Tko ima priziv savjesti, ne bi se trebao baviti ginekologijom uopće, smatra županijska vijećnica iz redova Socijaldemokratske partije Hrvatske i potpredsjednica Gradskog vijeća Karlovca. S njom je razgovarao naš novinar Marin Bakić u još jednom intervjuu iz serije Zoom politikon...
– Ujutro 8. ožujka su Forum mladih i Forum žena
Socijaldemokratske partije Hrvatske zajednički proveli akciju
povodom Međunarodnog dana žena, što mi je drago – ima nas i
rastemo, bez obzira što neki smatraju da nije tako. Podijelili
smo našim sugrađankama karanfile i letke, a one su predivno
reagirale. Puno nam je žena prišlo. U letku smo naznačili glavne
poruke kao što su ona protiv neplaćenog rada, upozorili na
problem nasilja, ugroze autonomije ženskog tijela i uopće
ugrožavanja ženskih prava koja su temeljna ljudska, opisuje kako
joj je protekao 8. mart potpredsjednica Gradskog vijeća Karlovca
i županijska vijećnica Ehlimana Planinac.
Kako komentiraš one koji molitvom na javnim mjestima
promiču ono što nazivaju tradicionalnim vrijednostima, a koji su
se pojavili i u Karlovcu?
– Otvorena sam prema svim mogućim vrstama ljudi i osoba sam koja
ima za sve samo ljubav. No, protivim se ograničavanju prava žena,
a ovi molitelji ugrožavaju elementarne slobode i prava žena. Ne
može nam bilo tko govoriti da se pokrijemo. Nije valjda da se
muškarci ne mogu kontrolirati, ako vide ženu s kraćom suknjom, i
da ne mogu razmišljati svojom glavom. To su gluposti.
Odakle ta tendencija ograničavanja ženskih prava i
sloboda?
– Kada društvo regresira utoliko što ima osiromašenih i
nezadovoljnih, neki se okreću tvrdokornim i zaostalim načinima
razmišljanja. Nitko nema pravo ugrožavati tuđe slobode.
Taj trend je prisutan i na Zapadu, a tamo se živi
dobro.
– Ne znam koliko se na Zapadu živi dobro – Francuzi svako malo
štrajkaju, no, u redu, oni su revolucionaran narod općenito.
Klečavci su proizašli iz radikalnih poljskih klerikalnih krugova.
Poljska je poznata kao tvrdokorno katolička zemlja i tamo je
velik utjecaj crkvenih krugova koji smatraju da mogu i smiju
nametati svoja mišljenja.
Treba li reagirati i kako?
– Treba. Kao socijaldemokratkinji mi je bitno da se uspostavi
dijalog. No, kako nekome dati do znanja da nema pravo
ograničavati tuđe slobode? Ljuti me to jako i dođe mi da posegnem
za mjerama koje ne bi bile popularne.
Potjerati ih šmrkovima?
– Nisam ništa rekla.
A što si mislila?
– Ništa.
Plašiš li se da bi se u Hrvatskoj, kao i u Poljskoj,
pobačaj mogao gotovo u potpunosti zabraniti?
– Kriminalno je na taj način ugrožavati stečena ženska prava.
Pravo na pobačaj imamo definirano u svom zakonodavstvu već jako
dugo.
Još od Jugoslavije je taj zakon?
– Tako je. Žena može imati mnoštvo razloga za pobačaj. Protiv
toga sam da se koristi kao kontracepcijsko sredstvo, no pravo na
prekid trudnoće mora postojati. Znanost kaže kada počinje život i
ne vidim zašto bi se religija uplitala u taj dio ženskog života.
Zakon također omogućava priziv savjesti, ali mi nije jasno zašto
se netko opredijelio baviti tom granom medicine, ako ima problem
s takvom jednom zdravstvenom pomoći ženi u potrebi. Hipokratova
zakletva nalaže da se pomogne bolesnom čovjeku. Ako imaš priziv
savjesti, ne bavi se ginekologijom uopće.
Poštuješ li liječnike s prizivom savjesti?
– Mogu ga poštovati kao čovjeka, ali njegov problem što je
zalutao u krivu specijalizaciju ne smije postati problem žena.
Priziv savjesti ne mogu podržati niti kao zdravstveno educirana
osoba. Primarno sam zdravstveni djelatnik, mada, nažalost, ne
radim u struci.
Što radiš?
– Radim u privatnoj informatičkoj tvrtki, a školovana sam za
inženjera medicinske radiologije.
Jesi li ikad radila u struci?
– Jesam, prije 25 godina. Kolega koji je tada bio sa mnom na
stažu je dobio prije par godina posao u struci konačno. To je
strašno. Naša stvarnost je tužna.
No, na neki način jesi u zdravstvenom sustavu?
– Jesam.
Na koji način?
– Radim za Koordinaciju hrvatske obiteljske medicine, najveću
udrugu liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj. Borimo se za
bolji status obiteljskih liječnika.
Kakav je sad?
