Oko 30 milijuna kuna je uloženo u zamjenu cijevi radi smanjenja gubitaka u distribuciji i stalno mijenjamo cijevi, ne bismo li obnavljali vodovodnu mrežu. Plašim se da će se centralizacijom dogoditi to da nećemo imati kvalitetu usluge kao do sada, poručio je Boljar
Gradonačelnik Duge Rese i potpredsjednik Hrvatske seljačke
stranke Tomislav Boljar nas je u srijedu prije intervjua
obavijestio da bi mogao malo kasniti jer se ide “bacit u
Mrežnicu”. Netom prije toga je baš u Karlovcu stalo nevrijeme
koje je počinilo veliku štetu, ne samo u glavnom gradu Karlovačke
županije.
Desetak kilometara udaljenu Dugu Resu je ipak mimoišlo. “Pratio
sam radar. Nadao sam se da će i Karlovac zaobići nevrijeme. Kod
nas je dobro. Dan ranije smo se također izvukli. Očigledno imamo
sreće”, rekao je Boljar.
A kakva je Mrežnica?
Super. Njezina temperatura je 24 stupnja Celzija. Teško je
objasniti nekome tko ne živi u Dugoj Resi koliki je blagodat ta
rijeka. Ne moram se sunčati cijeli dan – frkneš se, u vodi si pet
minuta, izađeš van i osjetiš olakšanje.
Je li se razbistrilo zašto je prije nekoliko godina
zamućena rijeka?
U stalnom smo kontaktu s Hrvatskim vodama. U početku smo bili
uvjereni da je krivac za to Hidroelektrana “Lešće”, a i dalje
smatramo da ima utjecaja. Dronovima je ipak dokazana
nezabilježena devastacija šuma uz Mrežnicu, pa svaka malo jača
kiša uzrokuje nanose koji završe u toj rijeci. Stotine hektara
šuma je nestalo. Kiše su obilnije nego nekada i javljaju se
bujice. Uglavnom, to je katastrofa kojom ćemo se morati baviti s
Hrvatskim vodama i Hrvatskim šumama.
Koja bi bila veza s HE “Lešće”?
Govorimo o kraškom terenu koji veže Lešće i Mrežnicu. Nisam
razuvjeren i siguran sam da HE “Lešće” ima utjecaja na Mrežnicu.
No, ponavljam, ruši se ogroman broj drveća.
Ruše se u privatnim ili javnim šumama?
U privatnim, koliko mi je poznato. Gledao sam snimak površine od
240 hektara bez šume, što je zabrinjavajuće. No, na Mrežnicu više
toga utječe. U utorak bi u Dugoj Resi trebalo biti održano javno
izlaganje prijedloga odluke o proglašenju Značajnog krajobraza
“Mrežnica”. Siguran sam da bi proglašenje značajnog krajobraza
održalo Mrežnicu u postojećem obliku. Treba nam izmuljivanje u
središtu grada. Mrežnica je zarasla i u centru grada se
pretvorila u baru. Svi su slapovi zarasli. Tamo kuda bismo prije
deset godina prošli s čamcima, sada su šaš i trava. Dakle,
slabija je prohodnost.
To je odgovornost Hrvatskih voda?
Jest.
Jeste li u komunikaciji s time u vezi?
Jesmo. Započeli su čistiti u centru grada. Nadam se da ćemo se
moći prijavljivati na natječaje za financiranje stalnog
održavanja Mrežnice nakon što se proglasi značajni krajobraz. Ne
treba izmišljati toplu vodu jer su ranije ljudi stoku vodili na
Mrežnicu, kosili, održavali slapove i pojila, a to je zamrlo jer
nema više stoke i jer smo svi postali gospoda, dok se nešto od
onoga što se prije radilo danas više niti ne smije, pa se govori
o uništavanju bilja, mada se radi samo o čišćenju zaraslog – nema
engleske trave bez košnje. Ne bi Mrežnica bila proglašena takvom
ljepoticom da je naši stari nisu očuvali. Problem je što ne
možemo očuvati što smo naslijedili, uz svu tehnologiju.
