"Bit je da smo sve te godine rasli, da se nismo rasipali i zatvorili, da je škola opstala i za Drugog svjetskog rata, da su svi nastavnici, ravnatelji i učenici uvijek marljivo radili".
Ravnateljica Glazbene škole Karlovac Snježana Mrljak proteklog je
tjedna poslovno putovala u Hamburg, a zašto – zamolili smo je da
nam kaže u još jednom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON”
na KAportalu.
Zašto ste putovali u Njemačku?
– U Hamburgu smo išli odabrati novi klavir za Glazbenu školu
Karlovac marke Steinway, kojega smo kupili ove godine. U
tvornici koju smo posjetili proizvode te klavire za ovaj dio
svijeta. Ponudili su nam pet klavira na izbor. Dvije kolegice i
ja smo napravile odabir.
Kakav je to klavir da se po njega mora u
Njemačku?
– Steinway je najbolja marka klavira na svijetu i 98 posto
koncertnih dvorana na svijetu ima takav klavir i veselimo se što
će i naša imati uskoro. Steinway klaviri se rade ručno.
Predstavljen nam je proizvodni proces i uvidjeli smo zašto ti
klaviri stoje koliko stoje – svaki čavlić radnik zabija i tamo
nema strojeva. Vrlo je zanimljivo vidjeti proces nastanka jednog
takvog klavira, kako se bira drvo, koliko ono stoji, kakve su
rezonantne kutije, a one su najvažnije za boju zvuka, te kako se
radi mehanika. Tvornica je stara 150 godina. Imaju uvide u sve
klavire i niti jedan se još nije oštetio, što znači da su
dugovječni. Nakon 220 godina postojanja naše škole smo se
odlučili nabaviti jedan takav instrument koji će nam poslužiti u
nastavi i za koncerte.
Koliko stoji taj klavir?
– Stajao je 2020. godine 152.000 eura, a sada stoji mnogo više
jer je politika proizvođača da poskupljuje svoje proizvode svake
godine za pet posto. Platili smo ga po ugovorenoj cijeni od
152.000 eura s porezom na dodanu vrijednost. Procedura od odluke
o kupnji pa do isporuke traje oko tri godine.
Jeste li prebrojali sve tipke, ima li ih 88?
– Ima, bez brige.
Kad će biti isporučen?
– Banjavčićeva je u potpunosti raskopana i neupotrebljiva.
Planirali smo ga dovesti za Dan škole 10. listopada i tada ga
svečano predstaviti, no čini se da to nećemo biti u mogućnosti
zbog građevinskih radova. Pričekat ćemo par mjeseci da se ti
radovi završe.
Klavir će biti dostavljen kad se Zvijezda
obnovi?
– Nadam se da ćemo ga do Božića predstaviti javnosti.
Kakva je potreba za tim klavirom?
– Sada imamo klavir marke Schimmel. Kupljen je prije 17 ili 18
godina i dao je svoje. Neupotrebljiv je za koncerte jer se
raštimava i popušta pa je postojala potreba da se kupi nov
koncertni klavir koji će biti dugoročan i upotrebljiv za sve
učenike. Jedan dobar puhački instrument kojega koristi jedan
učenik stoji između 10 i 12 tisuća eura, a ovaj klavir će služiti
klaviristima, za korepeticiju, gostovanja…
Kako je sazdana financijska konstrukcija?
– Grad Karlovac i Županija karlovačka su dali po 220.000 kuna za
tu potrebu, simbolično za 220 godina škole. Preračunato u eure,
dali su svaki po 30.000 eura. Za još 60.000 eura smo se zadužili
pri Karlovačkoj banci te smo dodali još vlastita financijska
sredstva.
Postojala je bizarnost u vezi javne nabave – želite nešto
specifično što možete nabaviti na samo jednom mjestu, a opet
morate raspisati javnu nabavu.
– To je tako. I u medicini postoje takvi specifični instrumenti.
Morali smo napraviti specifikaciju za klavir, a ujedno smo morali
imati predračun neke firme da bismo uopće znali o kojoj cifri
razgovaramo. To jest nelogičnost. Javna nabava je prošla u redu.
U toj njemačkoj tvornici po narudžbi Glazbene škole
Karlovac grade klavir?
