"Prije 28 godina smo se vratili u porušen i spaljen grad. Od tada do danas su vidljivi veliki pomaci koje su učinili stanovnici zajedno s Karlovačkom županijom i Vladom Republike Hrvatske."
“Dani naše najslavnije povijesti su 5. i 6. kolovoza, a Dan grada
je 6. I ove smo godine nastojali organizirati mnoštvo
manifestacija za djecu i mlade. Ujutro na Dan grada je održana
sveta misa, zatim izložbeni korzo, a imali smo i večernji
program. Bilo je puno prijatelja, između ostalih iz našeg
grada-pobratima Castel San Giovanni, a ove smo godine dodijelili
Nagradu za životno djelo Bruni Gennaru koji je već 45 godina u
intenzivnoj suradnji s našim gradom. Angažiran je od samih
početaka pobratimstva između naša dva grada, ali smo i u najtežim
vremenima bili spojeni. Taj talijanski gradić nije samo pomagao
humanitarnom pomoći, nego su i stanovnici našu djecu primali na
ferije. Ove godine su se vezali oni koji su djecu primali upravo
s djecom koja su kod njih boravila”, opisuje nedavnu proslavu
46-godišnja gradonačelnica Slunja, magistrica ekonomije Mirjana
Puškarić, koja je prije dvije godine premoćno, sa 67,77 posto
glasova birača, u prvom krugu kao kandidatkinja Hrvatske
demokratske zajednice, pobijedila nezavisnog kandidata Nenada
Katića i kandidata Domovinskog pokreta Željka Lustiga, dok je na
izborima za predstavničko tijelo također pobijedio HDZ koji sada
ima osam od 14 članova Gradskog vijeća, Socijaldemokratska
partija Hrvatske četiri, a DP i Samostalna demokratska srpska
stranka po jednog.
Šestog kolovoza 1995. je oslobođen Slunj?
– Tako je.
Osjeća li Slunj i dalje posljedice rata?
– Prije 28 godina smo se vratili u porušen i spaljen grad. Od
tada do danas su vidljivi veliki pomaci koje su učinili
stanovnici zajedno s Karlovačkom županijom i Vladom Republike
Hrvatske. Mnogošto je “vraćeno na staro” i uljepšano ne bi li
život u Slunju bio dostojanstven, da bi se osigurala
infrastruktura potrebna za normalan život. Naravno, mnogo je toga
što bismo htjeli ostvariti. I lani smo puno toga uradili ne bismo
li poboljšali infrastrukturu pa smo otvorili parkiralište i
pristupne ceste osnovnoj i srednjoj školi te sportskoj dvorani,
kako bi se ojačala prometna sigurnost, ali ima još ambicija i
projekata u planu.
Jeste li bili prognanica?
– Jesam. Za Domovinskog rata sam bila srednjoškolka i studentica.
U kojoj mjeri su se prognanici vratili u Slunj?
– Kada se ukazala mojim roditeljima prva prilika da se vrate na
ognjište, u devastiranu kuću, vratili smo se, kao i većina
Slunjana, a svi su prograni Slunjani nosili svoj grad u srcu i
željno iščekivali njegovo oslobođenje. Vratio se dobar dio
starije populacije, kao i drugi koji su imali mogućnost da se
vrate na kućne pragove jer nije sve bilo porušeno ili su živjeli
u stanovima. Dosta je Slunjana ostalo u velikim gradovima,
osobito ako su tamo pronašli zaposlenja i perspektivu. Zamjetno
je stoga više starijih u Slunju. Institucije su na sve načine
nastojale omogućiti život u ovome gradu. Nismo se gospodarski u
potpunosti oporavili. Nastojimo ojačati poduzetništvo i uopće
gospodarstvo. Slunj najviše prosperira trenutačno u sektoru
turizma. Dobar se dio stanovništva opredijelio za pružanje
usluga. Trinaest poslovnih subjekata se bavi prodajom hrane i
pića, imamo 130 smještajnih kapaciteta i 850 kreveta. Ova
turistička sezona možda nije dugačka kao što je bila ona 2019.,
ali svi težimo da je produžimo kako bi što veći broj ljudi
prosperirao. Nastojimo podići i ostale gospodarske sektore.
Ima li industrije?
– Ne kao prije rata kada je radio u Slunju pogon RIZ-a koji je
proizvodio televizore. Takva jedna grana nam se nikad nije
vratila. Imamo pilane, neke teže poslove. Nemamo značajnijih
industrijskih subjekata.
Koliko je RIZ zapošljavao?
– Više od tisuću radnika. Bio je okosnica našeg
gospodarstva.
Jeste li imali RIZ televizor?
– Jesam. Vjerujem da je većina roditelja osoba moje generacije u
to vrijeme bila zaposlena u RIZ-u.
Vaši također?
– Majka jest, otac je bio zaposlen u drugom sektoru.
Vraćaju li se građani izbjegli 1995. godine?