U četvrtak je ujedno u Slunju predstavljanje prijedloga
odluke o proglašenju Parka prirode “Mrežnica – Tounjčica”. Što
znače ti statusi sadržajno?
Park prirode ima “veću težinu” od značajnog krajobraza. Trebaju
nam funkcionalna pravila, da imamo kontroliranu gradnju i
kontrolirane septičke jame. Na području Duge Rese je petstotinjak
vikendica i zasigurno ih 80 posto ima vodopropusne septičke jame,
a Grad Duga Resa nema načina da ih natjera da priključe na
odvodni sustav, odnosno da imaju vodonepropusne septičke jame.
Projektom “Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije
Karlovac – Duga Resa” osigurali još dva vozila za čišćenje
septičkih jama, no korisnika koji ne želi čistiti ne možemo
utjerati u zakonske okvire. Nadam se da će proglašenje značajnog
krajobraza postaviti pravila igre po kojima ćemo i pitanje
pražnjenja septičkih jama moći kontrolirati. Grad je 2007. godine
platio studiju “Mrežnica – park prirode” koja predviđala da se od
izvora do Belavića proglasi zaštićeno područje. Nakon toga smo
kontaktirali načelnike i gradonačelnike uz Mrežnicu, Hrvatske
vode i rafting-agencije da se zaustavi divlji rafting, dakle da
stanemo na kraj češkim, slovačkim, slovenskim i autobusima iz
drugih zemalja koji u Generalskom Stolu, primjerice, iskrcaju 50
klijenata, koji se potom spuste par kilometara niz Mrežnicu, pa
odu, a iza sebe ostave gomile smeća. Detektirali smo točke ulaza
i izlaza iz Mrežnice na kojima bi se postavili toaleti,
organizirala parkirališta i naplaćivala koncesija. Problem je što
rafting nije zakonski reguliran, osim u parkovima prirode kao što
je Zrmanja. Dakle, park prirode, odnosno značajan krajobraz bi
trebali usustaviti i rafting. Za to se zalažu i sve domaće
rafting-agencije jer im ne odgovara nelojalna konkurencija. Rekli
su da su spremni plaćati koncesiju jer onda time i njihova
vrednovana.
Radi li divlji-rafting još neku štetu?
Čamcima se spušta po sedri, bez obzira na razinu vodostaja.
Trenutačno je Mrežnica viša i dozvoljava spust preko nekih
slapova, no kad je niža Mrežnicu i slapove se time – siluje.
Neprikladni čamci devastiraju sedru i to je problem, bez obzira
što se ona obnavlja.
Navodno postoji problem s kamp-kućicama i ograđivanjem
parcela na kojima se nalaze, pa se ne može pristupiti
obali.
Sve te kamp-kućice, odnosno vlasnike smo prijavili građevinskoj
inspekciji, odnosno Državnom inspektoratu u sklopu kojega
djeluje. Riječ je o velikom problemu. Čovjek kupi poljoprivredno
zemljište, naveze nezakonito zemlju, napravi plato, postavi
nekoliko košnica, proglasi to pčelinjakom, dobije priključak
električne energije, a u biti se radi o vikendici – dovede
kamp-kućicu i to ogradi. Pozivamo inspekciju da radi svoj posao.
Grad Duga Resa nije nadležna za rješavanje ovih slučajeva. Javili
smo se i pučkoj pravobraniteljici. Na takvim zemljištima ne može
stajati kamp-kućica. Mjesto kamp-kućica je u kampovima kao što je
“Slapić”, a dovesti kamp-kućicu na poljoprivredno zemljište je –
ciganjenje. Na koncu, nije zakonito. Oni te kamp-kućice oblože
drvom, betoniraju obalu, podignu roštilj… Tako se devastira
obala Mrežnice.
