti?
– Vjerujem da hoće, čim im isteknu postojeći.
Koja je bila svrha takve zakonske odredbe?
– Da se održe kriteriji izvrsnosti. Poželjna je fluktuacija glumaca od kazališta do kazališta i, ako bi imali ugovor na određeno, održavali bi razinu kvalitete i glumačke higijene, pretpostavilo se. To se u praksi nije pokazalo dobrim jer treba vrednovati lojalnost nekog glumca. Dobro je rješenje da se nakon probnog rada dobije ugovor na četiri godine, a zatim na neodređeno. To je dobitna situacija i za glumca i za kazalište. Uvijek netko može otići tamo gdje mu je bolje.
Koliko su naši glumci slobodni raditi u drugim kazalištima, za film i televiziju?
– Kad nemaju obveze u “Zorin domu”, mogu raditi gdje god žele.
Trebaju li za to suglasnost?
– Trebaju.
Bazeni kadrova su i studiji “Zorin doma”. Ponovili ste nedavno poziv na upise. Koliko ih je već upisano?
– Trenutačno ne raspolažem točnim podatkom, no lani je bilo skoro pa tristo polaznika. U profesionalnom dramskom ansamblu mogu biti samo akademski obrazovani glumci, a amateri su dobrodošli u studijima. Bazen za profesionalni ansambl su stoga glumci koji završavaju akademije. Dramski ansambl svake godine radi audicije za djecu i tinejdžere kada se utvrđuje jesu li predodređeni za to da budu dio studija jer se radi o djelatnostima za koje je potreban talent.
Ima li još mjesta?
– Ne znam, ali znam da je svake godine puno prijavljenih, a audicije ove još nisu održane. Može se svatko prijaviti, a drugo je pitanje hoće li postati dio studija. O tome odlučuje komisija.
Može li se javiti netko netalentiran, pa makar glumio drvo?
– Može.
Što ste pripremili za ovu sezonu?
– Predstavili smo premijerne naslove koje smo pripremili za ovu kazališnu sezonu. Prvo izvodimo, u četvrtak 2. listopada, predstavu “Gdje nestaju patke”. Taj naslov je za tinejdžersku dob i tako nešto nam je nedostajalo u repertoaru. Odlučili smo tu predstavu napraviti u koprodukciji s Kazalištem Mala scena iz Zagreba koje ima dobro reference kada govorimo upravo o produkcijama za mlade. Po vrlo čitanom romanu Ante Tomića će se uprizoriti “Nada”. Iz Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” sam dobio podatak da je to najčitaniji naslov, pa se veselim premijeri te predstave u režiji Aide Bukvić. Imat ćemo i 23. siječnja 2026. premijeru predstave “Talenti i obožavatelji” Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog, što režira Helena Petković. Premijerno ćemo izvesti i lutkarsku predstavu za odrasle “Kuga” po romanu Alberta Camusa, što režira Hrvoje Seršić s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Peta premijera će biti “From Death with Love” po Parovom tekstu kojega će dramaturški oblikovati Hrvoje Ivanković. Ta će predstava biti izvedena u koprodukciji s Gradskim dramskim kazalištem “Gavella” iz Zagreba. Imat ćemo i reprizne predstave – “Čudesna šuma” i “Pepeljuga”, pogotovo stoga što je naredna godina Vladimira Nazora, pa bi ta predstava mogla imati lijepa gostovanja.
Pročitao sam negdje da ste za ovu godinu planirali postaviti Henrika Ibsena.
– Jesmo, i to dramu “Hedda Gabler”, no pokazalo se da to ne bi bio najveseliji naslov za Karlovac, možda jednog dana u koprodukciji s nekim drugim kazalištem, pa da se izvodi kod nas i u još jednom gradu. Zaključili smo da je “Nada” puno prikladniji naslov.
Tomića mnogi smatraju kontroverznim. U svakom slučaju izaziva reakcije. Plašite li se onoga što se dogodilo u Benkovcu ove godine?
– Pitanje je umjesno. Razlikujem Tomića kao kolumnista i kao pisca. Ne treba povezivati njegovu medijsku kontroverznost – kako god netko tumačio kontroverznost – i njega kao pisca. Vrlo je čitan, a “Nada” je šarmantan i zabavan roman i to nam je bilo dovoljno da je stavimo na kazališne daske. A. Bukvić je već režirala predstavu “Što je muškarac bez brkova” po Tomićevom romanu, a nakon toga je snimljen i igrani film. Vjerujem da će “Nada” doživjeti sličnu sudbinu.
