Nalazimo se pedesetak kilometara od glavnog hrvatskog grada, a nazadujemo, gubimo stanovništvo i životni standard većine stanovnika je pao te ljudi ne vide neku perspektivu", poručuje gradski i županijski vijećnik u razgovoru s Marinom Bakićem
Županijski i gradski vijećnik iz redova Nove ljevice Dimitrije Birač u intervjuu iz ciklusa ZOOM POLITIKON pretresa karlovačke probleme, govori o tome kako se nosi s kritikama da “skače iz paštete”, a i ne skriva ambiciju da se kandidira za gradonačelnika Karlovca.
Na prošloj sjednici Županijske skupštine Karlovačke županije si rekao da Općoj bolnici Karlovac manjka higijenskog materijala i da si se u to osobno uvjerio. Što ti se dogodilo tamo?
Otac sam malog djeteta pa sam unazad par godina češće bio u bolnici na Švarči. Kako sam ipak županijski vijećnik, na kojem god katu da sam bio provjerio bih situaciju pa bih vidio da nema sapuna, ručnika, toalet-papira, negdje čak niti slavine – dakle vlada nekakav kaos. U čekaonici površine dvadesetak četvornih metara čeka tridesetak pacijenata, a oni bi trebali oprati ruke, otići na WC i tako dalje. Moje dojmove su podijelili i oni koje bih tamo zatekao i s kojima bih popričao o tome – ljudi neće reagirati dok im se ne obratiš jer vjeruju da se ništa ne može popraviti. Utoliko sam prije dva ili tri mjeseca na sjednici Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu Županijske skupštine na kojoj je bila prisutna i pročelnica Upravnog odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo Županije karlovačke Maja Vučinić-Knežević, i njoj iznio te primjedbe. Rekla je da će vidjeti što se može napraviti. S obzirom da se nije ništa napravilo, odlučio sam apelirati da se ne zaboravi riješiti taj problem.
Da se kupi toalet-papir?
Nije samo o tome riječ – to je prozaičan problem. Riječ je više o ideji da Opća bolnica Karlovac bude oaza higijene. Morate biti zapanjeni urednošću bilo kojeg toaleta u našoj bolnici, a ne steći potrebu da pobjegnete iz njega.
Nije ti se, dakle, dogodilo da si u bolnici obavio svoje pa ostao na brisanom prostoru?
Nije, naravno, niti je sin morao na WC. Provjeravam – to mi je uloga i zadaća.
Prije točno godinu dana je u Samostalnom srpskom tjedniku “Novosti” objavljen intervju s tobom u kojemu tvrdiš da Karlovcu nedostaje vizija. Je li i dalje tako?
Jest. Nedavno sam opet pogledao tvoj intervju s gradonačelnikom Damirom Mandićem u ovom ciklusu intervjua i u tom razgovoru si odlično poentirao da se strateški žrtvuje vrijeme za novac. Ovoj lokalnoj vlasti, posebice gradonačelniku, nedostaje vizije. Čeka se da se strateški projekti realiziraju kada i ako dođe novac iz Europske unije, a trebalo bi biti normalno da je strateški projekt prioritet za izrade proračuna, zaduživanja i pregovora s Vladom Republike Hrvatske, a ne navesti obnovu Zvijezde, primjerice, kao strateški prioritet, a onda njegovo ostvarenje čekati dvadeset godina ili, pak, odrediti kao strateški prioritet obnovu vrelovoda, pa čekati dva desetljeća da se to učini. Pritom gradonačelnik ima mudrosti da kaže kako ne bismo takve projekte nikad ostvarili bez europskih sredstava. Nalazimo se pedesetak kilometara od glavnog hrvatskog grada, a nazadujemo, gubimo stanovništvo i životni standard većine Karlovčana i Karlovčanki je pao te ljudi ne vide neku perspektivu. Treba imati viziju o tome kako iskoristiti prednosti koje Karlovac ima, kako organizirati lokalnu vlast da bude efikasnija, dosljednija, iskrenija u naumu i ciljevima te da djeluje