Što mogu komunalni redari napraviti po tom
pitanju?
Ništa. Oni izađu na teren, utvrde stanje i pišu prijave
inspekciji, a onda čekamo da Državni inspektorat odradi svoj
posao. Ako se to ne dogodi, pišemo požurnice, žalimo se pučkoj
pravobraniteljici i drugo. Lokalnoj zajednici su vezane ruke –
možemo sjesti i plakati ili pak započeti neki bunt.
Što je projekt “Vodeni grad” i u kojoj je fazi?
Taj projekt imamo u planovima godinama i čekamo izmuljivanje
Mrežnice od brane do Vatrogasnog ne bismo li je vratili u stanje
otprije 20 ili 30 godina kada je bila prohodna za kupanje i
vožnju čamcima. Govorim o području veličine deset hektara kojega
nazivamo turističko-gospodarskom zonom u središtu grada na
Mrežnici sa stazama, kupalištima, kafićima i srodnim sadržajima u
gradskom središtu. Mišljenja smo da će to turistički podići Dugu
Resu. Ovakav projekt u Hrvatskoj ne postoji. Imamo idejno
rješenje, a slijedi izrada studije utjecaja na okoliš. Ako se u
roku godine izmulji, započinjemo izradu tog “vodenog grada”. Kod
stadiona bi bile šetnice, kupališta, plaže – sve na vodi riječ je
o plastičnim kockama “obučenima” u drvo. Dio događanja na
amfiteatru bismo preselili na vodu. Za probu smo imali koncert
grupe Vatra na splavi, kojega smo nazvali “Vatra na vodi”, i
vidjeli smo da je stanovništvo zainteresirano, a bilo bi i
turistički atraktivno. Zamislite Matiju Dedića da održi koncert
za klavirom na samoj rijeci.
S njime surađuje likovni i konceptualni umjetnik Nikola
Vukmanić – Mika, predsjednik Udruge za poticanje kulture i
umjetnosti “Kunstbunker Duga Resa”.
On i njegova udruga 15 godina organiziraju Kunstbunker Music
& Art Festival. Bilo bi fantastično kada bismo Miki dali
prostor na vodi da ga oplemeni i stavi u funkciju džeza.
Petnaesto izdanje tog festivala održano je u amfiteatru,
a ne u Parku vila kao što je uobičajeno. Nije li taj park
devastiran?
Jest. Dvije godine već imamo spreman novac za njegovo uređenje.
Čekali smo da se provede spomenuti projekt s područja vodoopskrbe
i odvodnje jer su na prilazima parku bili radovi. Kad završe,
započinju radovi na uređenju parka. Ovoga ljeta ćemo raspisati
natječaj za sidrenje platana. Obavili smo zdravstveni pregled
svakog stabla. Platane ćemo sačuvati i taj park će se urediti u
roku dvije godine, pa će biti siguran za održavanje 17.
Kunstbunker Music & Art festivala.
Specifičan problem u parku je pad riba s
krošanja.
Uzmimo to kao štos, kao opušteno slušaš dobru glazbu s pivom u
ruci, a onda ti – doleti riba. To je čar, epizoda kao iz stripa o
Asterixu i Obelixu. Ptice koje nose te ribe u svoja gnijezda ne
smijemo dirati i one će ostati i nakon uređenja. Postoji druga
opasnost, a to je da nekome padne grana na glavu. To je puno veći
problem.
Ima li Kunstbunker Duga Resa razumijevanje lokalne
zajednice?
Ima. Prije početka 15. izdanja festivala sam razgovarao s njima.
Uređenjem prostora se otvara mogućnost boljeg povezivanja s
Umjetničkom akademijom u Grazu. Mika je spojen s njima, a mi mu
možemo pomoći. Nadam se da ćemo uređenjem parka nadograditi
suradnju. Bez obzira što mnogo ljudi ne sluša džez, meni je taj
festival fantastičan. Neka narodnjake sluša tko poželi, a mi i
dalje možemo furati urbanu priču.