– Tamo je tisuće klavira i to je uistinu impresivna tvornica s
velikim radionicama i 520 djelatnika, a svaki je od njih
specijaliziran za nešto. Tako ne radi niti jedna tvornica na
svijetu – ostali imaju industrijsku proizvodnju, pa su samim time
klaviri jeftiniji, ali nisu niti toliko kvalitetni.
Što će biti sa starim klavirom?
– Premjestit će se na novu lokaciju.
U nekadašnju zgradu Croatia osiguranja?
– Da, u zgradu na adresi Zrinski trg 2. Tamo će biti dio naše
škole i obnova je u fazi izrade idejnog rješenja. Nadamo se da
ćemo do siječnja preseliti sve naše djelatnosti iz Domobranske
ulice i neke iz Cesarčeve.
Hoće li taj stari klavir biti od koristi i dalje s
obzirom na njegove probleme koje smo naveli?
– Na njemu se može svirati, ali ne na razini potrebnoj za
koncertni klavir. U novoj zgradi ćemo stoga održavati koncerte
koji nisu na istoj umjetničkoj razini kao oni koji će se izvoditi
na novom klaviru. Umjetnici izvana će svirati na njemu, kao i
naši profesori, po dogovoru. U drugim dvoranama imamo klavire
marke Yamaha koje redovito mijenjamo i one koji nisu baš najbolji
dajemo na nastavu. Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski” u
Zagrebu svakih 15 godina mijenja svoj klavir marke Steinway.
Kako uspijevate obnavljati fond instrumenata s obzirom da
su skupi?
– Imamo jako velik fond glazbenih instrumenata. Kad bismo
zbrojili njihovu novčanu vrijednost, mogli bismo se izraziti da
imamo tri ili četiri klavira marke Steinway. Posebno su skupi
puhački instrumenti jer su ručno rađeni, pa udaraljke, orgulje,
harmonike i majstorske violine. Nabavku instrumenata i njihovo
održavanje financiramo novcem iz participacije roditelja, ali se
javljamo i na razne natječaje. Manje se izdvaja novac na
održavanje, ako se kupuju skuplji i bolji nego ako se kupuju
jeftiniji instrumenti.
Koje su još potrebe Glazbene škole Karlovac? Što biste
odgovorili milijarderu Billu Gatesu kad bi pitao što treba
financirati?
– Trebala bi nam velika lijepa koncertna zgrada, ali kako
gospodin Gates gotovo sigurno neće doći i to pitati i kako kod
nas u Karlovcu nema takvih, svojim snagama smo započeli
prilagodbu novog prostora kojega nam je osigurala Županija
karlovačka. Osnovne škole prelaze u jednosmjenski rad i slijedi
nam shodno tome rad samo u poslijepodnevnim satima, pa će u
jednoj smjeni raditi pet stotina učenika, a ne 250. Nadam se da
neće biti problema s time nakon što novi prostor uredimo. Ako
netko od obrtnika ili drugih želi pomoći Glazbenoj školi
Karlovac, primjerice soboslikari, rado ćemo prihvatiti donaciju u
usluzi. No, to će biti teško jer se zazire od doniranja i nemamo
dobra iskustva s time, pa se moramo osloniti na svoje snage.
Uskoro će biti raspisan natječaj Ministarstva kulture i medija
Republike Hrvatske na koji ćemo se javiti. Nadamo se da ćemo za
dvije ili tri godine i nekadašnju zgradu Croatia osiguranja
adaptirati.
Kolika je njezina površina?
– S podrumom iznosi 1.560 četvornih metara, bez podruma 1.320.
Zašto Glazbena škola Karlovac treba toliko prostora i
ulaganja?
– Nastava je individualna i svaki učenik ima svoju sobu i svog
profesora. Učenici od pet do sedam godina starosti se upisuju u
malu glazbenu školu, zatim šest godina pohađaju osnovnu glazbenu
školu i četiri godine u srednju. Nadalje, ne može se samo tako
upisati srednju školu, nego se mora proći osnovno ili pripremno
obrazovanje. Imamo, dakle, nekoliko smjerova. Srednja škola može
biti općeobrazovna glazbena gimnazija ili paralelna s nekom
drugom školom. Djeca ponekad preskaču razrede, nekad
ponavljaju… Zbog svega toga nam je potrebno jako puno prostora.