u korist većine u gradu. Sada nemamo takvu situaciju. Gradonačelnik se hvali projektima koje financira Europska unija. Što god Grad predloži Vladi, dobije mrvice za to, iz čega se vidi status kod izvršne vlasti na državnoj razini. Pritom, ne postoji vizija povezivanja gradova u susjedstvu, iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Slovenije, Italije, pa sve do Češke radi razgovora da se vidi što se može zajednički raditi. Također, ne postoji vizija s povezivanjem s nama geografski bližim gradovima kao što su oni u Karlovačkoj županiji, Zagrebačkoj županiji i sam Zagreb. Zagrebački gradonačelnik Većeslav Holjevac je prisustvovao otvaranju Autobusnog kolodvora Karlovac. Nedostaje vizije u smislu odnosa prema državi. Pritom mislim na odnos Grada prema središnjoj državi, da se boriš za prioritetne projekte, odnos Grada prema drugim jedinicama lokalne samouprave, da se vidi može li se skupa nešto postići prema Vladi, odnos grada prema inozemstvu, da vidimo kako stojimo u kontekstu razvoja Srednje i Jugoistočne Europe, te, što je najvažnije, odnosa Grada prema vlastitim građanima, da se vidi kako žive i da se pobrine za uvećanje njihovog standarda i razvoj.
Čitav grad je gradilište. Može li se to osporiti?
Ne može. To što se gradi i što se dio građevina obnavlja je zasluga vlasti. Moj zadatak nije puko kritiziranje. Često napomenem da mi je drago što se gradi, ali spomenem i potrebu da se nauči iz prethodnih situacija pa da se, umjesto obnove vrelovoda u jednom mahu, gradi po nekoliko kilometara te mreže godišnje za potrebe distribucije geotermalne energije u druge kvartove. Moja je uloga pohvaliti dobro, ali i upozoriti da se ne treba zadovoljiti postojećim stanjem. Za napredak nije bitno kako ćemo se postaviti spram europskih natječaja nego kako ćemo se postaviti spram vlastitih ciljeva i vlastitoj viziji ne bismo li se prije svih dogovorili s Vladom Republike Hrvatske. Zato sam rekao da nije jasno kako se Hrvatske vode mogu hvaliti da će radovi na kanalu Kupa – Kupa biti financirani europskim sredstvima kao zadnja, mada osnovna, mjera izgradnje sustava obrane od poplava – to je prioritet kojemu stremimo zadnjih pola stoljeća.
Ostali gradovi su dobili sustav obrane od poplava bez novca iz Europske unije?
Naravno da nisu. Ne vidim da država nema novca da barem temeljni dio karlovačkih potreba adresira, a da se to ishodi bitan je angažman gradonačelnika. Hrvatska demokratska zajednica je u Karlovcu na vlasti 29 godina od 33, a od našeg grada je napravila podružnicu svoje stranke. Dakle, u našem slučaju ne govorimo o ravnopravnom odnosu jedinice lokalne samouprave sa središnjom državom, koliko taj odnos uopće može biti ravnopravan, nego središnjice jedne stranke s njenom podružnicom.
Koji je tvoj stav o načinu izgradnje sustava obrane od poplava?
Pohvaljujem kolegu nezavisnog gradskog vijećnika Tomislava Novaka koji je probleme s time u vezi pogurao u javnosti. Moj stav se gotovo ne razlikuje od stavova mještana Brodaraca. Ostali smo šokirani objašnjenjem Hrvatskih voda da će se glavnom mjerom baviti na kraju. Zašto se ne baviti glavnom mjerom prije svih, pa da tako izgradnja protupoplavnih zidova postane bespredmetna? Ako se mještani pobune i imaju čvrste argumente, treba ih poslušati i ne tupiti po svome. Kako natjerati Hrvatske vode da se osma mjera realizira ove ili sljedeće godine, a ne 2028. ili 2029.? To je nemoguće samo zato što to tvrde Hrvatske vode, a ta se tvrtka pokazala netransparentnom.