Nekidan je završena sanacija klizišta iza Specijalne
bolnice za produženo liječenje Duga Resa. To je isto klizište
čija je sanacija predviđena ovogodišnjim gradskim
proračunom?
Jest.
Što još treba ostvariti od zacrtanog u proračunu za
2023.?
Nadam se da ćemo za nekih sedam dana dobiti pozitivne vijesti
vezane za financiranje izgradnje doma za starije. Najvažnije je
da će se raspisati natječaj za projektiranje mosta od amfiteatra
prema Inzlu, a trebao bi se projektirati u roku godine. Sljedeći
most je pješačko-biciklistički s kafićem i terasom uz postojeći
betonski na “babicama”. Treći most kojeg predviđamo je također
pješačko-biciklistički i spaja Mrežnički Varoš i Sveti Petar, što
financira Europska unija. Sva tri mosta se istovremeno
projektiraju. Projektiramo novi vrtić na Staroj cesti. Nadalje,
dobili smo 130.000 eura za projekte s područja takozvanog
pametnog grada, što se odnosi na povezivanje ustanova, tvrtki,
infrastrukture i slično. Ove godine planiramo te projekte
započeti, a završiti u roku.
Dom umirovljenika je htio graditi privatnik, ali je
odustao?
Da. Ušli su u poteškoće s koronakrizom i divljanjem građevinskih
cijena, pa im se ulaganje i više nego udvostručilo u cijeni, na
nekih 90 milijuna kuna.
Kako se Gradu isplati, ako se njima ne isplati?
Naš je projekt procijenjen na nekih 11 milijuna eura, od čega
bismo više od polovice ostvarili posredstvom natječaja za
financiranje bespovratnim novcem. U vezi toga su Grad Duga Resa i
Županija karlovačka potpisali sporazum, pa bi sudjelovali s
udjelima u ulaganju od 25 posto. To je situacija koja koristi
svima, pa i državi jer bismo iskoristili sredstva iz Nacionalnog
plana otpornosti i oporavka. Odluka o financiranju se očekuje u
ponedjeljak. Jedan smo od dva grada s bolnicom za produženo
liječenje, a dom umirovljenika bi od nje bio udaljen tri stotine
metara zračne linije i te dvije ustanove bi međusobno dobro
funkcionirale. Ujedno, zaposlilo bi se šezdesetak radnika, što je
velika stvar za mali grad poput Duge Rese.
Jesu li ove godine svi uspjeli upisati djecu u
vrtiće?
Jesu. Sufinanciramo i obrte za čuvanje djece. Lani smo imali
problema.
Navodno je dugoreški vrtić najstariji u
Hrvatskoj.
Tako i meni kažu. Ako i nije, među najstarijima je i za koju
godinu ćemo proslaviti njegovu stotu obljetnicu. Dakle, imamo
vrtić u sklopu đačkog doma, u Kasaru koji se obnavlja, još jedan
u Kasaru kojega prijavljujemo na obnovu i jedan kojega trebamo
projektirati, pa onda graditi. Svi će biti novi, odnosno
novouređeni.
Kako napreduje projekt izgradnje dvorane Osnovne škole
“Ivan Goran Kovačić”?
Jako dobro. Izdana je građevinska dozvola. Karlovačka županija će
se prijaviti na natječaj do kraja godine i očekujemo da će
prijava za financiranje biti prihvaćena, pa bi sljedeće godine u
ovo vrijeme trebala početi izgradnja.
Kako Duga Resa stoji s osiguranjem novca iz fondova
Europske unije?