– U cijeloj Hrvatskoj je jako loš. Izuzetno ih je malo. Nedostaje
ih 260, a od postojećih je ogroman postotak starijih od 60 godina
i jako puno ih radi kao umirovljenici, odnosno velik broj njih
odgađa odlazak u mirovinu. Nema niti izbliza dovoljno
specijalizanata obiteljske medicine i za par godina bismo mogli
imati pola milijuna građana bez obiteljskog liječnika.
Što utoliko mogu napraviti Grad Karlovac i Županija
karlovačka?
– Županija raspisuje natječaje za specijalizacije i mora iznaći
načina da financira dovoljan broj specijalizacija. Točno se zna
koliko koji liječnik ima godina i kada odlazi u mirovinu, a njega
netko mora zamijeniti, u suprotnome njegovih dvije tisuće
pacijenata ostaje bez liječnika.
Je li Karlovac u opasnosti da ostane bez obiteljskih
liječnika?
– Jest.
Kako se kreću brojke u tom pogledu?
– Najveći broj liječnika obiteljske medicine kod nas ima više od
50 godina života. Imamo liječnike koji rade u mirovini, slabo su
pokrivene ruralne sredine, pa liječnici rade na dvije lokacije i
stanovnici nemaju stalnu zdravstvenu skrb i slično. Nismo najgori
u Hrvatskoj, a generalno je loše u zemlji. Lokalna jedinica
lokalne uprave i samouprave može taj sektor malo presložiti i
privući liječnike, koje privlače uvjeti rada, ali i plaće –
liječnici obiteljske medicine imaju najniže plaće u zdravstvu.
Kakva je situacija s Općom bolnicom Karlovac?
– Nije bajna. Svakodnevno saznajemo da liječnici odlaze ili
namjeravaju otići. Tko će nas liječiti na Švarči kroz koju
godinu? Novoj ravnateljici neće biti lako. Bolnica je bila
kadrovski u lošem stanju, a u zadnje vrijeme je postalo
katastrofalno. Puno je liječnika otišlo, a nitko se nije potrudio
zadržati one koji su otišli raditi u kliničke bolničke centre –
mogli su raditi u svome gradu. Ako se liječnike ne poštuje i
stavlja u poziciju u kojoj ne bi trebali biti, koriste pogodnosti
slobodnog tržišta.
Tržište je slobodno za sve osim za
specijalizante?
– Oni potpisuju ugovore koji im ne dozvoljavaju odlazak iz
ustanove koja im je platila specijalizaciju, pa ih se veže na
više godina. Ako odluče ipak otići, moraju vratit novac koji je
uložen u njih.
Ima li SDP rješenja za ove probleme?
– Sa svim rješenjima se kasni. Mora se pronaći način da se
liječnici zadrže u svojim bolnicama i u Hrvatskoj, a isto se
odnosi i na medicinske sestre. Svake godine iz Medicinske škole
Karlovac izlazi 60 medicinskih sestara i time bi se bez problema
moglo popuniti radna mjesta u karlovačkoj i ogulinskoj bolnici, a
te sestre čekaju samo da odu tamo gdje je bolje. Ostat će doma,
ako im se ponude bolje plaće i bolji uvjeti rada.
Iznalazi li SDP rješenja za ovo i za bilo što
drugo?
– Na stranačkoj mrežnoj stranici su nabrojane naše politike, pa i
zdravstvene. Uskoro ćemo u Karlovcu održati tribinu o
stanogradnji. Svakodnevno se radi na tome da se komuniciraju nove
ideje. Nedavno se sastao i Savjet za zdravstvo. Jako dobri
liječnici su uključeni u stranački rad i u stvaranje zdravstvenih
politika.
Županica Martina Furdek Hajdin je spomenula da se mogu
liječnicima davati stanovi da ih se zadrži, odnosno
privuče.
– Stan ne predstavlja veliku stavku. Naravno, neki bi došli zbog
toga u Karlovačku županiju raditi. Velik problem su loši uvjeti
rada. Isplaćuje se radnicima u zdravstvu ogromna količina
neplaćenih prekovremenih sati, a tu je obvezu naša država
pokušala izbjeći.
SDP je predlagao da se održi tematska sjednica oko
problema organizacije nastave za obnove Osnovne škole Dragojle
Jarnević. Pitao sam gradskog vijećnika Dimitrija Birača iz Nove
ljevice, pa ću i tebe jeste li dolijevali ulje na vatru u
pristupu toj temi?
– Nismo. Gradonačelnik Damir Mandić je radio čudne dogovore.
Tražila sam od njega da posjedne sve aktere te priče za stol i s
njima razgovara. To nije htio napraviti. Nije imao niti normalnu,
čvrstu i jasnu komunikaciju s ravnateljicama OŠ Dragojle Jarnević
i OŠ “Braća Seljan”. Podrazumijeva se da će se svaka ravnateljica
boriti za svoju školu. Trebao je pravodobno komunicirati.
Odgovoran je za nastalu situaciju.