Isto tako, imamo veliku knjižnicu koju ćemo sada napokon otvoriti
općem građanstvu. Ona u svom fondu ima jako puno notnih zapisa i
knjiga, veliku građu koja je zanimljiva muzikolozima za
istraživanje. Imamo ujedno deset ansambala, zborova i orkestara
koji održavaju probe, za što im trebaju dvorane. Planiramo
otvoriti i plesnu školu. Jedina smo županija koja u svom sustavu
nema plesno obrazovanje.
Koliko je učenika, nastavnika i nedostaje li
nastavnika?
– Nedostaje, pogotovo nastavnika klavira i gitare – to je stalna
prijetnja na razini države. Ove godine smo upisali 22 učenika u
prvi razred srednje škole, 21 u prvi razred pripremne škole i 112
učenika u prvi razred osnovne škole. Te brojke obuhvaćaju i naše
škole u Ozlju i Slunju. Ukupno imamo 546 učenika i 84
zaposlenika, od kojih 76 nastavnika. Imali smo prve maturante
naše glazbene gimnazije.
Kako će se obilježiti 220 godina Glazbene škole
Karlovac?
– Planirali smo započeti tu proslavu 10. listopada
predstavljanjem novog klavira i čitavu godinu posvetiti toj
proslavi. No, moramo biti strpljivi zbog radova u Zvijezdi, pa
ćemo početak proslave odgoditi za par mjeseci. Održat ćemo
svečanu sjednicu, predstaviti nov logotip, a naše produkcije i
gostovanja će biti određeni godišnjicom. Održat ćemo naše redovne
manifestacije kao što su “Klasika u parku”, “Opera u šancu”,
koncerti izvrsnih učenika, proljetni koncerti, “Noć glazbe”,
“Međunarodna ljetna škola gitare”, “Karlovac piano festival” i
drugo što inače radimo. Planirali smo izložbu povodom 220. godina
škole i velik rođendanski koncert, a upravo promišljamo kakav.
Razmatramo događaj u parku sa svim našim učenicima.
Smetaju li radovi u Zvijezdi nastavi?
– Ne, ali smo zabrinuti za sigurnost učenika. Usto, obnavljamo i
pročelje. Nadamo se da će škola zasjati u punom sjaju uskoro.
Je li se mijenjao iznos participacije?
– S prelaskom na euro kao valutu smo ga malo zaokružili, ali je u
biti ostao isti – 30 eura mjesečno, odnosno 300 eura godišnje.
Taj novac je strogo namjenski – troši se na instrumente i
produkciju koja pokazuje što radimo i kojom radimo reklamu za
upis.
Kakav je interes za upise u Ozlju i Slunju?
– Jako dobar. Tamo također imamo problema s nastavnicima jer ih
nedostaje, posebice u Slunju. Za sada smo se nekako snašli i ide
sve po planu. Složili smo dobru mladu ekipu u Slunju, a Ozalj već
15 godina djeluje već uhodano s puno učenika. Osnovna škola
“Draganići” je u projektu cjelodnevne nastave i s njome
razgovaramo da dio aktivnosti u onom famoznom B2 programu dobije
i Glazbena škola Karlovac. Duga Resa nam je i dalje otvorena kao
opcija za izvođenje nastave.
Sudjeluje li Glazbena škola Karlovac na manifestacijama
drugih organizatora izvan Karlovca?
– Imamo partnerske škole koje gostuju kod nas i kod kojih mi
gostujemo. Nedavno smo završili dvogodišnji Erasmus program u
sklopu kojega smo prije tridesetak dana gostovali u Turskoj.
Planiramo novi Erasmus program. Planiramo odlazak u Italiju, u
Genovu, s obzirom da s tamošnjom školom radimo jedan projekt, kao
i sa školama iz Portugala i Belgije. Naravno, i ove godine
planiramo posjetiti naše partnerske škole u Splitu, Požegi,
Osijeku, Zagrebu, Sesvetama, Rijeci i Labinu.
Koliko su europski fondovi otvoreni ustanovama kao što je
Glazbena škola Karlovac?
– Prilično, ali u pogledu razmjene učenika i znanja, ne i u
pogledu nabavke instrumenata. Jako je dobro što nastavnici i
učenici imaju priliku razmjenjivati iskustva i stvarati pritom
ideje.
