Ove godine počinje obnova šest zgrada, među kojima je i ona u Domobranskoj 31, Karlovčanima kultni "Miloš".
“Pojave poput poplava su nešto što će nas pratiti i u budućnosti
s obzirom na ekstremne vremenske prilike i klimatske promjene.
Možda je ovo sad nešto što će nam u budućnosti postati normalno,
uz nove oblike elementarnih nepogoda koje sada ne možemo niti
pojmiti”, komentira poplave u Karlovcu direktorica Inkasatora
Andreja Barberić.
Zvuči kataklizmično.
– Vidimo bujice i suše, koje traju godinama i utječu na
gospodarstvo, proizvodnju hrane i energije. Trebamo se pripremati
za nov način života i moramo se brže prilagođavati klimatskim
promjenama i sanirati štete koje će prouzročiti.
S koliko zgrada upravlja Inkasator?
– Upravljamo sa 633 ulaza.
Kako su poplave utjecale na njih?
– Značajnijih problema nije bilo. Oborine uzrokuju uglavnom
curenja, prodire u podrume, začepljuju se vertikalni odvodi… To
se odmah rješavalo. Takve hitne intervencije su nam svakodnevica.
Kako predstavnici stanara komentiraju radove na vrelovodu
i koliko ulaza kojima upravlja Inkasator ima razdjelnike i
kalorimetre, a koliko ih nema ništa?
– Od svih ulaza kojima upravljamo, oko 70 posto ih je na
centralnom toplinskom sustavu, a ostali se griju krutim gorivima.
Od spomenutih 70 posto, polovica ima kalorimetre i razdjelnike.
Obnovom vrelovoda se smanjuju gubici u distribuciji i poboljšava
se kvaliteta grijanja. Imali smo problema za izvođenja radova i
nekih na zgradama s time u vezi, međutim to su izolirani
slučajevi koji su brzo riješeni. Suvlasnici i predstavnici su
zadovoljni – nemamo negativnih komentara niti reklamacija. Oni
kojima je vrelovod obnovljen lani rekli su da se osjetila
znatnija kvaliteta grijanja u protekloj ogrjevnoj sezoni.
A kako komentiraju radove na vodovodu i
odvodnji?
– Kao upravitelj nemamo puno doticaja s time jer se radovi ne
izvode uglavnom tamo gdje su objekti, odnosno ulazi kojima
upravljamo. Većinom se vodovod i odvodnja obnavlja na obodu
grada, osim u Zvijezdi.
A možda je i Zvijezda obod.
– Nije. To nam je ipak središnja točka.
Upravlja li Inkasator nečime u Zvijezdi?
– Da, s par zgrada u Radićevoj. Tamo smo obnavljali nedavno
pročelja s unutarnje strane, pa nije vidljivo s ceste. Ove ili
sljedeće godine ćemo obnavljati i vanjski dio pročelja na toj
zgradi.
Kad se vraćam u Karlovac nakon nekog izbivanja udare me u
psihu oni neboderi kod toplane vidljivi s brze ceste – osjećam se
zbog tog sivila i neke čađave perspektive kao da sam došao u
rumunjsku provinciju 1970-ih. Jesi li ti imala kada takav dojam
vraćajući se u Karlovac i krećući se brzom cestom?
– Jesam. To je prvo što vidimo na ulazu u grad.
Ne deprimira li ta slika?
– Deprimira, ali zato s druge strane imamo žuto-zelenu boju koja
ne deprimira, štoviše.
Što je žuto-zeleno s druge strane?
– Obnovljena pročelja.
U redu, ali ovo se više ističe. Upravlja li Inkasator tim
zgradama?
– S dva od šest nebodera.
Kakve su perspektive da se tamo izvede energetska
obnova?
– Što se tiče energetske obnove, posebice velikih nebodera, valja
uložiti mnogo novca, a to suvlasnici ne mogu sami. Europska unija
sufinancira energetsku obnovu, ali čak niti kad se europskim
novcem pokrije 60 posto ulaganja, to nije dovoljno suvlasnicima
koji nisu u mogućnosti podmiriti pričuvom i kreditom ostatak.
