"Država je poručila da se planovi moraju realizirati u suvislom roku, a ne da se čeka 40 godina odluka može li se graditi", kaže
S arhitekticom i prostornom planerkom Brankicom Petrović iz biroa ADF smo zumirali Vladine prijedloge triju zakona koji se odnose na prostorno planiranje, graditeljstvo te energetsku učinkovitost koji su podigli mnogo prašine, a pričali smo uoči njenog puta na jednu konferenciju.
Ne znam o kakvoj se stručnoj konferenciji radi, ali sam siguran da su arhitekti oduševljeni paketom predloženih zakona i da samo o tome pričate.
– Konferencija “Planiranje i razvoj otpornih naselja” se održava u organizaciji Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske. Traje dva dana i osim naših kolega raznih struka sudjeluju i kolege iz Nizozemske, Cipra i Mađarske. Konferencija je interdisciplinarna i čuju se iskustva iz drugih zemalja na razne teme. Dva dana su malo, ali nastojimo sudjelovati.
Jesu li gosti iz Nizozemske odlučili preuzeti sve naše prostorne politike i zakone?
– Svaka zemlja Europske unije provodi vlastitu prostornu politiku jer postoji naslijeđe. U ovih tridesetak godina smo se pripremali za primjenu i europskih tekovina. Neke strateške procjene utjecaja na okoliš nam ranije nisu bile toliko poznate, primjerice. Sad se propituju učinci planiranih zahvata, još više na okoliš. Austro-Ugarska je imala sustav kojega smo dijelom naslijedili. Ipak smo se i dalje naslanjali na zakonodavne okvire uvodeći svoje specifičnosti i nastojeći kombinirati sve to, a ponekad to nije ispalo tako dobro. U prošlom sustavu smo imali podruštvljeno zemljište pa je bilo jednostavnije planirati jer nije bio bitan pojedinačni vlasnik. Tu smo tekovinu napustili i sada vlasništvo treba akceptirati i uravnotežiti s općim interesom, što ne ide baš glatko. Prijedlozi Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji o kojemu se raspravlja nisu gori od mnogih do sada, nešto popravljaju, nešto prelamaju preko koljena, a što se tiče Zakona o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu, možda smo prenaglo ušli u tu energetsku učinkovitost… Od kuda smo krenuli, koje je pitanje?
Kradu li nam Nizozemci ideje?
– Ne kradu, ali ostaju impresionirani lijepom bogomdanom državom u kojoj se pokušava popraviti što je loše napravljeno.
Zašto se cijela struka digla na noge protiv ovog paketa zakona?
– Veliko radno tijelo je s ministarstvo trebalo izraditi izmjene zakona, a to se nije dogodilo. Nacrt prijedloga zakona je podastrt struci kroz e-savjetovanje, što je izazvalo revolt. Puno je nijansi pravnih i formalnih, no glavno je da se struka digla, a politika će odlučiti u demokratskoj proceduri hoće li prihvatiti primjedbe. Struka će morati raditi u skladu s izmjenama, a politika preuzima odgovornost.
Što vidite u tim prijedlozima zakona?
– Zakon o gradnji će predvidjeti jednostavnu proceduru za izgradnju obiteljskih kuća jer će rasteretiti urede koji izdaju građevinske dozvole. Taj dio posla u e-sustavu će preuzeti projektanti. Odgovornost projektanata je apsolutna, ali vlada nevjerica. U Njemačkoj je također došlo do zagušenja odjela, pa je dano ulagaču da bira hoće li mu pečat na građevinsku dozvolu dati država ili će angažirati projektante koji će potpisom i žigom jamčiti da je sve u redu i tako će se vjerojatno brže izdati dozvola. Uredi jesu zagušeni i sve je manje kadrova te izdavanje dozvola dugo traje. Struka bi mogla preuzeti veću odgovornost, no nema se povjerenja u nju, pa se prišlo ovom polumodelu. Praksa će pokazati kako će to izgledati.
Primjedba je da novi Zakon o prostornom uređenju razvlašćuje jedinice lokalne samouprave. Što bi to značilo za Karlovac?