Kakvi su dojmovi učenika i nastavnika, odnosno
gostiju?
– Djeca spavaju kod djece i tako se stvaraju cjeloživotna
prijateljstva, a upravo je i cilj da se djeca umrežavaju.
Istanbul je bio jako upečatljiv i imali smo tamo dobar tretman.
Kako se Glazbena škola Karlovac kao školska ustanova
nadopunjuje s ustanovama u kulturi u Karlovcu?
– Jako lijepo i bez problema.
U dokumentima Glazbene škole Karlovac se spominje
nacionalni centar izvrsnosti u glazbenom obrazovanju. Što bi to
bilo?
– To je jedna naša želja. Karlovac je sjecište svih puteva i
imamo programe iz kojih se može oblikovati jedan takav centar,
nadam se jednom u Velikoj vojarni. Ta zgrada je u vlasništvu
Karlovačke banke, a Županija karlovačka se odlučila za naše
potrebe kupiti zgradu Croatia osiguranja s obzirom da je
ona, za razliku od Velike vojarne, useljiva. U Veliku vojarnu
treba uložiti jako puno novca iz, naravno, europskih fondova i
mislim da će to biti posao za ravnatelja koji će doći nakon mene.
To je lijepi san i nadam se da će se jednog dana ostvariti.
Sudjeluju li učenici Glazbene škole Karlovac u
natjecanjima?
– Lani su osvojili nekoliko nagrada na državnom natjecanju.
Sudjeluju i na međunarodnim natjecanjima i svugdje su jako dobro
plasirani.
Spomenuli ste ravnatelja koji će Vas
naslijediti.
– Ovo mjesto nije moja ostavina, pa da biram nasljednika. Imam
još četiri godine do odlaska u mirovinu. Nagodinu je reizbor i
mislim da ću se javiti na taj natječaj ne bih li zaokružila ono
što sam započela kao što su uređenje nove zgrade, pokretanje
plesne škole te osiguranje još dva razreda u Draganiću i u Dugoj
Resi. Moji prethodnici su vrijedno radili i sigurna sam da će i
moji nasljednici biti posvećeni ovoj ustanovi.
Glazbena škola Karlovac je treća najstarija takva škola u
Europi. Jesam li to dobro shvatio?
– Jeste. Prva je bila u Parizu, druga u Berlinu, treća u
Karlovcu.
Kako smo se ubacili u to društvo?
– Tako jer je Karlovac bio vojni grad, a vojska uvijek ima
orkestar čiji su članovi bili svirači s kućnom podukom. Gradski
oci su stoga zaključili da bi trebalo napraviti školu ne bi li
članovi orkestra imali ravnomjerno obrazovanje. Osnovana je 10.
listopada 1804. u zgradi magistrata. Nadamo se da će nam
dozvoliti tamo spomen-ploču ne bi li se i tako obilježio taj
datum. Kasnije se škola selila po gradu. Tadašnji gradonačelnik
je na kolima i konjima išao u Beč po koncertni klavir, što govori
da smo ga i tada imali. Hvala našem sadašnjem gradonačelniku i
našoj županici što su izdvojena sredstva za novi klavir.
Mogao se naš sadašnji gradonačelnik zaputiti kočijom u
Njemačku po klavir.
– I dalje stigne. Kakve su nam ceste, možda ćemo i ići s kočijom.
Je li velika legitimacija izvan Karlovca činjenica da je
škola stara 220 godina?
– Jest. Bit je da smo sve te godine rasli, da se nismo rasipali i
zatvorili, da je škola opstala i za Drugog svjetskog rata, da su
svi nastavnici, ravnatelji i učenici uvijek marljivo radili.
Imamo bogatu arhivu koju digitaliziramo i koja će biti dostupna
javnosti – na tome smo radili četiri godine. U pripremi je i
velika monografija. Glazbena škola Karlovac nije školovala samo
učenike, nego i publiku, dakle ljude oko sebe. Želimo da društvo
zna kakvu vrijednost ima u Glazbenoj školi Karlovac. Izgradili
smo publiku koja nas prati. Nemamo problema napuniti dvoranu
klasičnim programom i ne podilazimo publici modernim programom,
mada orkestri sviraju i takvu glazbu.
Razgovarao: Marin Bakić