Standard suvlasnika nekih takvih zgrada i dalje nije toliki da
podmiri takve investicije. Nikome nije cilj da suvlasnike dovede
u težu životnu situaciju, pa i dužničko ropstvo. Traže se novi
modeli dugoročnog sufinanciranja energetske obnove. Moguće je
sufinanciranje kamatnih stopa, oslobađanje od davanja, pregovara
se s bankama ne bi li se omogućilo još jeftinije kreditiranje.
Republika Hrvatska se obvezala do 2050. godine ispuniti ciljeve
zelenog europskog plana, a ovakvom brzinom obnove zgrada ćemo bit
daleko od tih ciljeva tada.
Što se događa na planu energetske obnove upravo, a da je
u nadležnosti Inkasatora?
– Lani je obnovljeno 21 pročelje pričuvom i kreditima. Obnavlja
se šest pročelja, a potpisano je još pet ugovora. Šest zgrada je
odabrano za sufinanciranje – potpisali smo četiri ugovora i
očekujemo početak radova na prvoj zgradi 1. lipnja. Među tim
zgradama je i ona na adresi Marina Držića 5, čija obnova bi
trebala započeti u srpnju, zgrada na adresi Domobranska 31
(Miloš), pa zgrada na adresi Petra Filipca 6, zatim Hrvatske
bratske zajednice 19 te Isidora Kršnjavog 7 i 8c. To je, dakle,
šest objekata koje ćemo obnavljati ove godine. Svakoga dana
primamo zahtjeve za izmjerama i proračunima kredita za energetsku
obnovu. Teško je procijeniti koliko ćemo uraditi do kraja godine
s obzirom na vremenske uvjete i s obzirom na mali broj izvođača
radova.
U ožujku je na sjednici Gradskog vijeća Karlovca
Dimitrije Birač iz Nove ljevice kritizirao Inkasator da je na
jednom natječaju osigurao financiranje za pet zgrada, a tvrtka
Petračić projekt, koja se također bavi upravljanjem, za
devet.
– Nije kritizirao nego pitao. Mene je pitao koliko sam
zadovoljna time. Ne smatram to kritikom. Natječaj je
proveden po metodi najbrži prst. Nas deset je u Inkasatoru
prijavljivalo 43 zgrade na taj javni poziv. U četiri sekunde smo
ih uspjeli sve prijaviti. Dvanaest “naših” zgrada je ušlo u
alokaciju od tri stotine milijuna kuna. S obzirom na broj bodova
koje su zgrade ostvarile, pet ih je u prvom valu ostvarilo
sufinanciranje. Kako je alokacija uvećana za još 30 milijuna
kuna, u svibnju smo dobili obavijest za još jednu zgradu. Dakle,
prije svega, kod najbržeg prsta ne ovisi samo brzina prijave,
nego i prihvat projektnih prijedloga u sustav Nacionalnog plana
oporavka i otpornosti 2021.-2026., za koji ne znamo kako
informatički funkcionira. Drugo, prijavljene zgrade se boduju i
tako se ostvaruje sufinanciranje. Mogli smo, dakle, prijaviti 30
zgrada, no, ako nisu prešle bodovni prag, ne mogu biti
financirane. Mnogo je takvih zgrada u Hrvatskoj. Sve ovisi i o
tome koliko je zgrada prijavljeno – prijavitelji su si međusobno
bili konkurencija. Nadalje, više predstavnika suvlasnika zgrada
kojima upravlja Petračić projekt su bili hrabriji pa preuzeli
inicijativu da samostalno prijavljuju, a kod nas je mali broj
predstavnika htio preuzeti takvu odgovornost. Da imamo 40
predstavnika koji bi u istoj stotinki sekunde prijavili svoje
zgrade, možda bi ih financiranje ostvarilo svih 40.