– Situacija je relativno slična kao kod prognanika – relativno
starija populacija je ostala na svojim ognjištima. Naše socijalne
službe i naš Crveni križ njima i građanima hrvatske nacionalnosti
pomažu da žive dostojanstven život.
Koliko je mladih u Slunju?
– Imamo više od 150 dječice u našem vrtiću, oko 270 djece u
osnovnoj školi i oko 180 u srednjoj. Nastojimo demografski
djelovati prema mladima s različitim potporama i projektima.
Otprije dvije godine u osnovnoj školi imamo izuzetno dobro
prihvaćen produženi boravak koji roditeljima i djeci pruža
dodatnu uslugu i sigurnost, a i omogućava roditeljima da budu
mirni za radnog vremena jer je djeci osiguran dodatan obrok i s
njima se radi. Za dječicu u vrtiću smo u projektu popodnevnog
boravka, pa zaposleni u turizmu mogu biti mirni da su im djeca na
sigurnom. Slunj već drugu godinu za redom osigurava radni
materijal za svu djecu u osnovnoj školi. Ponosni smo što smo
osigurali 50.000 eura za PAM trek stazu za mlade.
Jedna mlada ženska osoba s kojom sam se čuo je rekla da
je po društvenim i kulturnim sadržajima koji se nude dosadno.
Možda je do nje. No, i Vi ste relativno mladi. Jesu li Vama
sadržaji zanimljivi?
– Teško je svima udovoljiti. Poštujem mišljenje mladih. Nastojimo
im se približiti. Ne možemo po kulturnim i društvenim sadržajima
konkurirati velikim gradovima, no nudimo različite aktivnosti.
Ove godine smo imali sadržaje za djecu vrtićkog i osnovnoškolskog
uzrasta kao što je “Postani vatrogasac na dan”, na što je došlo
više od stotinu djece. Bilo je manifestacija s različitim
aktivnostima, pa i večernja kino-projekcija. Crveni križ i
sportske udruge nastoje okupiti što više djece. Imali smo ovog
ljeta i “Ribarsku večer” te proslavu Dana grada s večernjim
programima i različitim glazbenim grupama, pub-kviz, “Koranske
susrete”, moto-susrete koji traju dvije noći… Uvijek se
može bolje i više, ali nastojimo bit realni. Slunj ima 4.196
stanovnika na 400 četvornih metara. Financijska sredstva
nastojimo raspodijeliti najbolje što možemo, pa tako i za zabavne
sadržaje za mlade, u čemu vidimo priliku i u europskim
projektima, pa ću se pohvaliti da je Kajak-kanu klubu “Rastočki
mlinari” odobren projekt škole veslanja i već od ovog tjedna će
se mladima u tri termina omogućiti da i na takav način uživaju u
našim rijekama i u zelenilu, ali je to prilika i klubu da poveća
broj aktivista. Crveni križ niz godina ljeti organizira školu
plivanja na našim rijekama, što je neobično, jer veliki gradovi
to rade na bazenima, gdje je sigurnije. No, usudili smo se na
tako nešto jer mladi ljeti mogu pomagati Crvenom križu, ali i
omogućiti dječici da uče plivati, da ih roditelji dovode i da se
stekne navika korištenja rijeka i drugih prirodnih resursa koje
imamo.
Na području Slunja se održava festival “Momento Demento”.
Ove godine ima sedam tisuća posjetitelja, od toga 98 posto
stranaca. Što to znači za Slunj?
– Na to gledamo kao na pozitivnu gospodarsku djelatnost.
Organizatori su privatni. Oni logistički takav festival rade dugi
niz godina. Tada imamo uvećan broj turista u gradu. Na samoj
lokaciji djeluju sve službe potrebne za takav rang i za takvu
posjećenost kao što su dobrovoljno vatrogasno društvo, policija,
hitna medicinska pomoć i Hrvatska gorska služba spašavanja.
Posjetitelji se tu zadrže više dana.
Nekim putevima se novac s “Momento Demento” festivala
slijeva u gradski proračun?
– Da, pomaže našem budžetu.
Što su “Vodene tajne Slunja”?
– Projekt kojega smo prije godinu dana konačno završili. Bio je
vrijedan 23 milijuna kuna i doveo je gradu novu turističku
infrastrukturu i nove turističke sadržaje. Između ostaloga, novi
most u podnožju Rastoka, novu šetnicu, revitalizaciju mosta
“Sveti Ivan”, novu lokaciju turističko-informativnog centra i
novu istraživačku stanicu. Projekt se provodio za pandemije.
Reakcije turista su pozitivne. Iz tog novog sadržaja će proizaći
nove turističke aktivnosti. Za prvih šest mjeseci ove godine smo
na 68 posto 2019. godine po noćenjima i dolascima. Ta slavna
godina je donijela Slunju 50.000 dolazaka, sto tisuća noćenja i
pola milijuna posjetitelja koji su prošli. U planu su i još neki
projekti koje planiramo ostvariti kao što je novi viseći
most, postavljanje akcentne rasvjete u Rastokama, revitalizacija
Trga Zrinskih i Frankopana te autobusnog kolodvora.