– Naša tvrtka i mi osobno smo bili mnogo involvirani u generacije prostornih planova koje smo naslijedili iz bivšeg sustava. Karlovac je bio planiran za 120.000 stanovnika, no to se nije ostvarilo, pa imamo razvučenu vodovodnu mrežu koja je zastarjela i puca, dijelove naselja koji nisu obranjeni, koji su neizgrađeni, a praktički su u centru grada… Rekli smo da se moraju izraditi planovi niže razine kako bi netko tko ima česticu u Drežniku mogao sutra graditi kuću. Broj neizrađenih planova je u Zagrebu drastičniji. Država je poručila da se ti planovi moraju realizirati u suvislom roku, a ne da se čeka 40 godina odluka može li se graditi. Ako do toga ne dođe, ministarstvo će osigurati da se takav plan izradi. To je mala batina lokalnoj samoupravi da bude svjesna koliko se zaposjeda prostora koji se moraju komunalno opremiti, a ne samo da se za njih izrade planovi. Koliko se uopće izdvaja iz proračuna za izradu planova? Lokalna samouprava upravlja prostorom, a ne može to činiti bez planova koji kažu kako prostor urediti.
Ako sam dobro shvatio, lokalna samouprava nema kapaciteta da radi ono što je u njenoj nadležnosti, pa će to preuzeti središnja država.
– Tako piše. No, kako će to država preuzeti kad nije donijela niti zacrtani državni plan, kako će onda izraditi hrpe planova? Ovo je pokušaj da se probudi lokalna samouprava, da bude svjesna što ih čeka. Kao izrađivači planova smo stalno naglašavali donosiocima odluka da preuzimaju obvezu realizacije. Ona se ne može dogoditi u roku pet ili deset godina. Postoji ono što se dugoročno planira. Nekim mehanizmima se određuju prioriteti, ali ti kapaciteti nisu dovoljni da se to sve realizira i ubrza. U svijetu postoje drugi modeli.
Nedavno smo pisali o tome da na Gazi vlasnici zemljišta koji žele graditi kuće ne mogu to činiti jer nema izrađenog i usvojenog urbanističkog plana uređenja. Što bi ove izmjene zakona značile za njih konkretno?
– Moraju pokrenuti priču prema lokalnoj samoupravi. Gradovi i općine su dužni svake četiri godine izraditi kvalitetna izvješća o stanju u prostoru u kojemu navode programe mjera iz čega se vidi kad će doći na red izrada tog UPU-a.
Mogu li oni koji žele graditi kuće na Gazi po novim zakonima preskočiti lokalnu samoupravu i to riješiti sa središnjom državom?
– Tako bi to bilo po ovom prijedlogu zakona. Dakle, pokreće se taj drugi mehanizam, ako Grad ne reagira. Vidjet ćemo što će usvojiti Hrvatski sabor. I u postojećem zakonu postoji mogućnost da se u manjem segmentu realizira manji obuhvat urbanističkog plana. Ima takvih međukoraka.
“Ono što smo dobili u ratu izgubit ćemo u gruntovnici”, komentirao je arhitekt Nikola Bašić taj paket zakona. Što je tu toliko dramatično?
– Nisam stigla iščitati što je kolega Bašić rekao. Lani je skinuta zabrana prodaje poljoprivrednog zemljišta ostalim građanima Europske unije. I prije te zabrane su stranci kupovali zemlju, a sad je to otvoreno. Rečeno je da nema proširenja građevinskog područja dok se ne prouči gdje se još može graditi. To može imati protuučinak u povećanju cijene zemljišta koja je već sada enormna. Građevinska područja su već sad prevelika i u odnosu na budući broj stanovnika. Možemo očekivati da će nas za deset godina biti više za milijun i imamo rezerve u već određenim građevinskim područjima. Kao što sam rekla, Karlovac je bio planiran za 120.000 stanovnika. Prostora, dakle, ima.
Karlovac je podosta razvučen.
– Jest.
Kako je planirati jedan takav prostor s nedostatnim brojem stanovnika?