Zašto ih niste organizirali?
– Tražili smo to od njih, pitali ih, ali nikoga ne možemo
prisiliti.
Petračić projekt upravlja s mnogo manje zgrada, ali
osigurali su sufinanciranje za umalo dvostruko veći broj
zgrada.
– Pa nije baš dvostruko više. Može se po potpisanim ugovorima
vidjeti koliko je predstavnika prijavilo svoje zgrade i koliko ih
je sudjelovalo u javnom pozivu, što je super i pokazatelj da se
za budućih natječaja predstavnici suvlasnika ne trebaju plašiti
tog izazova, nego ga prihvatiti nakon što pripremimo
dokumentaciju. Zahvaljujući nama, Petračić projektu i drugim
upraviteljima u Karlovcu i Dugoj Resi, Karlovačka županija je
najbolja po prijavljenim i ugovorenim projektima u ovom
natječaju, a nadam se da ćemo uspjeti provesti sve te projekte s
obzirom da nam je rok studeni 2024., a riječ je o jako velikim
ulaganjima i jako velikim zgradama.
Po onome što je Birač iznio, ispada da je Petračić
projekt iznimno učinkovit, odnosno Inkasator nije
toliko.
– Maksimalno smo učinkoviti. Osim energetske obnove uz
sufinanciranje radimo najviše energetske obnove samostalno,
gledajući sve upravitelje u Hrvatskoj. Nitko godišnje ne obnavlja
toliko pročelja kao mi. Što se tiče povlačenja sredstava za
sufinanciranja, složila bih se s nedavnim tvdnjama vlasnika
Petračić projekta Davora Petračića da su ključni agilnost,
hrabrost i inicijativa predstavnika suvlasnika.
Koliko je teško u velikim višestambenim zgradama
privoliti suvlasnike za bilo što? Kolika treba suglasnost za
odluku da se zgrada energetski obnovi, primjerice?
– Više od 50 posto, gledano po suvlasničkim udjelima.
Namučite li se dok nagovorite suvlasnike za takva
ulaganja?
– S edukacijama o energetskoj obnovi smo započeli 2014. godine.
Nagovarali smo tada suvlasnike da se upuste u to, objašnjavajući
koje sve koristi takva ulaganja donose. Pet godina smo morali
motivirati ljude, no svijest je unazad tri godine na vrlo visokoj
razini i nemamo više potrebe nagovarati, a i cijene energenata su
ih dodatno potaknule na takve investicije. Poboljšao se i životni
standard. Kreditne linije su također povoljnije. U takvim
situacijama lako se osigura većina potrebna za odluku o
energetskoj obnovi zgrade. Uvijek ima u zgradama onih sa
suprotnim mišljenjima, međutim većina odlučuje.
A za ugradnju kalorimetara i razdjelnika
topline?
– Toga više nemamo. To je bilo aktualno 2015. i 2016.
No i dalje ima zgrada bez kalorimetara, odnosno
razdjelnika?
– Ima. Neke zgrade zbog svoje konstrukcije ne mogu imati
kalorimetre, a suvlasnici smatraju da im razdjelnici neće
donijeti značajne uštede, pa se odlučuju za toplinsku izolaciju
krovišta, podruma i pročelja.
Ima onih na prizemljima koji ne žele da se ugradi lift u
zgradu. Što s takvima?
– Ima različitih situacija u praksi. Neke nisu detaljno
regulirane i novi zakon bi to trebao ispraviti. Ugradili smo nova
četiri dizala, a gradi se još jedno i nismo imali problema. U
jednoj zgradi je sve bilo dogovoreno, no suvlasnici iz prizemlja
su srušili projekt i dizalo nikad nije ugrađeno. U Zagrebu su
upravitelji u dogovoru sa suvlasnicima dogovorili da se ugradi
lift, ali da to financiraju samo oni od prvog kata naviše, a oni
koji su u prizemlju su bili oslobođeni plaćanja uvećanog iznosa
pričuve. Je li to rješenje? Dizalo je zajednički uređaj zgrade.