Vodili ste Crveni križ u Slunju 20 godina?
– Jesam. I sada, kada nisam više ravnateljica, sam ponosna na
slunjski Crveni križ. Imaju razvijene mnoge djelatnosti koje
olakšavaju život u našem gradu.
Je li zahtjevno voditi Crveni križ?
– On je velik potencijal u malim zajednicama. Ima mogućnosti
nadomjestiti rad mnogih. Mladi su imali mogućnost sudjelovati u
mnogim programima Crvenog križa. Bitno je razvijati volonterstvo
i empatiju prema drugima, osobito s iskustvom rata i poraća kada
je stanovništvo prošlo kalvariju. Empatiju kakvu smo doživjeli za
rata od drugih valja graditi kod naše djece da bi bila spremna
pomagati onima u nevolji. Svjedoci smo svakodnevnih kriznih
situacija i moramo biti društvo usmjereno na pomoć socijalno
ugroženima, koje djeluje volonterski i koje je spremno djelovati
za kriznih situacija koje su sve češće. Crveni križ svakodnevno
radi sa starijim osobama, vježba psihosocijalnu podršku, poznaje
naš teren i vezan je s potrebama ljudi.
Crveni križ je velik sustav. S obzirom na to, pomaže li
Vam iskustvo iz Crvenog križa za obavljanja dužnosti
gradonačelnice?
– Crveni križ je sustav koji pojedincu omogućuje da se profilira.
Pomogao je meni, a i volonterima i radnicima. Crveni križ u
Slunju ima više od 20 zaposlenih koji se ozbiljno
bave svakodnevnim aktivnostima, a ujedno pruža mnoge druge
humanitarne aktivnosti, radi s mladima i uvažen je u našem gradu.
Rad u Crvenom križu je prekrasno iskustvo. On je velika ljubav
onih koji rade u njemu. To nije samo posao, nego i životni poziv.
Utoliko je blizak ovome što danas radim. Dužnost gradonačelnice
također nije posao nego poziv. Morate prepoznavati potrebe
sugrađana, iako su često nezadovoljni jer se gleda samo konkretna
korist. Radimo za mlade, ali postoji i kategorija starijih,
socijalno ugroženih, branitelja, zaposlenih, nezaposlenih… Gdje
ima volje, ima i načina. Moj tim trči trku sa mnom i uz mene,
katkada prebrzu i prezahtjevnu, a sve u cilju da ispunim
očekivanja građana koji su u meni vidjeli osobu srednjih godina
koja se nosila s teretom razvijanja aktivnosti kroz Crveni križ,
iako se umnogome ne mogu uspoređivati izazovi na te dvije
dužnosti. Nastojala sam se posvetiti svakom zahtjevu, slušati što
muči građane, povezivati njihove potrebe u veće ciljeve,
komunicirati to s Karlovačkom županijom i Vladom Republike
Hrvatske ne bi li se iznjedrili projekti koji će rješavati
problematike Slunjana.
Nedavno je potpisan ugovor za izgradnju pročistača
otpadnih voda. Kad bi mogao biti izgrađen?
– Dugo se htjelo ostvariti taj projekt. Imamo dvije godine za
njegovu izgradnju, što je vrlo kratko vrijeme. Ulazimo u poseban
proces. Ugovor je vrijedan 3,3 milijuna eura i
moram spomenuti da obuhvaća izgradnju vodoopskrbe Blagaja,
Gline i Donjeg Taborišta, a taj dio projekta se već ostvaruje, pa
je tako Blagaj već dobio vodovod, a Glina će dobiti u rujnu.
Pročistač je trećeg stupnja zaštite i predstavlja velik zalogaj.
Predstoji nam raspisivanje javne nabave. Predstoji jako velik
posao ne bismo li osigurali što bolji pročistač koji će za što
ekonomičniju cijenu održavanja našim sugrađanima dati čistu vodu.
Projektira se uređenje starog grada?
– Naš stari grad ima spremnu dokumentaciju, no uređenje smo
podijelili u faze jer je ukupna vrijednost ulaganja izuzetno
visoka. Kandidiran je za za potporu Ministarstva turizma i sporta
Republike Hrvatske od 50 milijuna kuna, a rezultate očekujemo.
Riječ je o važnoj infrastrukturi za naš grad koja će omogućiti
dolazak i zadržavanje većeg broja turista jer su predviđeni
interpretacijski centar, ugostiteljski sadržaji, suvenirnica, ali
i kupola za koncerte i različite predstave. Posredstvom mehanizma
integriranih ulaganja bismo kandidirali još jednu fazu
interpretacije. Fokus u budućem razdoblju je upravo na tim
sadržajima.
Razgovarao: Marin Bakić