Nije baš istina da se nije sastajao s akterima.
– Jest, ali malo s jednima, a onda malo s drugima, umjesto da se
s njima sastao zajedno pa da svatko kaže svoje.
Rješenje je ipak pronađeno?
– Jest, na način koji se ne mora svima svidjeti. Do kraja školske
godine će djeca iz OŠ Dragojle Jarnević pohađati nastavu na
nekoliko lokacija, a sljedeće školske godine će biti svi na
jednoj lokaciji i nastava će se odvijati u dvije smjene, kao i do
sada. Nadam se da će škola biti brzo obnovljena da se svi učenici
mogu vratiti.
Bavila si se pomoćnicima u nastavi?
– Spomenula sam jednom prigodom da je cijena njihovog rada niža
od stanice preko studentskog servisa.
Je li taj problem riješen?
– Nije, koliko mi je poznato. I Možemo se bavilo time. Inače, na
sjednici Županijske skupštine sam kritizirala što se u Dugoj Resi
otvorio smjer modnog tehničara dok nam nedostaje zdravstvenog i
informatičkog kadra. Djeca nam odlaze na školovanje u druge
županije u kojima će vjerojatno ostati i raditi, a onda umjesto
da se bavimo traženim zanimanjima otvaramo smjer za koji je
upitno hoće li koristiti djeci na tržištu rada.
Jesi li u utorak na sjednici Gradskog vijeća glasala za
prihvaćanje polugodišnjeg izvještaja o radu
gradonačelnika?
– Nisam.
Zašto?
– Posao nije radio kako treba. Rasprava o toj točki dnevnog reda
je trajala dobra tri sata i prigovaralo se gradonačelniku zbog
niza toga što je loše napravio, odnosno propustio napraviti.
Gradi se diljem grada s obzirom da su otvoreni europski fondovi,
a ljudi odlaze. Grad nije iznašao način da samostalno financira
izgradnju.
Je li loše što se gradi, makar i iz fondova Europske
unije?
– Nije loše, ali nismo gradili trideset godina. Imamo građevinske
dozvole po kojima se može bolje raditi, pa se izvrće.
Misliš na nogostup u Hrnetiću?
– Da.
Jesi li pratila polemiku saborskog zastupnika Mosta
Zvonimira Troskota i gradonačelnika?
– Nisam pročitala što je Troskot izjavio, samo sam vidjela da je
gradonačelnik bio iznimno bijesan. Slažem se da ne valja graditi
zidove uz rijeke. Takva metoda obrane od poplava je odbačena u
Europi.
Na tematskoj sjednici o izgradnji sustava obrane od
poplava je naglašeno da je Europska komisija odobrila projekt po
kojemu se radi.
– Ne znam zašto naši i dalje guraju takvo rješenje, umjesto da se
barem prihvati revizija projekta jer ne možemo graditi dovoljno
visoke zidove.
Je li nezavisni gradski vijećnik Tomislav Novak greška
SDP-a s obzirom da je u Gradsko vijeće ušao kao esdepeovac, pa je
potom napustio stranku?
– Poseban je aktivist i on ide. Treba ga znati shvatiti i s njim
se može puno napraviti.
Što znači da ide? Kamo?
– Kad se uhvati neke teme, tjera je do zaključka – zagrize poput
staforda.
Što ti znači da si potpredsjednica Gradskog
vijeća?
– Ništa posebno, osim što sjedim na malo drugačijoj stolici u
odnosu na ostale vijećnike, a nerijetko je njima bolje jer bolje
vide prezentacije.
Jesi li kada predsjedala vijećem?
– Nisam, a nije niti drugi potpredsjednik jer predsjednik Marin
Svetić čvrsto drži svoj mikrofon.
Kako komentiraš tvrdnju predsjednika županijskog SDP-a i
ogulinskog gradonačelnika Dalibora Domitrovića da SDP Karlovac ne
radi dobro?
– Novinari biraju senzacionalističke naslove da bi intervju došao
više do izražaja, a to je vaše pravo.
Naslov je izvučen iz teksta.
– Može se iz ovog našeg razgovora svašta izvući – baš me zanima
što će biti u opremi. Radimo i surađujemo tu u Karlovcu, pa i sa
županijskom organizacijom, unatoč tome što je navodno rekao
njezin predsjednik – uzet ću sve s rezervom.
Pa objavljen je snimak intervjua uz tekst koji nije
demantiran.
– Morat ću pogledati to još jednom – možda sam zaboravila što sam
čula. Svaka stranka ima razmimoilaženja u mišljenjima.
Predsjednik ŽO SDP-a može misliti da ne radimo dobro, no nije baš
da sjedi s nama na kavama i da ima kompletnu informaciju.
Mora sjediti s vama na kavama da bi znao kako
radite?
– Pa ne mora – izražavam se metaforično. Ponosni smo na to da je
SDP demokratska stranka u kojoj je razmjena stavova dobrodošla.
Pogledajte VIDEO razgovora…