Suvlasnici se trebaju dogovoriti i odlučiti. Upravitelj je
savjetodavac i nalogoprimac.
Nekidan sam vidio kako je došao kamion Čistoće isprazniti
kontejner ispred jedne višestambene zgrade u Grabriku, ali
neuspješno jer je kontejner – zaključan.
– Nije ga predstavnik suvlasnika otključao?
Očigledno nije.
– To su novosti u sustavu upravljanja, odnosno to je život kojeg
živimo svakodnevno. U budućnosti ćemo se vjerojatno susresti s
nizom različitih, a nereguliranih situacija. Nastojimo sa
suvlasnicima i predstavnicima suvlasnika dogovoriti najbolje
modele za njihov što kvalitetniji život. Moraju osvijestiti da je
zgrada njihova i da upravljaju posudom za otpad. Je li rješenje u
profesionalizaciji predstavnika? Možda.
Što to znači?
– U inozemstvu imamo takozvane kućne majstore – rade na ugovor i
primaju plaću. To su stručni domari koji rade sitne kućanske
poslove, ali i brinu upravo o ovome o čemu sad pričamo – od
otključavanja kontejnera nadalje. To su u pravilu osobe koje
imaju ugovore s više ulaza.
Čovjek koji živi u ulazu kojim upravlja Petračić projekt
u Krležinoj, a koja ima zaseban sustav grijanja na plin, kaže da
grijanje plaća 350 kuna za najhladnijih mjeseci, nula kuna ljeti.
Koliko je ulaza kojima upravlja Inkasator izrazilo želju da se
otpoji od središnjeg toplinskog sustava?
– Nijedan.
Zadnji dostupan izvještaj o poslovanju Inkasatora je onaj
za 2021. Jeste li uradili za 2022.?
– U srijedu je trebala biti održana sjednica Skupštine
Inkasatora, ali nije zbog poplava. Kad se održi, podnijet ćemo
izvješće. To bi se trebalo dogoditi u svibnju, a zatim izvještaj
predstavljamo na sjednici Gradskog vijeća Karlovca. Ne znam kad
će to biti.
U 2021. godini su ukupni prihodi iznosili oko 8,5
milijuna kuna, a rashodi 8,4, odnosno dobit nakon oporezivanja je
bila oko 55.000 kuna. Kako je bilo u 2022.?
– Ukupno smo lani uprihodili 8,661.881 kuna, a ukupni rashodi
iznose 8,476,842 HRK, a dobit poslije oporezivanja će biti 94.623
HRK, dakle oko 12.500 eura.
Preklani je 55 posto ukupnih prihoda zarađeno pružanjem
usluga objedinjene naplate. Kako u 2022. stoje stvari u tom
pogledu?
– Otprilike isto, s time da bi prihodi od upravljanja bili veći
da nismo lani smanjivali naknadu za upravljanje objektima
oštećenima uslijed potresa i na onima koji su energetski
obnovljeni – na takvim zgradama imamo manje posla nego na
energetski neobnovljenim.
Koliko zgrada kojima upravljate je obnavljano nakon
potresa?
– Prijavljena su oštećenja na 181 zgradi. Nakon što je obavljen
terenski uvid, 86 zgrada je dobilo različite vrste naljepnica
koje ukazuju na razine oštećenja, a na ostalima nisu utvrđene
znatne štete. U postupak obnove je ušlo 85 zgrada, a 40 ih je
odustalo tijekom obnove jer su imale zelene naljepnice i izrada
elaborata bi stajala više od popravka, pa su se odlučili
samostalno sanirati štete. U obnovu je ušlo 45 zgrada, a 24 ih je
trenutačno obnovljeno. Za to smo od države dobili nešto više od
milijun kuna pomoći. Pet zgrada se upravo obnavlja. Tri su
prijavljene na javni poziv Središnjeg državnog ureda za obnovu i
stambeno zbrinjavanje za organiziranu nekonstrukcijsku obnovu,
devet ih je u nadležnosti Ministarstva prostornog uređenja,
graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, a za zgradu
na adresi Prešernova 7 čekamo dozvolu za uklanjanje.