– To je teško, vrlo komplicirano. U onom sustavu su postojali razvojni planovi koji su se donosili na razini države i lokalne samouprave te su predstavljali podlogu za prostorne planove. Razvojni plan je tako rekao da će Karlovac biti industrijsko središte regije. Sada imamo stotine strategija, a jedna drugu pobija. Nikom nije jasno kakva je strategija razvoja države i grada. Planerima bi bilo jednostavnije da je netko izradio dobru strategiju i rekao što treba brisati jer se ne može komunalno opremiti s obzirom na to da nećemo imati 80.000 stanovnika ili ćemo imati pak prostor da povećamo broj stanovnika. Država je, međutim, u demografskom kolapsu i broj stanovnika opada. Kvaliteta stanovanja se može promatrati na dva načina – hoćemo li graditi višestambene zgrade ili želimo da svi imaju svoj vrt i da žive u gradu parkova. To netko treba odrediti, pa da se onda vidi koliko i kakvog prostora treba te kuda širiti mrežu infrastrukture. Od 1. siječnja se neće moći raditi izmjene i dopune nego ćemo morati imati novi generalni plan s nekim okvirima i polazištima s rokom trajanja od sedam godina te, ako pak u tom razdoblju ne izradimo novi, ostat ćemo bez prostornog plana. Takve smo rezove imali i 1994. godine kad su svi provedbeni urbanistički planovi stavljeni van snage. Zagreb je imao hrpu regulacijskih planova koje je isto zakon stavio van snage. Je li sad ovo kvantni skok da se kreće od formalno novog? Mora se uvijek gledati što je prijašnji plan uradio dobro i loše. Svi kažu da je prostor devastiran, no koji su čimbenici utjecali na to? Nije jedini čimbenik samo struka, nego i politika koja odlučuje. Puno toga utječe na kvalitetu izgrađenog prostora.
Hoće li ovaj paket zakona doprinijeti priuštivom stanovanju?
– Karlovac ima hrpu neizgrađenog prostora i može se unutar građevinskog područja izgraditi nova višestambena zgrada. Amandmanom na prijedloge zakona je rečeno da to ne može biti bilo gdje, da mora biti barem uz postojeće građevinsko područje. Imamo mnogo prostora u Karlovcu koji se relativno brzo može planski odrediti za zgrade s kvalitetnim stanovima po povoljnoj cijeni. Namjera je da mladi dođu što prije do kvalitetnog stana, što nije baš jednostavno. U savjetovanju je Zakon o priuštivom stanovanju. Nemamo standard izgleda takvog stana, za koliko je osoba? Na tržištu se stvorio kaos od trubocijene, a riječ je o vrlo nekvalitetnim stambenim prostorima. Ne znam hoće li zakon u tom pogledu nešto popraviti. Ne bih kritizirala guranje da se nešto ubrza s obzirom na inertnost jedinica lokalne samouprave.
U Hrvatskom saboru su za drugog čitanja prijedloga paketa zakona prihvaćeni amandmani da se na poljoprivrednom zemljištu ne može graditi objekt koji nije namijenjen poljoprivredi…
– Da, to i sad stoji u zakonu.
Valjda trebalo biti promijenjeno.
– Išlo se ka rješenju da se ne može graditi bilo gdje. Oznaka PŠ se odnosi na zemljište koje može biti šumsko, a može biti i poljoprivredno i to je dakle kategorija koju država ne štiti. Imamo u planovima definirane te površine pa je rečeno da se ne može graditi pet kilometara od naselja. Amandman je imao tu svrhu da se gradi u blizini postojećeg građevinskog područja jer kvart treba vrtić, školu, da djeca ne putuju pet kilometara na nastavu… Karlovac je u zadnjem periodu gradio vrtiće. Dakle, u kvartovima se mora osigurati sadržaj mimo stanovanja, ako su posebne četvrti u pitanju ili će se pak primijeniti takva gradnja u zonama koje nisu do sada izgrađene, a namijenjene su stanovanju. Zakon je rekao da ne mora to biti samo u stambenim i mješovitim zonama, da to može biti i u zonama rezerviranima za komercijalne djelatnosti. Struka bi trebala utvrditi može li u nekoj zoni koja nije stambena biti stambena zgrada. Možda ćemo stvarno za dvije godine imati izmjene i dopune ovog zakona.