Je li moguće da je sukob u tome što postoji rok za korištenje sredstava EU u tu svrhu, pa se projektira i radi brže-bolje, makar i ne sasvim kvalitetno, ne bi li se osiguralo da se taj novac iskoristi, dočim se kritizira s ideal-tipskog stanovišta, dakle nerealno?
U procesima koje vodi tvrtka Hrvatske vode postoji bitan element ovoga što si naveo. Gradonačelnik ima svoju strategiju žrtvovanja vremena za novac, djeluje unutar nekih svojih koordinata pa pokušava brže-bolje stići rokove, u slučaju da se kasni. Ako lokalni vijećnici pokušavaju to kritizirati, gradonačelnik se ne bavi konkretnim problemima, nego upozori da je izbor između toga da novac dobijemo i da ga ne dobijemo. Svakodnevicu mještana moram pretočiti u širu sliku da bi i drugi Karlovčani vidjeli da nije riječ o sebičnoj borbi za nečiju kvadraturu nego za bolji Karlovac. Utoliko me ne zanimaju rokovi i kasne li nekome sredstva. Problem je čitava konstrukcija politike Grada Karlovca oslanjanja na europska sredstva, a pritom gradonačelnik ima i obraza reći da ne bismo dobili ništa bez tih natječaja.
Jesi li u slučaju konstrukcijske obnove Osnovne škole Dragojle Jarnević i organizacije nastave u tim okolnostima dolijevao ulje na vatru?
Lokalna vlast je uložila dosta truda da progura taj narativ. Možda su djelomično i uspjeli uvjeriti neke da se tamo neki gradski vijećnik bori za političke poene. Osnovna škola “Braća Seljan”, gdje je trebao biti preseljen dio nastave iz OŠ Dragojle Jarnević, je i moja škola i razgovarao sam s dijelom roditelja iz te škole, saslušao njihove argumente, rekao im da su mogli biti i stroži spram gradonačelnika, te roditeljima djece koja pohađaju OŠ Dragojle Jarnević da ne treba kriviti uopće roditelje bilo koje škole jer je glavna odgovornost na Gradu Karlovcu koji se preračunao misleći da će sve proći glatko. Ne možeš ulaziti u takve projekte, a da za njih roditelji saznaju kod frizera ili da im djeca dolaze s poluinformacijama doma. Ako vas ljudi nešto traže i za to imaju argumente, ne sazivate pet ili deset sastanaka na kojima ih pokušavaš malo zaplašiti pravnim smicalicama, nego se ide dosljedno i iskreno reći u čemu je bio problem, a gradonačelnik se pokušavao pozvati na djecu, pa na roditelje jedne škole, a zatim na roditelje druge škole. Ne ide se džonom u takvim situacijama. Do ovoga ne bi došlo u toj mjeri da imamo javni prijevoz. Naravno da će onima koji voze djecu iz prigradskih naselja na nastavu odgovarati da djecu ne voze u OŠ Dragojla Jarnević nego da imaju školu bliže domu, no ako postoji sređen javni prijevoz, ako ne kasni, ako šofer ne zove s porukom da nema prijevoza, možete se pouzdati u sustav. Nije problem samo u školama, kao što je gradonačelnik htio napomenuti, nego u odnosu vlasti prema roditeljima, djeci i javnom prijevozu. Dakle, nemamo osnovnu infrastrukturu za prijevoz od točke A do točke B.
Ove godine će se izabrati koncesionar za obavljanje usluga javnog prijevoza?
Hoće. Grad Karlovac “priprema teren” da se vidi hoće li za tri godine usluge javnog prijevoza povjeriti nekoj gradskoj tvrtki ili privatnoj. Ako ne dođe do smjene vlasti 2025., vlast će nastaviti s davanjem koncesije privatnom prijevozniku s argumentacijom da se pokazao dobrim i da je trošak osnovati gradsko poduzeće.
Nije bilo poslovnih problema s naplatom parkirališta dok je to bilo povjereno privatniku, a sada ima kada se time bavi gradska tvrtka?