Gradonačelnik Damir Mandić je rekao da bi trebalo
razmisliti treba li Grad Karlovac biti vlasnik tvrtke za
upravljanje nekretninama. Bi li Inkasatoru bilo bolje da je
privatna tvrtka?
– Imamo tri različite djelatnosti. Od te tri, objedinjena naplata
je “javna”, a upravljanje DTK mrežom i nekretninama su tržišne,
recimo tako – borimo se na tom polju s privatnim tvrtkama. U
Hrvatskoj i dalje ima upravitelja u vlasništvu gradova, a to su
oni koji su 1990-ih prešli iz stambenog fonda, koji je upravljao
zgradama u društvenom vlasništvu. Neki su gradovi odlučili svoje
upraviteljske tvrtke prodati na tržištu. Ne znam što će odlučiti
naši vlasnici. Tendencija je što se tiče objedinjene naplate kroz
tu djelatnost skupa s ostalim komunalnim tvrtkama stvorili
jedinstveno mjesto za rješavanje problema potrošača, dobivanja
informacija, rješavanje zahtjeva i primopredaju dokumentacije,
skupa s Gradom Karlovcem.
To bi bilo u velikom pothodniku?
– Ne znamo hoće li biti tamo. Podržali smo takvu ideju jer bi nam
pomogla. Primamo reklamacije za naše klijente, ali kada bismo sve
te usluge objedinili na jednom mjestu, racionaliziralo bi se
upravljanje ljudskim resursima, a i korisnicima bi bilo to
svrsishodno.
Zašto bi netko plaćao nekome da odradi nešto što može
odraditi sam jefitnije? Objedinjena naplata ne djeluje
logično. U argumentaciji se uvijek spomene trošak
poštarine.
– Na poštarini se najlakše može objasniti zašto je takav sustav
najpovoljniji i najprikladniji za sve. Imamo cijelu bazu od
30.000 potrošača i jedan informatički sustav.
Bazu ste dobili od klijenata?
– Nismo. Stvara se godinama u Inkasatoru – od 1990. Od tada
postoji Inkasator kada je naplaćivao vodu i još neke naknade. Sa
stambenim fondom je spojen 2008. i u takvom obliku djeluje do
danas. Inkasator dnevno za sve tvrtke i Grad Karlovac vrši
promjenu matičnih podataka kao što su broj članova domaćinstva,
promjena vlasništva, promjene prezimena i kućnih brojeva… Taj
sustav je dostupan svim našim tvrtkama. Mjesečno se radi samo
jedan obračun i samo jedna kontrola, i to u Inkasatoru.
Najvažnije je što je to najjeftinije za potrošača. Ako dobijete
četiri uplatnice, za svaku morate platiti naknadu, a ovako imate
četiri naknade u jednome. Ujedno, ako se račun podmiruje kod nas
na blagajni, ne plaća se naknada. Jedna poštarina stoji tri i pol
kune. Platimo za 20.000 pošiljki jer 16.000 raznose naši
zaposlenici. Dakle, to je već ušteda za gradski sustav. Ako bi
Grad Karlovac, Inkasator, Vodovod i kanalizacija te Čistoća
posebno slali poštom račune, to bi stajalo četiri puta tri i pol
kune po pošiljci, a onda umnožimo to s 20.000 pošiljki. A gdje su
još održavanje i razvoj informatičkog sustava i knjigovodstveno
praćenje? Za svakog potrošača vodimo analitiku, a to nije
jednostavno jer govorimo od 30.000 ljudi, plus velik broj
objekata – ima potrošača i s tri objekta.
Razgovarao: Marin Bakić