Drugi prihvaćeni amandman kaže da će se stambene jedinice morati graditi tako da se maksimalno integriraju u postojeće naselje.
– O tome i pričam. Nema potrebe tražiti još lokacija za takvu gradnju, ima ih unutar postojećeg obuhvata poprilično.
Kako Vam izgleda razvoj Karlovca na primjerima Luščića, Grabrika i Nazorove?
– Iako je davno bio izgrađen provedbeni urbanistički plan Grabrika koji je dobio novelaciju, ovo što se događalo zadnje vrijeme je na tragu raubanja prostora.
Želite li reći da se u Grabriku rauba prostor?
– Da. Bilo je više po tom planu slobodnih neizgrađenih područja, taj plan je stavljen van snage, a to što imamo je posljedica neplaniranja.
Ide li se u Grabriku u tom pogledu u krivom smjeru?
– Ide. Kolege iz drugih zemalja su za Grabrik komentirali da ne sadrži vrhunsku arhitekturu, ali da je uredan i sređen. Napustio se koncept pješačkih terasa i ima problema, no to je bio jedinstveno oblikovan kvart. Šteta je što je ta ideja napuštena.
Kako Vam djeluje razvoj prostora vojarne na Luščiću?
– Bio je natječaj, implementiran je u urbanistički plan, prošlo se sve korake koje se trebalo proći, nisu svi bili zadovoljni odabirom rješenja, primijenjen je urbanistički plan koji se sada ostvaruje. Nadam se da će se koristiti u daljnjoj gradnji arhitektonski natječaji pa da će se dobiti dodatna kvaliteta, a ne da se javnom nabavom biraju najjeftiniji projektanti. Transformacija od zone za vojsku u centru grada u relativno velik kvart traje, a ocijenit ćemo u jednom momentu gdje se pogriješilo. Greške su dozvoljene, ali ih treba priznati. Riječ je o velikim zahvatima. Neću ocjenjivati je li rješenje koje je odabrano natječajem najbolje, ali smo Generalnim urbanističkim planom odredili da se natječajem bira rješenje. Ministar je obećao da će struka pisati pravilnik o natječajima. Kod nas nema praćenja realizacije – da imamo natječaj, rezultat, pa ocjenu je li se po tom izabranom rješenju radilo.
U sklopu rješenja za Nazorovu u blizini sudske zgrade je planiran nekakav neboder, a stanari su zabrinuti da bi zbog toga mogli ostati bez parka koji se nalazi gdje je nekoć bio nogometni stadion.
– Zadatak natječaja je bio uža zona, dakle neboder u Nazorovoj. Dalje se propitivala mogućnost šireg obuhvata i to zahtijeva daljnji korak u odlučivanju. Za uže područje se mora izraditi urbanistički plan koji bi trebao staviti točku na i u vezi visine nebodera i garaže. Zatim se usvaja plan po kojemu se realizira. Dakle, treba izraditi i taj obvezni dokument, a ne želim ulaziti i to zašto je predviđen i taj korak. Čekamo da se to dogodi, pa da se još jednom u javnosti raspravi je li neboder te visine u redu i je li sve kroz provedeni natječaj najbolje definirano. Ne mogu svi nivoi planova biti provedbeni. Generalni plan bi trebao biti strateški, a zatim treba izrađivati detaljnije planove, da se ne dogodi Trešnjevka – vidjeli ste što se tamo dogodilo. Zakon prepoznaje model završenih kvartova, ali koji se transformiraju. Novi centar je izgrađen, ali se transformira tako što se dodaje novi objekt. Na papiru se može preispitivati je li to najbolje rješenje, čak i s obzirom na provedeni natječaj koji je imao i širi obuhvat u svom anketnom dijelu – projektni dio natječaja se odnosi na neboder u Nazorovoj, a sve drugo je anketni dio.