Ključne javne usluge trebaju osiguravati tvrtke u javnom vlasništvu jer takvim poduzećima nije cilj ostvariti dobit nego isporučiti pravovremenu, efikasnu, dobru javnu uslugu. Djelatnost naplate parkiranja je u problemu zbog usluge takozvanog pauka – odvoza nepropisno parkiranih automobila – pa se vodi rasprava što će nam taj pauk. Zalažem se za duboku i dosljednu reviziju svih gradskih poduzeća i gradskog sustava u cjelini. To što smatram da gradska poduzeća trebaju pružati javne usluge ne znači da smatram i da ne trebaju biti konkurentna i efikasna te da ne bi trebale zapošljavati ekonomski opravdan broj radnika. Prevoziti putnike s jednog na drugo mjesto i osiguravati bržu i učestalu cirkulaciju djece, radnika, umirovljenika i nezaposlenih je drugačija djelatnost od naplate parkiranja i odvoza nepropisno parkiranih automobila. Grad nema visok standard ako ti treba s jednog kraja na drugi dugo i ako gubiš vrijeme. Tko može isporučiti bolju i efikasniju uslugu? Da nemamo s time iskustva, mogao bih vagati je li bolji javni prijevoznik ili privatni, ali godinama već imamo upravo isključivo privatnog. Jesenas sam bio na većini zborova građana i jedan od tri najspominjanijih problema na tim skupovima bio je upravo javni prijevoz – ili ne dolaze ili djeca čekaju satima…
Jesi li odlazio na zborove građana javnim prijevozom?
Nisam jer ne bih mogao doći do tamo – kako?
Upozorio si bio javnost da se najskuplja zebra u Hrvatskoj nalazi u Grabriku, a odnedavno imamo na Rakovcu i najskuplje parkiralište u Hrvatskoj.
Ako je grad najskuplji, u ekonomiji se to tumači time da ima jako visok ili jako nizak standard. Gradonačelnik je objašnjavao da se s tim novcem nije moglo ništa drugo napraviti nego taj parking – da nismo radili to parkiralište, tih devet milijuna kuna ne bismo vidjeli. Gradonačelnik je postavio stvari tako da je sve zadato, da su novci tu, a da je na nama hoćemo li ih uzeti i, ako nećemo, da nećemo imati parkiralište. U tom slučaju ljudi pomisle da su bedasti što traže novac za nešto drugo jer, eto, gradonačelnik kaže da se to ne može. Razotkrio sam svu bijedu te zebre u Grabriku. Od prvog do drugog pješačkog prijelaza tamo ne treba takozvani ležeći policajac jer u elaboratu stoji glupost da automobil ne može toliko ubrzati na toj razdaljini od 50 metara da postane opasan po život pješaka. Ne samo da su ti projekti skupi, nego se angažiraju oni koji dobiju svoj dio novca, ali to se ništa ne može dokazati. Glavni projektant parkirališta na Rakovcu je jedan od najdosljednijih donatora vladajuće stranke.
I donatori imaju pravo na rad.
Naravno da imaju.
Paušalno se upire prstom, pa javnost može neosnovano steći dojam da je netko lopov, a možda je samo riječ o tome da čovjek jednostavno radi svoj posao.
Slažem se. Ako pogledaš moje nastupe zadnjih pet ili šest godina, uočit ćeš da sam upozorio na možda četiri primjera potencijalne korupcije. Moji istupi se najviše odnose na konstruktivnu kritiku i na kritiku vlasti u cjelini. Teme poput najma skela ili zebre su medijima privlačnije od mog govora na raspravi o polugodišnjem izvještaju gradonačelnika o radu.
No, razvio si osjećaj predstavljanje tema i sebe? Jesi li se bavio političkim marketingom?
Nisam. Praksa čini svoje. Ako napraviš pedesetak tiskovnih konferencija, poboljšavaš se. Bez obzira na medij, treba govoriti jezgrovito. Konačno, kad nešto radiš sa srcem i s uvjerenjem da radiš za bolji Karlovac, djeluješ autentično.
Kako se odnosiš prema kritikama? Javnost kritizira oporbu i kad malo radi i kad puno radi, pa “iskače iz paštete”, kao što se često za tebe tvrdi?