Slabo se hvalimo. Ove godine smo imali stopostotni prolaz na
natječajima. Sve što smo prijavili je odobreno. Moramo paziti da
ne prijavljujemo previše jer moramo financijski sudjelovati u
svakome projektu. Grad Karlovac je nositelj mehanizma
integriranih teritorijalnih ulaganja za ovo područje i nadam se
da ćemo izgraditi po tome Društveno-kulturni centar “Miroslav
Šutej”. Dakle, po tim pitanjima koristimo zbilja sve, sukladno
mogućnostima. Uredili smo i dvoranu u starom Sokolskom domu
europskim novcem.
Likovni umjetnik Šutej je bratić književnice Irene
Lukšić. Kako mislite nju baštiniti?
Ti ljudi su zadužili naš mali grad. Donedavno nismo niti znali da
se prvi puta spominjemo 1380., a da je 1520. jedna austrougarska
delegacija na putu u Carigrad spavala u Dugoj Resi, o čemu
postoji zapis. Premalo cijenimo i poštujemo svoje. Cilj je da u
DKC “Miroslav Šutej” zaslužni sugrađani s područja kulture dobiju
svoj kutak. Zašto bi netko cijenio naše velike umjetnike, ako ih
sami ne cijenimo? Moramo ih vrednovati, a to ćemo učiniti u tom
novom prostoru.
Duga Resa ima i zaslužne sportaše – nedavno je održana
premijera dokumentarnog filma Damira Jelića o stolnotenisaču
Antunu Stipančiću – Tovi.
Da. Tova je dobio svoj dokumentarac. Svi koji su ga gledali su
bili oduševljeni. Tko bi rekao da jedan tako mali grad ima toliko
velikih?
Duga Resa je osmišljena kao industrijski grad.
Tako je, kao što se to radilo u Engleskoj i Njemačkoj tog doba –
rijeka, industrija, naselje za radnike…
To je jedinstven slučaj u Hrvatskoj?
Jest, unatoč tome što je Petrinja imala isto sličan koncept.
Treba li revitalizirati stari dio grada?
Otvaramo bolnu temu Kasara. Inzistiramo da nam ga država vrati.
Kad se to dogodi, uredit ćemo ga unutar par godina – fasade,
krovove, prozore i drugo, uredili bismo naselje da to liči na
nešto. Kasar nije naš.
Čiji je?
Državni i privatni. I da hoćemo, ne smijemo uložiti u tuđu
imovinu. Tamo imamo četrdesetak stanova koji su prazni već tri
godine, a u vlasništvu su Republike Hrvatske. Treba građanima
ponuditi otkup tih stanova, pa da ih i spajaju, ako treba,
uživaju unutra.
Gradska uprava je raspisala ovih dana tri natječaja za
zapošljavanje. O čemu se radi?
Bio sam uvjeren da ćemo s popunjavanjem tih radnih mjesta čekati
do nove sistematizacije oko Nove godine, međutim imali smo
inspekcijski nadzor i rečeno nam je da ne možemo čekati jer je
puno djelatnika otišlo u mirovinu, a radna mjesta su ispražnjena.
Otkako sam postao gradonačelnik, šest djelatnika je manje u
gradskoj upravi.
Gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović je izrazio
skepsu spram objedinjavanja tvrtki koje pružaju usluge
vodoopskrbe i odvodnje. Ustvrdio je da će se usluga pogoršati, da
će sustav biti više birokratiziran, a da će se popravke duže
čekati. Slažeš li se s njime?
Slažem jer imamo sto kilometara manje vode od Karlovca. Kada si
zadnji put čuo da je pukla cijev i da u Dugoj Resi nema opskrbe
pitkom vodom? Oko 30 milijuna kuna je uloženo u zamjenu cijevi
radi smanjenja gubitaka u distribuciji i stalno mijenjamo cijevi,
ne bismo li obnavljali mrežu. Plašim se da će se centralizacijom
dogoditi to da nećemo imati kvalitetu usluge kao do sada. Radimo
nove istražne buštine i crpit ćemo vodu s 80 metara dubine, a sad
se vidi s obzirom na zamućenja što to znači.