Koliko imate afiniteta prema produkciji “škakljivih” predstava?
– Kazalište mora preispitivati savjest javnosti, ali i vlastitu. Ne postoji provokativna predstava – pojedinac ima svoj doživljaj. Trudim se da repertoar bude širok i za svakoga, a teško je predvidjeti hoće li utoliko neki naslov nekome biti škakljiv. Ne bih htio da se repertoar gleda političkim povećalom jer bi nas to vraćalo u vremena u koja se ne treba vraćati.
Biste li se odvažili pozvati Olivera Frljića da režira nešto u “Zorin domu”?
– On je veliko redateljsko ime, ima veliku reputaciju, a i njegov budžet je velik. Ipak smo kazalište srednje financijske moći. Možemo ugostiti ono za što imamo financijske mogućnosti. Nisam nikad surađivao s gospodinom Frljićem jer sam po vokaciji operni pjevač i nismo se susretali, pa ne mogu imati vlastiti sud o njemu.
Bila su tri natječaja za izbor ravnatelja prije dvije godine. Na početku mandata ste Trend medijima izjavili da želite unositi “inovativne stvari”.
– Točno.
Što ste inovativno uveli?
– Do sada se nije ovako predstavljala sezona, nego se to činilo paušalno tiskovnim konferencijama. Kazalište smo doveli na takvu razinu da cijele godine znamo što nas čeka naredne. Nastojimo u marketing uvesti nove tehnologije, da ga digitaliziramo i da klasično plakatiranje mijenjamo digitalnim prikazima, međutim na tom putu smo malo zapeli zbog financija. Ako ćemo doći do takvog oglašavanja, bit ću jako sretan. Popravili smo se tehnički. Tehniku vode novi ljudi i puno je kreativniji njihov pristup. Upravo smo zbog toga u mogućnosti podići i samu produkciju kazališta. Vjerujem da ćemo u narednim mjesecima dodatno podići razinu produkcije. Za to je potrebno imati dobro postavljenu tehničku organizaciju, što se ne može postići bez inovativnosti. U sezoni 2023./24. smo otvorili rupu za orkestar nakon vise od 20 godina što nije korištena za glazbenike te izveli operu “Regoč”. Predstava “Putar i parizer” je prva takva predstava u Hrvatskoj gdje se okretna pozornica koristi u svrhu gledanja same predstave.
Biste li naveli neke svoje propuste?
– Oni se uvijek događaju – ne griješi onaj tko ne radi. Timski ih na vrijeme detektiramo i o njima razgovaramo. Svakodnevno vodimo žustre rasprave, i to je dobro. Kazalište mora biti otvoreno za rasprave, pa tako valja raspraviti i poslovne poteze koji ne ispadnu najbolje ne bi li se to popravilo u budućnosti.
Nakon što je otišao iz “Zorin doma” Peđa Gvozdić je doživio jako velik uspjeh s monodramom “Pračovjek”. Je li to moglo biti u produkciji karlovačkog kazališta?
– “Pračovjek” je doživio uspjeh i dok je Peđa bio glumac “Zorin doma”. Ta je predstava bila hit i u drugim kazalištima. Peđa je imao inspiraciju baš za taj naslov i on je postavljen na daskama karlovačkog kazališta dok je Peđa bio zaposlenik. Međutim, to je postavljeno u koprodukciji sa Zakon teatrom. Kada sam postao ravnatelj, Peđa je odlučio da svoj rad u potpunosti prebaci na Zakon teatar ne bi li se više mogao baviti sobom i takvim naslovima te se zahvalio. Odlučio je krenuti drugim umjetničkim pravcem, a tu kvalitetnu predstavu smo davali puno puta u “Zorin domu”.
Koliko je “Zorin dom” otvoren karlovačkim autorima, od Stjepana Mihalića nadalje?
– Povodom rekonstrukcije kuće Stjepana Mihalića imamo na tom tragu planove s Gradskom knjižnicom “Ivan Goran Kovačić” baš za Dane Georgija Para. Stvorili bismo program koji spaja Mihalićevu kuću, Mihalića kao autora i “Zorin dom”. U sljedećim sezonama ćemo raditi na fuziji knjižnice i “Zorin doma”.