Taj izraz je izmislio Stjepan Mesić u predsjedničkoj kampanji kada je rekao da ne može otvoriti niti frižider da mu iz paštete ne iskoči njegova protukandidatkinja Jadranka Kosor. Vidio sam mem, tu posebnu vrstu karikature, s paštetom i mojom slikom i to mi je bilo smiješno. Ne osvrćem se na komentare na društvenim mrežama. Na terenu razgovaram s ljudima. Naravno, drugačije se komunicira uživo nego putem društvenih mreža. Kritike pokušavam pretvoriti u argumentaciju i vidjeti što se može popraviti. Ako mi netko kaže da nikad ne bi glasao za mene, ali da ima neki problem, otići ću do njega i informirati se kakav to problem ima. Jasno mi je da u prigradskim naseljima velikim dijelom birači koji se odazivaju na izbore glasači vladajuće stranke, no odlazim tamo jer me zanimaju problemi i da se grad razvija. Kad vidim da u Rečici nemaju kanalizaciju i da im nije izgrađena odavno obećana sportska dvorana, nije mi bitno što me netko kritizira, nego su mi bitni ti problemi, da se vidi kako pomoći tim ljudima. Kada se tako pristupa politici, manje se angažiraš oko toga što je tko rekao na društvenim mrežama. Ako djeluješ jednom u godini, tada ti je bitno što netko komentira jer je to što ti se pojavilo ime u medijima događaj od većeg značaja.
Imaš li informaciju što je s uređenjem velikog pothodnika? Dosta si se time bavio, a u srijedu sam vidio ženu da je pala tamo?
Duboko bih preporučio toj gospođi da tuži Grad Karlovac zbog ozljede.
Nije se ozlijedila – samo se pokliznula.
Nema veze, mogla je pretrpjeti psihički šok. Takve situacije ne bi smjele postojati. Grad Karlovac tvrdi da je onaj aluminijski plafon skinut u pet mukotrpnih dana, odnosno za 150 radnih sati, a imam svjedoke da je skinut laganim tempom za dan ili dva. Proveden je postupak javne nabave i za koji mjesec bi se trebalo znati kako će se to dalje odvijati. Čekalo se valjda ulagača u onu zgradu u Nazorovoj ne bi li se uložilo u pothodnik, da se s njime dogovori neki plan. Često sam razgovarao s direktorom Čistoće koji je obratio onda veću pažnju na pothodnik, i utoliko moram pohvaliti. Nisam zadovoljan time što tamo ima dijelova iz kojih curi voda i što se to još nije popravilo. Je li to iz razloga što se čeka konačni projekt? Nije to problematika usko vezana uz pothodnik, nego uz cijelu lokalnu politiku. Kao što smo rekli, žrtvuje se vrijeme za novac, a dok vrijeme teče, ljudi stradavaju.
Baviš se s puno tema, no nikad se nisi bavio s nekom s područja kulture. Zašto?
Lokalna politika je cjelovita i moramo je tako promatrati. Prednost je vlasti što se svakodnevno bavi cijelom širinom lokalne politike, upućenija je i naučila je razmišljati holistički, mada u nekim primjerima to ne pokazuju. Pokušavam se trenirati da pristupam stvarima u cjelini. Kulture se nisam doticao jer sam se bavio drugim temama. Imamo kvalitetne intervencije na tu temu od kolega vijećnika, naročito iz Možemo. Uskoro ću se baviti obnovom Gradskog kazališta “Zorin dom”.
Ujedinjuju se Nova ljevica i Možemo. U kojoj je to fazi i jesi li zadovoljan time?
Nisam siguran u kojoj je fazi taj proces. Nisam se time dublje bavio jer imam druge obveze koje bih pokušao riješiti ove godine, kao što je doktoriranje.
Hoćeš li ući u Možemo?
Vidjet ćemo s vremenom. Otvoren sam za razgovore.
Hoćeš li sudjelovati na mjesnim izborima ove godine?
Neću jer ne mogu kao gradski vijećnik.
Želiš li biti gradonačelnik?
Imam se ambiciju kandidirati za to mjesto, ako se tako dogovorimo unutar opozicije. Ne ovisi to samo o meni.